Film o gradnji crkve Gospe od Karmela na Okitu "Bijeli se na Okitu Crkva" /
Blagdan Gospe Karmelske u župi Vodice proslavljen je u nedjelju 16. srpnja svečanim misnim slavljem na brdu Okit gdje se nalazi Gospina crkva i župno svetište Majke Božje. Od ranog jutra u svetištu su se slavile euharistije, a središnje slavlje predvodio je šibenski biskup Tomilsav Rogić. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas.
Otvorena izložba fotografija o 50. obljetnici gradnje crkve na Okitu 1967. godine /14. 07. 2017./
Večeras se u župnoj crkvi u Vodicama nakon večernje sv. Mise održalo otvaranje izložbe fotografija o 50. obljetnici gradnje crkve na Okitu 1967. godine. Postava izložbe fotografija iz vremena gradnje crkve na Okitu je u kući Roca Mira nasuprot župne crkve, a mještani će izložbu moći pogledati do Velike Gospe.
U sklopu 29. susreta hrvatskih misionara i misionarki, koji se održava u Šibeniku i Šibenskoj biskupiji od 2. – 6. Srpnja 2017. na kojem sudjeluje pedesetak sudionika, između ostalog hrvatski misionari pristigli iz Tanzanije, Zambije, DR Konga, Perua, Bolivije, Ruande, Solomonskih otoka, Rusije, Čilea, Madagaskara i Ugande, u župi Vodice na nedjeljnim svetim misama 2. 07. gostovala je i svjedočila o misijama i svojoj misionarskoj službi u Africi u Ruandi sestra Agnezija Bilić, članica družbe sestara Službenica Milosrđa (Anćele).
Hodočašće crkvenog zbora župe Vodice u Otok kod Sinja
U Nedjelju, 18.06,2017 hodočastili smo mi, pjevači crkvenog zbora župe Našašća sv. Križa, zajedno sa našom sestrom Lidijom i našim župnikom don Franjom u rodno mjesto naših časnih sestara koje su radile u našoj župi: s. Krešimire, s. Marije i s. Lidije u Otok kod Sinja. Radosnog srca započeli smo naše hodočašće s molitvom i pjesmom. Upoznali smo mjesta oko Otoka i njihovu povijest te saznali da je naša sestra Lidija prije 25 godina napustila svoje rodno mjesto Jelašće kod Otoka da bi služila Gospodinu Isusu Kristu.
Biblijska tribina u župi Vodice proslavila punih 25 godina redovitog postojanja
U srijedu, 14. lipnja, odražali smo još jednu biblijsku tribinu za naše odrasle vjernike. I to ne bi bilo ništa novoga da ta tribina nije bila zaključna u slavljeničkoj obljetničkoj godini tribine.
Naime, ove godine biblijska tribina u župi Vodice proslavila je punih 25 godina redovitog postojanja.
Svetkovina Tijela i Krvi Kristove: Svetom misom i procesijom kroz Grad proslavili smo svetkovinu Tijelova
Vodička župna zajednica pridružila se svim katoličkim vjernicima diljem svijeta u proslavi svetkovina Tijela i Krvi Kristove – Tijelova.
Svečano misno slavlje u 10h i tijelovsku procesiju ulicama Grada, uz koncelebraciju don Ivana Čolaka i sudjelovanja mnoštva župljana, vjijernika i gostiju, predvodio je Župnik.
foto Infovodice
Slavlje sv. Krizme u Vodicama: 59 krizmanika primilo sakrament sv. Potvrde
U nedjelju, 11. lipnja 2017., na svetkovinu Presvetoga Trojstva, naša župna zajednica svečano je na euharistijskom slavlju u 11h proslavila slavlje i podjelu sakramenta sv. Potvrde.
Kamp Katoličkih skauta Šibenske biskupije u zaleđu Vodica
Zdrug katoličkih skauta Šibenske biskupije održao je u subotu 27. svibnja jednodnevni kamp u zaleđu Vodica. 75-ero Skauta, djece svih osnovnoškolskih uzrasta sa svojim voditeljima i uz podršku svojih župnika iz Vodica, Njivica i Katedrale, učili su se skautskim vještinama uz igre i molitvu... i pokoji dobar zalogaj, naravno.
Nakon jutarnjeg dizanja zastave i molitve, Skauti su učili čvorologiju koju su kasnije primjenili na radionici prve pomoći i radionici o sigurnosti u rukovanju nožem i sjekirom. Zatim se, kao što i priliči svakom kampiranju, učilo kako se i gdje treba podizati šator.
Nakon pojedenog ručka, koji su djeca sama i pripremila, krenulo je učenje putnih znakova gdje su se djeca u potrazi u dvije grupe naučila opreznosti i timskom radu, zajedničkom pronalaženju i dešifriranju znakova te poslušnosti starijim Skautima. Pri kraju dana, Skauti su polagali ispit u šestorkama u koje su podjeljeni još od jutra, te su demonstrirali naučeno svojim ponosnim vođama.
Uz još nekoliko timskih igara u iščekivanju večere dan se priveo kraju kako to na Skautskim kampiranjima obično biva spuštanjem zastave i zajedničkom molitvom. Skauti su na ovom jednodnevnom kampiranju još jednom demonstrirali ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini.
Proslava Prvopričesničkog slavlja u župi Vodice
U petu vazmenu nedjelju, 14. svibnja 2017. naša župna zajednica svečano je na euharistijskom slavlju u 8.30h proslavila dan prve sv. Pričesti i prvopričesničko slavlje. Na prvopričesničkom slavlju šezdeset osam prvopričesnika po prvi puta je pristupilo stolu Gospodnjemu i po prvi puta se pričestilo i blagovalo euharistijski kruh. Uz prvopričesnike u slavlju su sudjelovali i njihovi roditelji, obitelji te mnogobrojni župljani.
Provala u crkvu Gospe od Karmela na Okitu: Učinjena velika materijalna šteta
Nepoznati počinitelj u razdoblju od 15. do 17.05.2017. provalio je u crkvu Gospe od Karmela na Okitu. Pri provali u crkvu učinjena je velika materijalna šteta, jer je razbijena staklena stjenka prozora iza oltara koja je napravljena od dvostrukog izo stakla koje je posebno lijevano i na sebi sadrži ornamentiku s kršćanskim simbolima.
Blagdan Našašće svetog Križa i Dan grada Vodica proslavljeni su u Vodicama u srijedu 3. svibnja. Misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Proslava blagdana započela je okupljanjem vjernika ispred crkvice Svetog Križa na starom groblju. Nakon odrješenja za pokojne uslijedila je svečana procesija kroz mjesto do župne crkve. U procesiji je uz župnika don Franju Glasnovića i predvoditelja slavlja sudjelovalo još devet svećenika. Nagradu grada Vodica za životno djelo ove godine dobio je zauzeti vjernik Josip Mateša. Nagrađen je za doprinos razvoju kulture, humanosti, duhovnosti, političkog i javnog života Grada Vodica.
Druženjem svih generacija vodičkih Žudija započela manifestacija „10 Uskrsnih Dana u Vodicama“
VRPOLJE: Održan Obiteljski dan Šibenske biskupije 1. 04. 2017.
Obiteljski dan Šibenske biskupije na temu "Očinstvo i majčinstvo dva lica roditeljskog poslanja" održan je u subotu 1. travnja u marijanskom svetištu Šibenske biskupije Vrpolju. Središnji događaj bilo je misno slavlje koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Okrunjen je kameni kip Gospe od okova, a obitelji su svjedočile o obiteljskom životu.
Među okupljenim sudionicima obiteljskog dana bili su pjevači našeg župnog zbora i desetak obitelji s djecom. U samom programu svjedočile su dvije obitelji naše župe.
Petnaesti križni put mladih Šibenske biskupije pod geslom "Život, dakle biraj", održan je u subotu 25. ožujka na relaciji dugoj šesnaest kilometara, Pirovac – Tribunj - Vodice. Pobožnost je okupila dvjestotinjak mladih iz cijele Biskupije, a započela je okupljanjem u župnoj crkvi u Pirovcu.
U skupini mladih koji su sudjelovali na križnom putu, bilo je i petnaest mladih iz župe Vodice zajedno sa Župnikom i vjeroučiteljem Ivanom Skočićem
Okupljenim mladima pozdravne riječi uputio je biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. On je ukazao na gelso ovogodišnjeg križnog puta "Život, dakle biraj". Naglasio je kako križni put održava se na blagdan Blagovijesti. Želimo slaviti život. Želimo naglasiti kako je svaki život vrijedan, a mi smo pozvani štiti život od začeća pa do naravne smrti.
Neka naš današnji hod za križem bude želja da Bog i naše životne korake blagoslovi, posveti i učini plodonosnima, poručio je mladima šibenski biskup Tomislav Rogić koji je dio križnog puta prošao sa mladima. Neka nas Gospodin na križnom putu vježba životu. Hodeći za Kristom na svakoj postaji učimo novu lekciju. Mladima je preporučio da im molitvena nakana na pobožnosti bude za duhovna zvanja i za život u obiteljima.
Završne postaje Križnog puta bile su u Vodicama, kod crkvice sv. Križa na starom groblju, u Getsemanskom vrtu Josipa Mateše, gdje su sudionici pogledali i izložbu skulptura i u župnoj crkvi.
Pobožnost križnog puta mladih završila je misnim slavlje u župnoj crkvi sv. Križa. Euharistiju je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.
Nakon euharistijskog slavlja za sve sudionike u Pastoralnom centru župe Vodice pripremljena je okrepa i domjenak na kojoj su se mladi nakon dugoga puta okrijepili i ostali u veselom i ugodnom druženju.
Svetom misom u župnoj crkvi Našašća svetog Križa na treću korizmenu nedjelju završen je TJEDAN SOLIDARNOSTI I ZAJEDNIŠTVA SA CRKVOM I HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI, koji se po 5. (peti) put u organizaciji ZAJEDNICE HRVATA BIH ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE i župe Vodice obilježio od 13. - 19. ožujka 2017. godine u Kninu i Vodicama a koji je potaknut idejom od prije jedanaest godina koja je krenula od Hrvatskog Caritasa.
TJEDAN SOLIDARNOSTI I ZAJEDNIŠTVA SA HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI, je započeo u Šibeniku u utorak, 14. ožujka 2017. godine primanjem kod šibenskog biskupa Tomislava Rogića a nastavljen istu večer u Kninu u Svečanoj dvorani Veleučilišta „Marko Marulić“ promocijom knjige “USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI“, autora Mate Tadića, potpredsjednika Ustavnog suda BiH, inače ratnog ministra pravosuđa BiH i sudionika mirovnih pregovora nakon kojih je zaustavljen krvavi rat. Poseban gost na promociji knjige bio je generalni konzul Republike Hrvatske u BiH, mr. sc. Ivan Bandić. Ista promocija se ponovila 15.ožujka u Gradskoj knjižnici Vodice.
U petak, 17. ožujka 2017. godine u Domu HV-a „Kralj Zvonimir“u Kninu odigrana je kazališna predstava „ZIMMER FREI“ koju izvodi Dramska sekcija HKD „Napredak“ iz Knina, autorice Katarine Keser,predstava je humanitarnog karaktera, prikupljena sredstva uplatit će se HKD „Napredak“ Brčko za poboljšanje uvjeta rada mlađih uzrasta.
Ista kazališna predstava je izvedena u subotu 18.ožujka u Kulturnom centru Vodice također humanitarno a sva prikupljena sredstva idu za pomoć župi Presvetog Srca Isusova-Pećine u BiH.Tjedan je zaključen u nedjelju 19. ožujka u Vodicama svetom misom koju je predvodio gost iz Bosne i Hercegovine svećenik Vrhbosanske nadbiskupije don Donald Marković, župnik župe Presvetog Srca Isusova-Pećine i vojni kapelan za Središnju Bosnu uz kocelebraciju domaćeg župnika don Franje Glasnovića i svećenika u miru don Ivana Čolaka.
Don Donald je naglasio koliko je važno zajedništvo našeg naroda i povezanost kroz susrete iz kojeg se rađaju dobra djela i nada. Iz svog iskustva je posvjedočio da je puno teže biti žedan nego gladan i zato nam Isus nudi vodu od koje nikada nećemo ožednjeti ako otvorimo svoja srca za druge i da nikoga ne osuđujemo jer svi smo pozvani na bunar života.
Čuvari Kristova groba - Vodiški Žudiji, točnije nas šesnaestorica, vratili smo se sa trodnevnog hodočašća u Italiji gdje smo posjetili Padovu, Arcellu, svetište Camposampiero, svetište Madonna dellaCorona i naposljetku Mantovu.
Nakon malo otežanog dolaska u Padovu zbog jake bure koja nas je pratila u subotu ujutro stižemo u Padovu, gdje zajedno sa hodočasnicima iz Šibenika, predvođenima fra Ivanom Bradarićem, gvardijanom samostana Sv. Frane u Šibeniku, prvo posjećujemo svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Nakon razgledavanja i pobožnosti, krećemo put bazilike Sv. Justine, po veličini 9. crkve na svijetu, gdje, među ostalim vrijednim relikvijama, najvažnije mjesto zauzima relikvija Sv. Luke evanđeliste.
U bazilici Sv. Ante, nakon razgledavanja mnogobrojnih relikvija, sudjelujemo na Sv. misi, koju predvodi na fra Ivan. Veličanstvena bazilika i djelovanje sveca svega svijeta - Sv. Ante ostavljaju veličanstven utisak na sve nas.
Sv. Ante koji je djelovao u Padovi, pred sam kraj svoga života proveo je nekoliko tjedana u Camposampieru, mjestu iz kojega se je želio vratiti natrag u svoju Padovu, ali je na putu preminuo. Na mjestu njegova preminuća – u Arcelli, sagrađena je crkva koja je sljedeća točka našeg hodočašća.
Nakon molitve i razgledavanja crkve u Arcelliodlazimo u samostan u Camposampieru, u kojem ostajemo na večeri i zasluženom noćnom počinku.
Nedjelja ujutro rezervirana je za sv. misu u prekrasnoj samostanskoj crkvi, uz koju se nalazi aleja sa veličanstvenim skulpturama u spomen na život Sv. Ante, kao i kapelica sagrađena na mjestu gdje se nalazio orah sa kojega je Sv. Ante pred kraj svoga života propovijedao mnoštvu koje ga je svakodnevno dolazilo slušati.
Duhovno okrjepljeni, krećemo na dvosatnu vožnju do svetišta Madona dellaCorona, koje svojom nestvarnom ljepotom oduzima dah svakom hodočasniku. Naime, dva zida crkve uklesana su u živu stijenu, na nekoliko stotina metara nadmorske visine, odakle se pruža pogled na rijeku i okolne planine. Svi se slažemo kako na sličnom mjestu još nismo bili.
Mantova, sa svojom bazilikom Sv. Andrije u kojoj se čuva relikvija Krvi Kristove sa Kalvarije koju je tu donio Sv. Longin, sljedeća je na redu. Božja providnost je htjela da u baziliku stižemo točno u trenu kad vodič otključava vrata kripte u kojoj se nalazi relikvija Krvi Kristove sa Kalvarije. Pod zemljom, u kripti crkve, postajemo svjesni da stojimo pred autentičnom Krvi Kristovom koja se prolila za sve nas prije 2017. godina.
Isti vodič kojemu smo se obratili vodi nas do zemnih ostataka Sv. Longina, satnika koji je probo Isusu bok, i koji je izrekao one poznate riječi: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“
Posebnost ovog trenutka je u tome što je Sv. Longin zaštitnik družbe Vodičkih Žudija, a ovo je bio prvi put da je itko od nas u blizini relikvija ovoga sveca. Možemo slobodno reći, da smo svi, po prvi puta onako, baš istinski osjetili da je Sv. Longin čuo našu molitvu za zagovor naše družbe i svih čuvara Božjeg groba.
Ispunjeni, zadovoljni i duhovno okrijepljeni krećemo prema autobusu i krećemo na noćnu vožnju put Vodica.
Na ovom hodočašću, koje je od posebnog značaja za samu družbu, odali smo i počast stradalim vatrogascima i podržali akciju Srce Kornatsko. Naime, neki od stradalih vatrogasaca na otoku Kornatu su bili aktivni članovi Žudija.
Bogu hvala i slava!Buzdobaj
Marko JuričevMartinčev
Šibenski biskup Tomislav Rogić u srijedu 8. ožujka u pastoralnom centru župe Vodice gostovao je na redovitoj biblijskoj tribini za odrasle vjernike. Imao je izlaganje pod naslovom „Raspeta ljubav i kalvarijske tmine". Uz vjernike Vodica na tribini su bili i vjernici iz župa Srima i Tribunj.
Održane Skupštine i izbori Starješinstva bratovština Gospe od Karmela i Presvetoga Srca Isusova u župi Vodice.
U utorak, 31. 01. 2017. u prostorijama Pastoralnog centra župe održana je izborna skupština bratovštine Gospe od Karmela na kojoj je izabrano novo starješinstvo na mandat od tri godine. Članovi bratovštine su za dopredsjednika izabrali gospodina Antu Čorića, za tajnicu gospođu Anku Ivas i za blagajnicu gospođu Marinu Sladoljev.
Na skupštini se raspravljalo o većem angažmanu članova bratovštine i sudjelovanju u duhovnom i vjerskom životu u župi, ulozi članova u promicanju pobožnosti Gospe od Karmela i brige oko crkve Gospe Karmelske na Okitu i većoj povezanosti među samim bratimima.
Škapularska bratovština Gospe od Karmela uspostavljena je u župi Vodice, 13. listopada 1852., a svečano je započela svojim radom na blagdan Gospe od Karmela 16. srpnja 1853.
U petak, na dan Presvetoga Srca Isusova, 3. 02. 2017. u prostorijama Pastoralnog centra župe održana je izborna skupština bratovštine Presvetoga Srca Isusova na kojoj je izabrano novo starješinstvo na mandat od tri godine. Članovi bratovštine su za dopredsjednika izabrali gospodina Mihaela Galijota, za tajnicu gospođu Anku Jankov i za blagajnika gospodina Tomislava Šprljana.
Na skupštini je dogovoreno da je dan i svečano okupljanje bratovštine nedjelja pred svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, a godišnja skupštine, kako i stoji u pravilniku, je na kraju godine. U raspravi je naglašena važnost veće angažiranosti članova bratovštine u duhovnom i liturgijskom životu župe, u promicanju pobožnosti Presvetoga Srca Isusova i brigu za kapelu srca Isusova, kao i okupljanje i povezanost među samim članovima.
Bratovština Presvetoga Srca Isusova u Vodicama uspostavljena je odobrenjem šibenskog biskupa Ivana Berčića 07. travnja 1851. a svečano je započela sa svojim radom 31. 08. 1851.
Šibenski biskup Tomislav Rogić na Nedjelju krštenja Gospodnjeg 8. siječnja, u Vodicama krstio je Mateu Mariju peto dijete u obitelji Milke i Ante Poljička. Sakrament krštenja slavljen je za vrijeme misnog slavlja u župnoj crkvi Svetog Križa. U koncelebraciji su bili župnik Vodica don Franjo Glasnović, biskupov tajnik don Roko Glasnović i don Ivan Čolak
Na početku ove godine donosimo statistiku Župe Vodice za 2016. godinu. U statistici naše župe postoje tri glavne kategorije: Stanje u matičnim knjigama, ukupno u župi i ukupno svi koji su registrirani u protekloj godini.
Ono što bi željeli istaknuti vezano uz statistiku 2016. godine jest nastavak trenda iz 2015. godine, veliki broj sprovoda i smrti. Zabrinjava činjenica da je u protekle dvije godine broj sprovoda/umrlih veći od 70 što je nerazmjerno s prosjekom sprovoda u zadnjih dvadesetak godina u kojima je u prosjeku bio oko 50.
Smanjio se i broj krštenja, tj. u zadnje tri godine realno u župi je veći broj umrlih nego rođenih.
Broj sklopljenih crkvenih ženidbi - vjenčanja viši je nego prošle godine.
Pozivamo sve naše župljane i sugrađane za pomoć i suradnju kako bi i na dalje mogli u našoj župi voditi precizno stanje i podatke o župljanima i građanima Vodica.
Molimo sve da svaku promjenu stanja koja se tiče rođenja, sakramenata, smrti, sprovoda i drugih promjena prijave u naš župni ured kako bi to mogli evidentirati.
Ostale statistike za prijašnje godine vidi
http://www.zupa-vodice.hr/statistika.html
Pojedinačno vidi:
http://www.zupa-vodice.hr/KRSTENJA.html
http://www.zupa-vodice.hr/ZENIDBA.html
http://www.zupa-vodice.hr/SPROVODI.html
Sam čin primanja svećenika u svoj stan i okupljena obitelj sabrana u molitvi za vrijeme blagoslova je zapravo znak svjedočenje svoje vjere i pripadnosti župnoj zajednici. Svećenika najčešće u blagoslovu prate ministranti ili odrasli župljani. Uobičajeno je da tom prigodom svećenikov pratitelj napiše kredom na sobna vrata ovakav znak: 20+G+M+ B+17, u novije vrijeme se ostavljaju naljepnice blagoslova koje se zalijepe na vrata kuće ili u kući. Brojke znače godinu blagoslova, a tri slova početna slova imena triju kraljeva (Gašpar, Melhior, Baltazar). Po drugom tumačenju za slova G, M. B su kratica latinske rečenice "Christus mansionem, benedicat!", a znači "Krist neka blagoslovi kuću!". U latinskoj rečenici je prvo slovo C budući ime Gašpar na latinskom počinje s C (Casper).
U ovim božićnim blagdanima slavimo rođenje Isusa Krista, Boga i čovjeka. Bog u obličju čovjeka boravio je među ljudima. Po ovom posjetu svećenika, službenika Crkve, Krist ulazi u obiteljski dom da joj donese mir i radost. On će vam navijestit radosnu vijest spasenja u Riječi Božjoj i okrijepiti vas po molitvi Crkve za blagoslov vaše obitelji.
Pripravimo stoga svoja srca za blagoslov obitelji, da bi po Duhu Svetom mogli čuti riječ Kristovu i primiti okrjepu njegova blagoslova koji nam po svojoj Crkvi daruje.
Raspored blagoslova vidi ovdje ili na slici
Bogatim duhovnim sadržajima proslavismo 3. nedjelju došašća (11.12.2016.)
Postoje dani u životu jedne župe, i djelovi crkvene godine, kada je sve standardno, uobičajeno. Postoje dani i vremena koje zovemo "jakim, snažnim" vremenima crkvene godine. To su vremena u kojima Božja Riječ govori snažnije i dublje, u kojima smo pozvani na vrlo angažirani vjernički život, svjedočenje, djelovanje. Neki od tih perioda su Došašće i Korizma, pripreme za najveće kršćanske svetkovine: Božić i Uskrs.
Bibičari za Caritas i skazanje o sv. Luci
Osvrnemo li se samo na ovogodišnju Treću nedjelju došašća u našoj župi, biti će nam jasno o kojem se dinamizmu radi.
Jutarnja misa u 9 sati bila je označena Caritativnom akcijom naših biblličara koja je doživjela svoj finale, kao i kratkim dramskim skazanjem KU "Perlice".
Djeca bibličari prinijeli su 2.445, 00 kn, koje su im vjernici prošle nedjelje dali pri kupnji njihovih uradaka, lijepih božićnih čestitki. Sve to darovali su župnom Caritasu koji organizirano i brižno skrbi za 60-tak štićenika, osoba slabijeg imovinskog stanja.
Naše "Perlice" sastavljene od djece i starijih, predstavile su nam na slikovit i dojmljiv način kako su stari vodičani nekada slavili sv. Lucu.
Pohod o. Biskupa i naši krizmanici
Večernja sv. misa bila je na osobit način u znaku prepune crkve koja je odzvanjala izvjesnim šušurom i radosnim očekivanjem. Naime, po prvi put nas je pohodio o. Biskup i preslavio sv. Euharistiju u zajedništvu sa župnikom don Franjom i don Ivanom Č, i don Krešimirom M.
Bila je o večer predstavljanja krizmaničkih kandidata našoj vjerničkoj župnoj zajednici u koju će se oni, upravo po sakr. sv. Potvrde, kao odrasli pritjeloviti.
Krizmanici su prozvani od župnika don Franje, aktivno sudjelovali u slavlju kroz čitanje i paljenje svijeća, animirano od njihove vj. Valerije.
Na kraju same sv. Mise, u ime vjernika naše župe, oca Biskupa pozdravila je, sada "vodiška" , a inače Senjkinja, gđa Tatijana Roca.
Sama treća nedjelja došašća kao nedjelja Caritasa imala je finale u upravo hvale vrijednoj akciji Caritasa koju je započeo pok. don Frane Š., a nastavio sadašnji župnik u suradnji s djelatnicima Caritasa: darivanje 3. i svakog daljnjeg djeteta u obitelji koje su ove godine dobile prinovu.Bila nam ovako bogata nedjelja svima na blagoslov, a ovaj Caritasom označen sadržaj poruka i poziv da se nikad ne umorimo čineći dobro.
vj. Valerija
Biskup Tomislav Rogić u Vodicama nazočio Caritasovoj akciji „3+“ na primanju i darivanju za obitelji
Caritas župe Vodice, na treću nedjelju došašća – nedjelju Caritasa, 11. 12. 2016. u Pastoralnom centru župe po deveti puta, upriličio je i organizirao primanje za obitelji „3+“ (obitelji u kojima se u ovoj godini rodilo treće peto i šesto dijete) te ih prigodno darovao jednokratnim novčanim prilogom.
Akciju „3+“ je 2008. potaknuo i pokrenuo u suradnji sa župnim Caritasom, ondašnji župnik Vodica don Frane Šimat sa željom da se u župi pokaže ljubav prema životu kao najvećem Božjem daru i zahvalnost roditeljima i obiteljima koje su odvažne uz Božju pomoć život darovati i roditi svoju djecu.
Ovogodišnji susret bio je osobit jer je po prvi puta na njemu sudjelovao i otac Biskup. Sve je proteklo u radosnom i ugodnom druženju za što su osobito zaslužni članovi župnog caritasa koji su pripremili i organizirali primanje i prigodni domjenak na kojem su počastili i darovali obitelji.
Svu djecu, roditelje, obitelji i sudionike susreta na početku je pozdravio Župnik, koji je obiteljima najprije čestitao a onda i zahvalio za njihovu ljubav koju pokazuju prema djeci i životu, te ih pozvao da u svojim obiteljima žive i svjedoče kršćansku vjeru i vrijednosti. Osobito je u ovoj godini koju je crkva posvetila „Očinstvu“ pozvao očeve i muževe da budu stupovi obitelji i sa svojim suprugama pokažu svojoj djeci primjer u vjeri i životu.
Nazočnima se obratio i otac biskup mons. Tomislav Rogić, čestitajući obiteljima, zahvaljujući im na spremnosti i otvorenosti u prihvaćanju života koje im je Bog darovao u njihovoj djeci. Sve roditelje je pozvao da uvijek budu otvoreni u ljubavi prema životu.
Na kraju je voditeljica župnog caritasa gospođa Vjera Lipić, pozdravila sve nazočne obitelji, čestitala im, te u ime Caritasa svakoj obitelji darovala novčani prilog.
Raduje to što je u ovoj godini, u sklopu akcije „3+“ obuhvaćeno šesnaest obitelji. Četrnaest obitelji s trećim, jedna s petim i jedna sa šestim djetetom.
U devet godina akcije „3+“ od 2008-2016. Caritas župe Vodice darivao je osamdeset djece. Šesdesetčetiri obitelji s trećim, dvanaest s četvrtim, tri s petim i jednu sa šestim djetetom.
Stara latinska poslovica glasi: „Verba movent, exempla trahunt“, ili „Riječi lete, primjeri privlače.“
Pokazalo se to i u subotnje večer, uoči druge nedjelje došašća, 3.12. , kada je u organizaciji Šibenske biskupije i Sestara Franjevki od Bezgrješne održana još jedna u nizu adventskih tribina za djecu i mlade… Prethodnih godina o svojoj vjeri svjedočili su nam pjevači.
Ove godine o svojem sportskom životu te vjerskom opredjeljenju svjedočile su nam dvije vrsne sportašice, taekwondoistice, prvakinje Europe i svijeta, sestre blizanke, Ana i Lucija Zaninović.
Zainteresiranim slušateljima iz raznih dijelova šibenske biskupije pridružila se i skupina vjeroučenika naše osnovne škole „Vodice“ i naše župe, sa svojom vjeroučiteljicom Valerijom i župnikom don Franjom. S ponosom ističemo da je to bila najbrojnija skupina sastavljena od šestaša, sedamaša i osmaša njih 50-tak.
Sestre Zaninović najprije su mlade upoznale sa zanimljivostima iz svojeg obiteljskog života, s nama do tada nepozatom činjenicom da one samo nisu blizanke, već trojke, tj. imaju i brata blizanca, a ukupno je pet djece u obitelji…, s tim kako su tekli njihovi prvi koraci u sportu, prva natjecanja, nagrade i priznanja…
Nakon izlaganja o svojem osobnom životu, uslijedila je pauza sa zabavom za naše mlade: oni koji su slučajnim odabirom izvučeni, zaigrali su stolni tenis sa sportašicama, među igračima bio je i naš šestaš Petar…
Drugi dio predavanja bilo je pravo duboko i istinsko vjersko svjedočenje. Sestre Zaninović progovorile su o sebi kao vjernicama, o tome da se nigdje ni u jednom času ne ustručavaju ispovijedati pripadnost Crkvi i katoličkoj vjeri, o tome da mole svaki dan, da zahvaljuju Bogu i na neuspjehu koji ih jača i čeliči…. Zanimljiva je bila i činjenica da nikad ne mole da pobjede nego da pobjedi bolji, da pobjeda bude pravedna „jer možda je protivnik trenirao i bolje i više“…
Mnoge mlade, naročito djevojke naše župe, zainteresirala je činjenica da su ove dvije vrsne sprotašice dugo godina bile jako blizu oltara kao ministrantice.
Upravo ta blizina oltara, odredila je i njihovu blizinu s Gospodinom u svakodnevnom životu…
Uslijedila su brojna pitanja naše djece.
Radosna ekipa naših vjeroučenika krenula je kućama spremni za nedjeljnu misu i bogatiji za jedno veliko (možda nekome i jako važno) iskustvo svjedočenja vjere.Biti sportaš, biti borac i biti kršćanin svjedok! Kojeg li ponosa!
Vj. Valerija Buha
foto: Ivo Kronja i Župa Vodice
U nedjelju 13. 11. 2016. navršila se treća obljentnica od smrti blagopokojnog vodičkog župnika don Frane Šimata.
don Frane Šimat (rođen 6.9.1935.- umro 13. 11. 2013.) kao svećenik i župnik u Župi Vodice (1991. -2010.) vrši je dvadesetak godina svoju službu na slavu Božju i dobro svoga naroda. U svojoj svećeničkoj službi uložio je mnogo napora u duhovnoj i materijalnoj izgradnji župe i grada Vodica.
Spomenimo ga se u svojim molitva i molimo milosrdnog Gospodina da nagradi njegov svećenički rad i napor nagradom vječnog blaženstva.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Pri kraju Godine milosrđa Šibenska biskupija organizirala je hodočašće u svetišta južne Italije (16. do 21. listopada 2016.). Sudjelovalo je oko 480 hodočasnika. Zaista je bilo impozantno vidjeti deset autobusa hodočasnika pri dolasku u pojedina svetišta. S hodočasnicima su išla oba biskupa: mons. Tomislav Rogić i mons. Ante Ivas, biskup u miru, te mons. Marinko Mlakić generalni vikar i još devet svećenika. Iz naše župe Vodice, sudjelovalo je oko tridesetak vjernika i hodočasnika.
Hodočašće i izlet na Buško jezero, u Livno i Tomislavgrad za gospođe koje uređuju i čiste župnu crkvu u Vodicama
I ove godine, na već svoj ustaljeni dan, 8. listopada, skupina gospođa koje pomažu oko uređenja i čišćenja naše župne crkve u Vodicama, zajedno sa s. Lidijom koja sve to vodi i koordinira te Župnikom koji je sve pripremio i organizirao, imala je svoje hodočašće i izletnički dan na Buško jezero, u Livno i Tomislavgrad. Ovo je prvi puta da se hodočašće i izlet organiziralo izvan naše Domovine.
Hodočašće u Vranu i duhovno-rekreacijski dan za obitelji iz obiteljske radionice
Kao početak nove pastoralne godine, u subotu 1. listopada, na bagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa, obitelji iz naše župe, koje su najvećim djelom u prijašnjim godinama sudjelovale i bile uključene u obiteljske radionice, hodočastili su u svetište sv. Nediljice u Vrani na Vranskom jezeru, te u prekrasnoj prirodi i okolišu svetišta imali svoj duhovno-rekreacijski dan.
Obitelji, među kojima su najbrojnija bila djeca, imale su rekreacijski dio kroz razne igre i aktivnosti u prirodi. U njima su najviše uživali najmanji, no i stariji su se na svoj način u tome uključili. Središnji i duhovni dio bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio Župnik, a svojim sviranjem i pjesmom animirale su ga same obitelji. Završni dio susreta bio je zajednički ručak koji su na roštilju pripremili očevi, dok su mame pripremile stol i donijele raznovrsne kolače i slastice.
Lijepo je bilo vidjeti zajedno za stolom mlađe i starije koji su slasno pojeli pripremljeni ručak. Obitelji su nakon ručka uz zajedničko druženje, uz kavu i razgovor ostale u ugodnom ambijentu do popodnevnih sati.
Ovakvi susreti pokazuju znak ostvarenja kršćanskog zajedništva među obiteljima u župi, gdje se ona tada ostvaruje kao „zajednica svih zajednica“ i „velika obitelj svih obitelji“, te želju za susretima i druženjem koji ih duhovno obogaćuju i osnažuju za život i poslanje koje imaju u Crkvi i narodu.
Biskup Tomislav Rogić predvodio misno slavlje za Zdrug katoličkih skauta Šibenske biskupije u crkvici sv. Ilije u Pišći u vodičkom polju
Misno slavlje, kao vrhunac i završetak trodnevnog kampiranja koje je bilo u vodičkom polju, za Zdrug katoličkih skauta Šibenske biskupije koji je u osnivanju, u nedjelju 25. rujna u crkvi svetog Ilije u Pišći, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz biskupa je koncelebrirao duhovni asistent skauta Šibenske biskupije don Krešimir Mateša. Na početku slavlja dobrodošlicu biskupu i skautima zaželio je župnik Vodica don Franjo Glasnović.
Bibličari nastavljaju s radom: 18. godina rada biblijske skupine vjeroučenika naše župe
U četvrtak, 29. rujna u 17.30 sati započinjemo 18. godinu rada biblijske skupine vjeroučenika naše župe.
Naša školska djeca i župljani, vjeroučenici u dobi od 5.-og do 8.-og razreda sa svojom stalnom voditeljicom, vjeroučiteljicom Valerijom Buha, kroz jedan sat tjedno imaju sljedeću ponudu:
- igre asocijacija, rebusi i drugi misaone igre
- gluma i pantomima
- molitva i meditacija, rad s Biblijom
- caritativni rad: izrada božićnih čestitki, prodaja istih u Adventu te darivanje novca župnom Caritasu za potrebne bolesne i siromašne u našoj zajednici.Naglašavamo da naša djeca, vjeroučenici, su kršćani u razvoju, krštenjem su postali djeca Božja, pristupili su Prvopričesničkom stolu , hodaju ka sv. Krizmi, sakramentu zrelosti.... , pohađaju školski vjeronauk koji nikako nije tek religiozna kultura koja će samo davati informacije u vjeri, nego je konfesionalni vjeronauk koji vodi ka praksi djelatnog življenja vjere i sakramenta u životu, u konkretnoj zajednici župe
Pzivamo stoga naše roditelje da potaknu svoju djecu na ovaj vid rasta u vjeri i druženja, a naše vjeroučenike da nam se pridruže.
Čekamo vas , u četvrtak 29. rujna u Pastoralnom centru naše župe u 17.30h (možete doći i ispred župne crkve u slučaju da ne znate gdje se nalazimo.)
vj. Valerija Buha
Skupina ministranata naše župe na duhovno-rekreacijskom izletu u Rakitnici kod sv. Ivana
Skupina ministranata naše župe, zajedno sa Župnikom i našim starim ministrantom Franom, u subotu 24. rujna, u Rakitnici kod sv. Ivana, imala je svoj duhovno-rekreacijski dan.
Uz prekrasni i sunčani dan ministranti su u Božjoj prirodi, uživali u igri nogometa, skakanju i šetnji kroz prekrasnu prirodu. U duhovnom dijelu koji se odvijao kod stare crkvice sv. Ivana, ministranti su molili zajedno sa Župnikom sv. Krunicu, sa nakanom za naše obitelji i župu.
Najveseliji dio izleta, kome su se svi veselili bio je roštilj i ručak uz njega. Ministranti su uz roštilj oko vatre, u ljepoti prirode, prijateljski i bratski, veselo uz dječje dogodovštine, slasno pojeli svoj ručak, koji nam je odlično pripremio naš Frane Roca.
Bogu zahvaljujemo na lijepom danu i bratskom druženju u prirodi i igri, našem Frani također velika hvala što je lijepo pripremio ručak i darovao vrijeme našim ministrantima.
Svečano zavjetovanje našega župljanina fra Kristijana Radasa
U četvrtak, 22. listopada 2016., u crkvi Gospe Sinjske u Sinju za vrijeme euharistijskog slavlja u 17:30 sati u ruke provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, fra Joška Kodžomana, svečane redovničke-vječne zavjete položio je naš župljanin fra Kristian Radas.
Uz njega zavjete su položili još sedmero njegove subraće: fra Ivan Marija Đuzel (Imotski), fra Ivan Grubišić (Trilj), fra Jerko Kolovrat (Imotski), fra Mario Lemo (Nevest), fra Dejan Međugorac (Knin), fra Ante Prološčić (Klis), fra Toni Šimunović Erpušina (Otok).
Na slavlju zavjetovanja, uz mnoštvo svećenika sudjelovali su roditelji, braća i sestre, rodbina prijatelji i kolege studenti, a iz naše župe, uz Župnika i don Ivana Čolaka, sudjelovalo je dvadesetak vjernika i župljana.
Našem fra Kristijanu i njegovim roditeljima i obitelji, od srca čestitamo u ime naše župe i svih vjernika i župljana. Preporučimo ga i nadalje u naše molitve Gospodinu, da ga i nadalje prati svojim blagoslovom i milosrđem na putu redovništva i svećeništva.
Više možete pogledati na ovom linku i fotogaleriju
Kršćanin je čovjek dijaloga s Bogom, čovjek molitve. Uče nas to od malih nogu naši pobožni djedovi, bake, roditelji, a poslije naša Crkva, naši vjeroučitelji.
Kao što je to već dobar običaj, i ove godine na prvi nastavni dan 5. rujna razrednici su dočekali odmorne i vesele skupine svojih učenika, održali prvi radni sat- razredni sat, upoznali ih rasporedom sati i svime što bi trebali imati na umu…
Razigrana ekipa vjeroučenika potom je, unatoč kišnom vremenu, ubrzo dupkom ispunila župnu crkvu predvođena gospodinom Ravnateljem Grgom Friganovićem, nekolicinom profesora, vjeroučitelja, roditelja gdje nam je Službu Riječi održao župnik don Franjo. Bila je to pravi pobožni splet pjesme, Božje Riječi, kratke propovijedi, molitve vjernika upućene Gospodinu po zazivima naše djece, učiteljai na kraju riječ Ravnatelja, blagoslov i otpust.
Ovu smo školsku godinu započeli s Bogom, molimo Ga snagu i strpljenje da, svatko u svojem staležu: netko kao učenik, netko kao učitelj, netko kao ravnatelj , daje najbolje od sebe, prihvaća i povremene poraze ugradivši je u sveukupnost pobjede koja ga uz Božji blagoslov, molitvu i rad čeka.
Sretno i blagoslovljeno svima: kolegama profesorima, vjeroučenicima i obiteljima u njihovoj odgojnoj ulozi i nezamjenjivoj podršci!
Vj. Valerija Buha
Blagdan Gospe Karmelske u župi Vodice proslavljen je u subotu 16. srpnja svečanim misnim slavljem na brdu Okit gdje se nalazi Gospina crkva i župno svetište Majke Božje. Od ranog jutra u svetištu su se slavile euharistije, a središnje slavlje predvodio je šibenski biskup u miru i apostolski administrator Ante Ivas.
Samom blagdanu prethodila je devetodnevna duhovna priprava – devetnica koju su predvodili don Željko Augustinov, don Ivan Čolak i Župnik. Prigodne propovjedi u devetnici bile su u znaku Godine milosrđa – razmišljalo se o duhovnim djelima milosrđa.
Upćnicu blagdana i svečanu sv. Misu na Okitu predvodio je fra Lazar Perica. Zbog vremenskih neprilika i kiše otkazana je velika procesija koja je trebala biti od župne crkve do Okita.
foto Šibenska biskupija
Mons. S. Diomartich i mons. A. Ivas u crkvi sv. Križa u Vodicama
Dugogodišnji svećenik hrvatske katoličke crkve sv. Ante (St. Anthony) u Los Angelesu, monsinjor Srećko (Felix) Diomartich, preminuo je u utorak, 7. 06. 2016. u 103. godini, objavila je njegova crkva. Diomartich je rođen 2.11.1914. na otoku Zlarinu. Ondje je pohađao osnovnu školu, dok je u srednju školu i sjemenište otišao u Šibenik. Nakon završetka srednje škole, studirao je u Splitu i Zagrebu. Zaređen je 1937. godine u svojoj crkvi u Zlarinu. Od 1937.do 1939. godine bio je župni Vikar u Vodicama, nakon čega odlazi u Zavod sv. Jeronima u Rim, gdje je stekao dva doktorata, u teologiji i crkvenom pravu.
U zahvalnosti Gospodinu…..
Ovaj tjedan mogli bi smo nazvati Tjednom zahvaljivanja. Naime, naša školska djeca, vjeroučenici, u organizaciji naše Škole, vjeroučitelja i Župe, dolazili su zahvaliti Bogu za sve darove protekle školske godine.
Sve smo počeli s najstarijma, našim osmašima, koji su 6. lipnja, u ponedjeljak, zahvaljivali Gospodinu u ozračju svetosti i sabranosti večernje mise.
Zaista ih je bilo lijepo i vidjeti i čuti. Sabrana mladost, na kraju jedne životne etape, pred Bogom stoji, Boga moli, Bogu se zahvaljuje, Bogu se zagovara. U zajedništvu sa župljanima, vjeroučiteljicom , u misnom slavlju predvođenom od našeg Župnika u koncelebraciji s don Željkom, osmaši su rekli: „Hvala Bogu“ i to doista na svemu: na daru zdravlja, obitelji, roditeljima i njihovoj brižnosti, profesorima, rastu u vjeri, župnoj zajednici koja je pratila njihov rast te rastu ne samo u visinu nego i u duhu i kršćanskom opredjeljenju.
Nakon njih, zahvalili su se naši najmlađi, prvašići i prvopričesnici sa časnom, u, za njih prikladnoj službi Riječi u kojima su izrekli svoje: „Hvala Bogu“ i na daru Prve svete pričesti i svemu obilju koje ih svakodnevno prati.
I na kraju , zadnji nastavni dan, petak 10. lipnja, svoj „Te Deum“ – „Tebe Boga hvalimo“, izrekli su ostali naši vjeročenici, od četvrtog do sedmog razreda naše škole predvođeni našim Ravnateljem g. G. Friganovićem, vjeroučiteljima i nekolicinom nastavnika. Svjesni da je ova školska godina, kao i svako djelo ljudi, bila popraćena i nekim propustima i grijesima, petaši su najprije izrekli svoje „oprosti Gospodine“, na propustima i slabostima, na malim pakostima i nemarnostima koje su nas pratile u odnosu prema Bogu , prema kolegama, učiteljima, roditeljima, bližnjima i, konačno, prema sebi samima.
Nakon djela kajanja, poslušali su Evanđelje i prigodnu Župnikovu riječ u kojoj su podsjećeni da vjera nije nešto što se može skinuti i odložiti poput komada odjeće, ne možemo se ljeti odreći vjere, vjerskog života.. vjera je nešto što raste, razvija se , ona je živi odnos s Bogom.
U molitvi vjernika opet su naši šestaši i sedmaši zahvalili na svim Božjim darovima, i potom čuli Ravnateljevu čestitku na uspješno završenoj nastavnoj godini, dobre želje za praznike i, primivši Božji blagoslov, otišli u radost ljetnog raspusta od školskih obveza.
Valerija B., vj.
Družili smo se s prorocima!
Naši ovogodišnji polaznici Biblijske tribine za odrasle vjernike, njih oko 25-ero, na poseban su način obogatili svoj kršćanski i vjernički životu upoznajući Bibliju kroz čitanje i proučavanje tektova proroka.
U Bibliji Staroga zavjeta nalaze se tekstovi 16 proroka pisaca: od toga četiri velika proroka (velika po opsegu pisanja: Izaija, Jeremija, Ezekiel i Danijel) i čak dvanaest malih proroka (čije knjige su kratke ali ne manje bitne), te nekoliko proroka nepisaca (koji nisu pisali svoju knjigu ali su o njima pisali drugi (jedan od njih je, i nama bliz prorok Ilija, čiju crkvicu imamo u polju Pišća).
Kroz 30- tak sati, počevši od sredine rujna pa sve do srijede, 8. lipnja, svake srijede navečer, naši su vjernici doslovno išli u Biblijsku školu koju su im, kao i do sada, predvodili vjeroučiteljica Valerija i župnik don Franjo, ali ove godine u naizmjeničnom ritmu tako da svaki susret vodi jedno od njih samostalno, a ne u duetu kao do sada.
Proročki tekstovi pravo su bogatstvo, a njihove poruke svevremenske. Stil pisanja, tematika, poruka ovisi naravno o povijesnim okolnostima, jer nije isto živjeti u ratu ili miru, biti okružen prijateljima ili neprijateljima, biti u bogatstvu i obilju ili siromaštvu. Upravo povijesne okolnosti života , ponašanje Izraelskog naroda uvjetovalo je i poruku proroka koja tako ide u rasponu od pohvale do pokude, od vikanja do blagoslivljanja, od jadikovke do nade u bolju budućnost u Bogu.
Temeljne teme grijeha, otpada od Saveza s Bogom, poziva na obraćenje, potrebe za novim srcem i novom dušom, nade u novi savez koji će Bog uspostaviti u Kristu, u konačno oslobođenje od ropstva ali ne onog fizičkog nego od ropstva grijehu, o slobodi kao duhovnoj kategoriji, zaista vrijede u drugim okolnostima i ponešto drugačijem kontekstu kako nekada tako i sada.
Upravo zato proročki tekstovi su uvijek sadašnji, uvijek moderni i, upravo zato se nemali broj puta od naših tribinaša znao čuti komentar: „Pa ovaj kao da piše o nama danas, o našem narodu , o našim mukama!“
Teško je čitati Bibliju, duboko i ozbiljno s njome raditi, pronicati u tekstove i poruke, jer to je Božja Riječ čovjeku, i ostati nepromijenjen, neobraćen…. Upravo zato nam je vjerovati da nam je i ova godina biblijske tribine pomogla da se otvorimo Bogu, da se iz dana u dan neprestano obnavljamo i mijenjamo na bolje, da imamo novo srce i novi duh, bogolik, kristolik.
Završnim susretom , prigodnim čašćenjem i darivanjem, završila je i ova, čak 24. godina naše Biblijske tribine, koju je započeo naš pok. Don Frane svojim dolaskom u Župu 1991. godine, a pridružila mu se vj. Valerija u listopadu 1998., te se u dobru tradiciju uključio svojim dolaskom naš sadašnji župnik don Franjo.
Sljedeći ciklus Tribine, kako planiramo , počinje na jesen, i bit će na određen način u slavljeničkom ozračju „srebrene Biblijske tribine“, tj. 25.-e godišnjice djelovanja, a neki od članova su od samoga početka s nama. Kolikog li bogatstva!
Vj. Valerija B.
Šibenski biskup mons. Ante Ivas točno u podne , u petak 3. lipnja, u dvorani biskupske palače u Šibeniku dekanima Šibenske biskupije i zboru savjetnika priopćio je odluku o imenovanju mons. Tomislava Rogića novi šibenskim biskupom. Biskup Ivas pročitao je pismo apostolskog nuncija Alessandra di Erica papinom imenovanju novog biskupa više
Mons. Tomislav Rogić imenovan šibenskim biskupom
NOVI ŠIBENSKI BISKUP O BISKUPSKOM IMENOVANJU
Naši ovogodišnji prvopričesnici, nekolicina njihovih roditelja, kao i njihove učiteljice, zajedno sa s. Marijom i Župnikom prigodom završetka Prve pričesti, u petak 27. 05., hodočastili su na otok Visovac i posjetili su Skradin. Pedesetak sudionika ispred autobusnog kolodvora u Vodicama ukrcala se u autobus i krenuli su na svoje zahvalno hodočašće na otok Visovac.
Skupina hodočasnika i građana Vodica, njih pedesetak među kojima je bio najveći broj obitelji s više djece, sa Vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićm, u subotu 21. 05., sudjelovala je u povorci od 15.000 sudionika u prvom nacionalnom „Hodu za život“ te svojim hodom i sudjelovanjem pokazala i posvjedočila zalaganje za život i podršku obiteljskim vrijednostima u Hrvatskoj.
Nakon programa na Trgu bana J. Jelačića, hodočasnici su posjetili Zagrebačku katedralu i pomolili se na grobu hrvatskog blaženika i kardinala Alojzija Stepinca.
Na povratku posjetili su Karlovac i hodočastili u nacionalno svetište sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske. U svetištu su slavili svetu misu u zajedništvu sa vjerničkom molitvenom zajednicom iz Rijeke. Euharistijsko slavlje je predvodio župnik don Franjo, a propovijedao je župnik i upravitelj svetišta mons. Antun Sente, koji je na početku sve hodočasnike pozdravio te u propovijedi protumačio Božju riječ na temelju biblijskih čitanja i primjera života sv. Josipa.
Na kraju su hodočasnici posjetili staru župnu crkvu Majke Božje Snježne te iznad nje najstariji karlovački spomenik - tvrđavu „Stari grad Dubovac“.
Proslava Prve sv. Pričesti u župi Našašća sv. Križa, 15. 05. 2016.
Kao i svake godine Prvopričesnici naše župe za svoj susret s Isusom u sakramentima svete ispovijedi i pričesti pripremaju se tokom cijele godine na svojim susretima u Pastoralnom centru i na nedjeljnim Misnim slavljima. Ove godine rasla je posebna radost iz dana u dan kad smo postali svjesniji da smo svi Božja djeca koju Isus želi zagrliti i nositi na svom ramenu kada nam ponestane snage, radosti i oduševljenja.
U Godini posebnog Božanskog milosrđa koju je proglasio Papa Franjo za tu prigodu načinjen je Logotip na kojem Isus na svojem ramenu drži čovjeka a taj čovjek simbolizira sve one vjernike koji žele da ih Isus nađe i ponese na svom ramenu. Taj logotip je poziv svima nama; malima i velikima da budemo milosrdni jedni prema drugima onako kako je Otac nebeski milosrdan prema nama. Takav Logotip nalazi se i u našoj župnoj crkvi kojeg je izradio naš dosjetljivi Jole-Josip Mateša. U tom logotipu prepoznali smo sebe i htjeli smo s posebnim veseljem ići s Isusom kroz svoje pripreme kada ćemo postati njegovi prijatelji, svjesni da smo s njim na pravom putu i u sigurnim rukama.
Kada se približila neposredna priprema za naše Prvopričesničko slavlje u tjednu pred blagdan Duhova, kada smo cijeli tjedan s našim roditeljima predmolili svetu krunicu, čitali misna čitanja, obnovili naša krsna obećanja, bili smo posebno radosni kada smo u župnoj crkvi vidjeli da je naš dobri Jole-Josip Mateša izrezao i uredio okvire u znaku logotipa a lijepo ih kreirao naš Grgo Skočić koji je nas svakog prvopričesnika stavio na Isusovo rame. S posebnim smo oduševljenjem molili i gledali sebe kako nas Isus voli, grli i čuva od svakog zla.
S nestrpljenjem smo čekali našu Prvu sv. ispovijed u kojoj smo doživjeli Isusovu milosrdnu ljubav i jedva čekali kušati Isusovu ljubav, nježnost, toplinu, radost kojom će nahraniti naša mala srca. U bijelo jutro nedjelje svete kada se sunce borilo sa oblacima kako bi nas razveselilo i obradovalo svojim zrakama, osjetili smo veliku radost ispred naše župne crkve dok smo se sakupljali. Kada smo svečano ulazili u našu crkvu obuzela nas je velika radost kada smo vidjeli lijepo okićenu crkvu i klupe, osjetili smo da je sve spremno za prvi susret s Isusom u sv. Pričesti. Sve oči naših roditelje i rodbine bile su usmjerene prema nama a najviše se veselio Isus koji je sve to s ljubavlju promatrao i molio da ovo ne bude samo ovaj dan. Započelo je Misno slavlje na kojem smo svi mi Prvopričesnici s našim roditeljima sudjelovali u skladnom pjevanju, čitanju i recitiranju. Župnik don Franjo nam je naglasio da smo od Isusa ljubljeni i da smo od njega dobili zapovijed da se i mi međusobno volimo. To ćemo uspjeti ako Isus bude s nama. Ako se budemo hranili za stolom njegove Riječi i kruha.
Bogu dragom hvala za ovaj dan. Hvala našim roditeljima što su nas hrabrili i slali na župni vjeronauk. Hvala našem župniku i don Ivanu koji su nas ispovijedali. Hvala župniku što nam je podijelio Prvu sv. pričest. Hvala našim časnama: s. Lidiji koja nas je učila puno liturgijskih pjesama tijekom ove godine. Hvala s. Marija koja nam je približila Isusa koji nas puno voli, traži i koji nam je uvijek spreman dati ruku kada nam ponestane snage na našem započetom putu. Hvala našim učiteljicama: Katici, Dijani i Martini što su bile uz nas i hrabrile nas i imale puno razumijevanja prema nama. Neka milosrdni Isus prati sve nas i neka nas čuva u svojoj milosrdnoj ljubavi.
Vaši Prvopričesnici i s. Marija
Zajednica od pedesetak vjernika sudjelovala je na Okitu, uoči blagdana Duhova, u duhovskom bdijenju. Hodočasteći ,pješice je jedna skupina vjernika krenula ispred župne crkve, u 19.30h, noseći zapaljene baklje. Na putu prema Okitu stajali su i molili na četiri postaje – kapele: kod Srca Isusova, kod Gospe žalosne , kod sv. Križa i kod sv. Josipa. Od podnožja Okita, gdje su im se pridružili i drugi vjernici, uspinjući se prema vrhu i crkvi Gospe od Karmela, hodočasnici su molili Zlatnu krunicu.
Na Okitu, u polumračnom Gospinom svetištu, bdijenje je proslavljeno s misnim slavljem, uz pjesmu i molitvu Duhu Svetom, koje je predvodio župnik don Franjo.
Blagdan Našašće svetog Križa, dan Župe i grada Vodica proslavljen je u Vodicama u utorak 3. svibnja. Misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je župni župe Prečistog srca Marijina iz Splita don Pavo Piplica. Proslava blagdana započela je okupljanjem vjernika ispred crkvice Svetog Križa na starom groblju. Nakon odrješenja za pokojne uslijedila je svečana procesija kroz mjesto do župne crkve. U procesiji je uz župnika don Franju Glasnovića i predvoditelja slavlja sudjelovalo još osam svećenika.
Samom blagdanu prethodila je trodnevna duhovan priprava koju su predvodili: prvog dana Župnik, drugog dana don Oleg Petrović, te trečeg dana - Uočnicu blagdana don Krešimirr Mateša, s kojim je hodočastio katedralni zbor sv. Jakova iz Šibenika, koji je i pjevao na sv. Misi uočnici.
vidi i galeriju slika na infovodice
Proslava blagdana sv. Marka i blagoslov polja na Okitu /25. 04. 2016.
I ove godine, tradicionalno – kao i prethodnih godina, vjernici župe Vodice, proslavili su blagdan sv. Marka evanđelista, na njegov liturgijski dan proslave, 25. 04. na Okitu. Euharistijsko slavlje blagdana, uz sudjelovanje četrdesetak vjernika, predvodio je župnik don Franjo.
U svojoj homiliji, na temelju evanđeoskog odlomka iz evanđelja sv. Marka, Župnik je pozvao vjernike da prihvate poziv Uskrsloga Krista, upućen nakon ukazanja učenicima, te budu navjestitelji njegove Radosne vijesti –Evanđelja svemu stvorenju. Te svojim vjerničkim angažmanom i zalaganjem, po Božjem milosrđu i milosti, nastoje oplemenjivati i izgrađivati svijet i stvoreno u kojem i s kojim žive.
Nakon sv. mise uslijedio je procesijski ophod oko crkve u kojem su pjevači pjevali litanije Svih svetih. Nakon ophoda, na platou ispred crkve – sa vrha Okita, s kojeg se proteže pogled na vodička polja, vinograde, maslinike i njive, Župnik je izmolio blagoslovnu molitvu i zazvao Božji blagoslov za dobar i blagoslovljen urod.
Uz nedjelju Dobrog pastira i svjetski dan molitve za duhovna zvanja
Zov srca
Koracam obalom mora,
bosa mi noga gazi žal,
u daljini gledam,
valja se i pjeni more,
kao da pleše svoj najljepši bal.
Pogledajem nebo, osluškujem more,
u dubini srca tiho začujem glas:
„Dođi slijedi me, budi moj ribar,
Idi i reci svijetu ja sam jedini spas.“Znam, o moj Bože,
Tvoj težak je put,
hoćeš da ostavim sve;
prijatelje, oca i majku,
ne okrenem glavu,
kada stavim ruku na plug.
U srcu i dalje tiho čuje se glas:
„Dođi slijedi me, budi moj ribar,
Idi i reci svijetu ja sam jedini spas.“Idem za tobom moj Bože,
Idem kamo Ti vodiš me svud.
Znam da uvijek tvoj prati me glas:
„Hajde idemo skupa, budi moj ribar,
Idi i reci svijetu da ja sam jedini spas.“Franjo Glasnović
Kao poticaj onima koji osluškuju Božji glas u svome srcu, da se odvaže za Gospodina.
Na vjerskoj tribini za mlade, u subotu, 16. 04. 2016. u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku, gostovao je glazbenik Marko Perković Thomson. Tribinu za učenike sedmih i osmih razreda te srednjoškolce, organizirali su: Katehetski ured Šibenske biskupije i Družba sestara Franjevki od Bezgrešne u Šibeniku. Tribinu i razgovor s glazbenikom Markom Perkovićem animirala je i vodila č. s. Renata Azinović.
Thomson je odgovarajući na pitanja s. Renate, govorio o svojem životu, djetinjstvu u rodnim Čavoglavama, sudjelovanju u Domovinskom ratu, prvim glazbenim počecima, sadašnjoj glazbenoj karijeri, svojim fanovima i kritičarima njegove glazbe, obitelji i vrijednostima za koje se zalaže i propagira te je posvjedočio mladima o svojoj vjeri, vjerskom životu i duhovnoj promjeni „obraćenju“ koje se dogodilo u njegovu životu 2000 godine kada je upoznao jednu molitvenu zajednicu i kroz nju dublje ušao u bit duhovnog života i vjere. Na kraju tribine je poručio mladima da traže i preispituju istinu i smisao života i postojanja te žive svoju vjeru i kroz život izgrađuju vrijednosti ljubavi prema Bogu, domovini i obitelji.
Među mnoštvom mladih koji su sudjelovali na tribini bilo je zajedno sa Župnikom i oko četrdesetak mladih iz Vodica. Iza tribine, mladi iz Župe Vodice su u kapeli škole u predvečerje Nedjelje Dobrog pastira, sudjelovali u molitvi i molili za duhovna zvanja, koju je predvodio Župnik.
U treću vazmenu nedjelju, 10. travnja 2016. na sv. Misi u 11h kršten je Ante Božo, šesto djete u obitelji Kriste i Suzane Krluk.
Obitelji u ime župe od srca čestitamo.
God križa ili godišnja proslava krvarenja raspela iz šibenske gradske župe svetog Križa – Dolac proslavljena je u petak 8. travnja svečenim misnim slavljem u crkvi svetog Križa.
Euharistiju u koncelebraciji sa petnaestak svećenika, i velikim brojem vjernika, među kojima je bilo i župljana Vodica, predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Preko misnog slavlja, uz vodstvo s. Lidije Grgat, pjevao je zbor župe Našašća svetog Križa iz Vodica, a bila je upriličena i procesija sa čudotvornim raspelom u kojoj su pjevači iz župe Vodice pjevali himan sv. Križu "Kraljeve idu zastave" po starom vodičkom napjevu.
Ovogodišnja proslava Goda križa bila je posebna jer je u crkvu nakon višegodišnjeg izbivanja zbog restauracije, u srijedu 5. Travnja, vraćeno čudotvorno raspelo koje je bilo izloženo tri dana u prezbiteriju Crkve vjernicima na štovanje.
više vidi ovdje
ZAHVALNICA DRUŽBE SESTARA FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE ŽUPI VODICE POVODOM SPROVODNOG ISPRAČAJA Č S. ALOJZIJE ŠUŠNJARA 5. 4. 2016.
SVEČANI ŽUDIJSKI RUČAK NA MALI USKRS, 03. 04. 2016.
Svečani Žudijski ručak održan je ove godine, već 7. godinu zaredom u dvorani u pastoralnom centru Bažana. Uz članove Žudija i našeg župnika, već tradicionalno ovom ručku prisustvuju naše časne sestre, članovi ekonomskog vijeća – crkovinari, gradonačelnica, 2 najrevnija ministranta, bivši „buzdobaji“, kao i još neki uzvanici koji na bilo koji način pomažu djelovanje naše družbe ili koji su bili članovi družbe, a sada obnašaju neku funkciju, kao naš don Krešo Mateša. Sve zajedno, bilo nas je šezdesetak.
Ovogodišnji ručak bio je poseban jer se od družbe oprašta Zvonimir Šprljan – Kušo, koji je napunio 33 godine, i koji je posljednjih 16 godina bio jedan od najistaknutijih članova vodičkih Žudija, i čija je obitelj uvijek bila uz Žudije i za Žudije. Nakon prigodne zahvalu našem Zvoni, i on se zahvalio svima, a posebno četvorici „buzdobaja“ koji su se izmijenili kroz njegovo djelovanje u družbi. Redom su to bili Robert Mateša, Tomislav Mateša, Luka Lipić i Marko JuričevMartinčev.
Nakon završetka ručka članovi Žudija posjetili su legendarnog pučkog pjevača, Šimu Fržopa, tj. Šimu Šarina, kako ga većina ljudi poznaje. Iako su godine i bolest stisle našega Šimu, to nas nije spriječilo da zajedno s njim zapjevamo „Kraljice neba“ i „Kraljeve idu zastave“. Nakon toga posjetili smo još jednog pivača, Antu Čorića – Kalu, koji nas je primio u svoj dom i od kojega smo, kao i uvijek, čuli mnogo mudrih poticaja i savjeta.
S ovim ručkom i službeno završava korizmeno i Uskrsno djelovanje Vodičkih Žudija u 2016. Ostaje još raskinuti Božji grob, sudjelovati u procesiji za Sv. Jelinu, a zatim i na Tijelovo. Mnogo je ideja i prijedloga izrečeno ovu godinu, a sve u cilju obogaćivanja djelovanja same družbe, pa nam preostaje zamoliti Božji blagoslov i ustrajati u našoj službi, na čast i slavu našeg uskrslog Gospodina Isusa Krista.
Buzdobaj
Marko JuričevMartinčev
Vjernici i hodočasnici iz Južne Koreje posjetili župnu crkvu sv. Križa i slavili sv. Misu u Vodicama 2. 04. 2016.
Skupina hodočasnika i vjernika iz J. Koreje koju je predvodio njihov svećenik, Fr. Sang Yoon – o. Emilio, odsjela je i prenoćila u Vodicama na putu prema Međugorju, na Uskrsnu subotu u večernjim satima posjetila je župnu crkvu sv. Križa u Vodicama i slavila sv. Misu.
Uz njih su na sv. Misi sudjelovali i neki prisutni naši župljani.
Župnik don Franjo goste je ukratko upoznao sa poviješću župne crkve i Vodica te im pojasnio Božji grob koji se nalazi u crkvi u ovim vazmenim danima, kao i službu Vodičkih žudija.
Na Uskrsnu srijedu, 30. 03. 2016. na šibenskom gradskom groblju Kvanj pokopana je č. s. franjevka od Bezgrješne, Alojzija Pava Šušnjara.
Uz sudjelovanje mnogobrojnih časnih sestara redovnica, rodbine, vjernika iz Šibenika i Vodica koji su došli u velikom broju, te više od dvadesetak svećenika, misu zadušnicu predvodio je šibenski biskup mons. Ante Ivas, koji je u svojoj homiliji ocrtao ponizni, samozatajni i milosrdni život s. Alojzije kojim je ona svjedočila Božju ljubav, osobito prema potrebnima i bolesnima.
Na kraju sv. Mise od s. Alojzije su se svojim govorima oprostili: u ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, časna majka sestra Zdravka Gverić, u ime župe Vodice, župnik don Franjo i u ime vjernika Vodica, Josip Mateša Jole.
Sprovodne obrede na kraju je predvodio župnik Gospe van Grada fra Filip Milanović Trapo. Posmrtni ostaci s. Alojzije pokopani su u grobnicu sestara Franjevki od Bezgrešne.
foto: Sestre Franjevke od Bezgrješne - Šibenik
Svima je znano da slika, a osobito u ovo naše tehničko i informatičko doba, govori tisuću riječi.
Želja nam je da sa ovom slikom izrazimo zahvalnost (in memoriam) u spomen dobroj našoj časni Alojziji
Mnogi mogu potvrditi i posvjedočiti, da je ona među nama, palila Božje svijetlo i donosila nam ga u naše živote i životne situacije, to napose onda kada je bilo najpotrebnije i najvažnije, kada drugi nisu mogli, nisu znali ili nisu htjeli, u tminama i nedaćama kada nam je ono bilo najpotrebnije.
Pitamo se kako je to mogla i odakle je crpila snagu za sav njen angažman u Širenju tog Božjeg svijetla, milosti i milosrđa? Kako se nije umorila tolike dane i godine do kraja života, na kraju onako stara, krhka i često bolesna? Odgovor je u Božjem svjetlu od kojega je ona najprije sama uzimala i palila u svojoj duši, koje je nju osvjetljavalo i prosvjetljivalo, da onda može preko nje osvjetljavati i druge koje je susretala.
Njeno svjetlo se nije nikada ugasilo i moglo je gorjeti za druge jer je imalo svoj izvor i crpilo snagu u svjetlu Uskrsloga Gospodina koji je raspršio tmine tame, zla i smrti. To svjetlo je obasjavalo dobru našu časnu Alojziju i tim svjetlom je ona nastojala obasjavati druge. To je činila po uzoru na svoju utemeljiteljicu sl. Božju Majku Klaru Žižić i nama »Kako jedna svića je sijala«.
Ova slika i nekoliko riječi izrečenih na njezinu ispraćaju neka budu spomen na svima nama „dobru našu časnu Alojziju.
Draga naša dobra časna Alojzija!.
Tako smo vas zvali svi u Vodicama. Kada bi vas susreli, onako spontano, mnogi bi rekli „evo naša časna; kada bi netko pitao za vas, pa i ja osobno, onda bi rekao: gdje je naša časna? Tako je bilo za cijelog vašeg boravka u Vodicama, napose na kraju, ovih nekoliko tjedana, kada ste zbog bolesti morali otići iz naših Vodica. Na saznaje o vašoj smrti mnogi su ovih dana govorili i napisali u komentarima na portalu: umrla je dobra naša časna. Znali smo da se to „dobra naša časna“ uvijek odnosilo na vas.
Ovakav odnos i poštovanje ljudi, znamo ne može se nametnuti nikakvom silom i autoritetom, već ljubavlju i dubokim tragom koji ste vi ostavili i ugradili u našim Vodicama i u svakome od nas.
Taj duboki trag koji ste ostavili je golem i neizbrisiv i najbolje govori i svjedoči o vama: 25 godina uzornog, predanog, samoprijegornog, s puno ljubavi i milosrđa, samozatajnog i poniznog pastoralnog i redovničkog rada u župi i gradu Vodicama. Svi oni koji žive i djeluju u Vodicama znaju da to nije nimalo lako i jednostavno.
Vi ste pak, došli u najtežim situacijama, za ljude i župu Vodice na početku domovinskog rata, i sve vrijeme ste zajedno s danas blagopokojnim don Franom, nastojali ljudima svjedočiti Božju ljubav, milost i milosrđe.
Vaša veličina se očitovala u tome što ste sve to činili bez puno riječi, uvijek tiho i nenametljivo, s puno ljubavi i radosti. Vašim odnosom i pristupom čovjeku otvarali ste često vrata obitelji i njihovih kuća tamo gdje drugi ne bi mogli i uspijevali.
Ljudi su u vama prepoznavali da vi istinski živite, radite i djelujete po onom što jeste i u što vjerujete.
U svome radu i službi ste pokazali da ste prema svima otvoreni: od djece i malenih koje ste poučavali, mladih koje ste uvijek poticali, obitelji koje ste hrabrili i jačali u vjeri i teškoćama života, do gospođa i onih koji su navraćali u vašu kuću i dolazili na vaša vrata, pružajući im istinsku kršćansku ljubav i gostoprimstvo, u svim situacijama, darujući im pri tome sve što ste imali u kući.
Vaša najveća briga, ljubav, rekao bih i karizma koja bi svima nama trebala biti primjer i poticaj služenja, kojom ste najbolje posvjedočili svoju pripadnost sestrama franjevki od Bezgješne, po uzoru na svoju utemeljiteljicu, sl. Božju Majku Klaru Žižić, jest odnos prema starima, nemočnima, potrebnima, posebno teškim bolesnicima, umirućima i siromašnima, koje ste vi s tolikom ljubavi i s tolikim milosrđem služili, obilazili, krijepili, tješili, pomagali i pripravljali na svete sakramente prije smrti.
Imali ste veliko poštovanje i iskazivali ste kršćansku ljubav i prema nama svećenicima, razumijevajući do kraja svu zahtjevnost našeg djelovanja i službe, uvijek spremna za pomoć i suradnju, napose dobronamjernim savjetom i poukom nama mlađima. Hvala vam na tome.
Riječju, utjelovili ste Svjetlo, ljubav, milost i milosrđe Božje među nama. Svjedočili ste svima nama ponizno i jednostavno duhovna i tjelesna djela milosrđa. Svojim životom ste nam poput Krista od kojega ste crpili snagu u molitvi i razmišljanju, svjedočili kako biti „Milosrdni poput Oca“.
Draga naša dobra časna Alojzija! Za sve to što ste nam svjedočili, dali, darovali i ostavili u ime naše župe, svih ljudi, župljana i građana Vodica i u osobno ime od srca vam veliko hvala.Kao kršćani vjerujemo da ništa nije slučajno, već u Božjem milosrđu i providnosti je znakovito, planirali smo vam za vašu 25 obljetnicu djelovanja u župi za dan Župe i Grada Vodica pripremiti slavlje u svibnju, no Milosrdni Gospodin kojega slavimo u ovoj godini Milosrđa je želio drugačije, da odete i dođete malo prije k Njemu, tiho i ponizno kako ste mu i služili, na Uskrsni ponedjeljak, da ga kao Uskrsloga, poput žena i učenika u rano jutro susretnete i da vam on bude vječno svjetlo, smiraj i najljepša nagrada, koju ste životom po Njemu i u Njemu zaslužili. Amen.
don Franjo Glasnović
U 86. godini vjerničkog i 65. godini redovničkog života, okrijepljena sakramentima na Uskrsni ponedjeljak, 28. ožujka 2016. blago u Gospodinu preminula je redovnica franjevka od Bezgrješne č. s. Alojzija Pava Šušnjara.
Sprovodni obredi i Sv. Misa zadušnica biti će u srijedu 30. 03. 2016. u 15h na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Autobus iz Vodica prema Šibeniku polazi u 14.15h sati sa autobusnog kolodvora.
s. Alojzija Šušnjara 1930.-2016.
S. Alojzija rođena je 13. srpnja 1930. u selu Jasensko, općina Sinj. U samostan u Šibenik došla je 30. travnja 1948. Prve redovničke zavjete položila je 21. siječnja 1951. a doživotne 07. veljače 1954. u Šibeniku. Kroz dugi redovnički život, 60 godina, obavljala je razne dužnosti i na raznim mjestima. Zanimljivo je spomenuti da je 01. 09. 1962. otvorila novu filijalu u Beogradu, zajedno s još dvije sestre. Tu je bila orguljašica i sakristanka te je imala vjeronauk za učenike do 8. razreda. Neumorno je tražila hrvatske obitelji, djecu. Odlazila je po obiteljima, putovala u udaljenija mjesta, pronalazila ih i davala im mogućnost pripreme za svete sakramente.
Osim što je djelovala u više mjesta u našoj domovini: u Senju, Drnišu, Karlovcu, Cresu, Šibeniku i Zagrebu šest godina, od 1974. do 1980., bile je predstojnica i voditeljica staračkog doma Sv. Elizabete u Münchenu (Njemačka). Brinula se za stare i nemoćne, svirala i bila je sakristanska u domskoj kapeli.
Godine 1980. izabrana je na redovitom vrhovnom kapitulu Družbe za vrhovnu poglavaricu i obavljala je tu službu tri godine, do 1983.
Od rujna 1984. do 1990. voditeljica je radova u gradnji novog samostana u Podstrani kod Splita. Bilo je to teško vrijeme, komunističke vlasti su nekoliko puta zaustavljale radove, bilo je problema sa dozvolama i sl. Dolaskom sestara u novi samostan preuzela je i dužnost predstojnice. Bilo je to razdoblje mukotrpnog i požrtvovnog rada. U istom samostanu otvoren je 1990. i vrtić.
I zadnja postaja njezina redovničkog puta su Vodice u koje dolazi 07. lipnja 1991. i ostaje do danas, dakle, punih 25 godina. U Vodicama je u početku kuhala za sestre i župnika, pomagala u održavanju crkvenog ruha, nekoliko je godina u vrtiću provodila vjerski odgoj, brine se za crkvenu štampu i uvijek su vrata vodičke kuće, gdje su sestre, otvorena a s. Alojzija dočekuje ljude brižno i s ljubavlju stavljajući na stol sve što se u kući nađe. Veseli se svakom djetetu, svakoj mladoj i starijoj osobi, posjećuje starce po kućama, moli za sve potrebe župe Vodice i suosjeća sa svim nedaćama a veseli se svemu dobrom. Osobito se raduje ako se netko od mladih odlučuje za duhovni poziv, tj. da bude svećenik ili redovnica.
Za predano pastoralno i redovničko djelovanje u župi Vodice i posebnu brigu za teške bolesnike i umiruće o kojima je osobito skrbila i pokazivala im nesebičnu ljubav, Grad Vodice udijelio je nagradu grada 2011. godine.
Počivala u miru Božjem.
U subotu uoči Cvjetnice, već tradicionalno, održano je druženje svih generacije vodičkih Žudija, 5. Po redu. Isti dan proslavili smo i Sv. Josipa, te je sve zajedno na ovu obljetničku godinu druženja, bilo još svečanije nego inače.
Nakon slavlja svete mise sve čuvare Božjega groba, zajedno sa župnikom don Franjom i don Ivanom, fotografirao je, kao i prethodne četiri godine, naš Šime Strikoman, koji je uvijek uz nas i prati nas svojim uvijek originalnim idejama i zamislima.
Večera i zajedničko druženje održano je u pastoralnom centru „Bažana“, gdje se smjestilo preko 70 članova Vodičkih Žudija, od onih najmlađih, koji su tek ušli u družbu, do najstarijih članova, koji su bili obnašali službu čuvanja Božjeg groba prije gotovo sedamdeset godina.
Ove godine je vladalo posebno ozračje, posebice zato jer su najstariji članovi bili posebno raspoloženi za prepričavanje običaja kako je to nekad bilo, ponajviše u razdoblju nakon II. svjetskog rata, kada je bilo opasno ne samo biti Žudija, nego uopće ići u Crkvu i održavati sve stoljećima utvrđivane običaje i pobožnosti. Nama mladima uvijek su te priče poticaj i ohrabrenje za ustrajnost u našoj službi, jer kroz priče starijih shvaćamo važnosti i ozbiljnost ovoga pobožnog običaja, koji se u Vodicama neprekinuto održava već preko 100 godina.
Pred nama je Veliki Tjedan i vrhunac službe čuvara Božjega groba, pa neka nam Gospodin u ovoj godini Milosrđa udijeli obilje svoga blagoslova, da znamo prepoznati Božje milosrđe u našim životima i spremno odgovoriti na Njegov poziv
foto: Šime Strikoma i župa Vodice
Vodički žudiji protekli su vikend proveli u posjetu samostanu Gospe od milosti, bivšem samostanu franjevaca trećeredaca u Prvić Luci. Domaćin šesnaestorici članova družbe vodičkih Žudija bio je župnik don Božo Škember, uvijek otvoren za potrebe mladih. U posjet su došli i vodički župnik don Franjo Glasnović, a i bivši buzdobaj (zapovjednik), Luka Lipić, inače vodički dogradonačelnik.
Polazak sa vodičkog parapeta bio je zakazan u 10:00 sati, ali smo malo kasnili zbog jakog juga koje nije imalo namjeru smilovati nam se i smanjiti svoju žestinu. Pošto smo dupkom napunili brodicu od desetak metara, krenuli smo put Prvića. Uz nemalo ljuljanje i nekoliko dobro namočenih jakni i hlača stigli smo na sjevernu stranu otoka, jedino mjesto gdje smo mogli mirno pristati. Uz zahvalu i pozdrav kapetanu broda šetnjom smo krenuli kroz Šepurinu do Prvić luke.
Čekajući don Božu posjetili smo obližnji Memorijalni centar Fausta Vrančića, posvećen životu i stvaralaštvu svestranog hrvatskog filozofa, leksikografa, biskupa i izumitelja, koji je, svojom željom, pokopan u obližnjoj crkvi Sv. Marije.
Nakon posjeta memorijalnom centru u predvorju samostana čekao nas je don Božo, s kojim smo dogovorili plan za naš boravak. Priprema ručka i raspored u samostanskim sobama brzo su završili, kao i ručak kojega smo pripremili.
Budući da smo dobro pojeli, trebalo je nešto i raditi, te smo prionuli na posao. Cijepali smo i nosili drva, pilili grane te čistili prostor iza samostana. Na kraju je sva drva trebalo posložiti na svoje mjesto. Jako jugo pratilo nas je cijelo je vrijeme, ali Bogu hvala, bez kiše, te smo pred sam mrak završili naš posao.
Taman je ostalo vremena za šetnju do obližnjih bunkera i ostataka vojnih objekata koji su, u svom današnjem stanju vrlo zanimljivi, posebice jer svjedoče o nekim prošlim vremenima.
Pokorničko bogoslužje i svetu misu predvodio je naš župnik don Franjo, nakon čega su neki pripremali večeru, a drugi se okušali u nogometu pod svjetlima reflektora na obližnjem igralištu.
Naš župnik i Luka su nas pozdravili i krenuli u Šepurinu dočekati „prugu“, nadajući se da će unatoč olujnom jugu, brod ipak stići i prevesti ih u susjedne Vodice. Bogu hvala, uskoro smo dočekali župnikov telefonski poziv i obavijest da su nekako uspjeli prijeći na kopno, jer, kako smo i očekivali, „pruga“ nije vozila.
Sad je ostalo samo počistiti stolove i kuhinju i smjestiti se u svoje sobe. Zvuk olujnog juga koje se nije smirivalo ispratio nas je na zasluženi odmor.
Nedjelja ujutro bila je rezervirana za doručak, mudre životne savjete don Bože i svetu misu u Prvić Šepurini. Bogatstvo pučkih napjeva, mir i ugođaj župne crkve i svete miseduhovno su nas okrijepili i bili smo spremni za povratak u Vodice.
Zahvalili smo don Boži na gostoprimstvu, dogovorili sljedeći susret kad dođe vrijeme, te krenuli doma praćeni ugodnim povjetarcem i toplim zrakama jutarnjeg sunca.
Nije bilo puno vremena za odmor jer nas je popodne čekao križni put na Okit, koji se tradicionalno održava svake 4. korizmene nedjelje. U našim odorama, točno u 15:00 sati krenuli smo pješice od naše župne crkve Našašća Sv. Križa do podnožja brda gdje nas je čekalo preko 300 vjernika, iz naše, a i iz susjednih župa. Lijepo vrijeme i dosada najveći broj vjernika obilježili su ovaj križni put.
Večer je bila rezervirana za naš redoviti korizmeni sastanak i dogovor za sljedeći tjedan.
Bogu hvala, sve je prošlo u miru i s blagoslovom. Neka Gospa naša od Karmela zajedno sa Sv. Longinom, prvim obraćenikom, prati svojim zagovorom našu družbu, da imamo snage uvijek dati najbolje od sebe i biti primjer drugima.Buzbobaj
Marko JuričevMartinčev
BLAGOSLOV NOVOBNOVLJENIH KAPELICA I POSTAJA KRIŽNOG PUTA I KRIŽNI PUT NA OKITU 6.3.2016.
Kao prethodnih godina, tradicionalno na četvrtu korizmenu nedjelju, 06.03. na Okitu je od podnožja do vrha održana pobožnost Križnog puta.
Ovogodišnja pobožnost je bila posebna i svečana jer su blagoslovljene kapelice i postaje križnog puta koje je župa Vodice ponovno i potpuno uredila i obnovila. Postaje križnog puta na Okitu su izgrađene 1909. godine, kao dar vodičkih iseljenika iz Australije, prije pedesetak godina su za vrijeme gradnje crkve 1967. posljednji puta bile obnovljene i uređene.
U blagoslovu i pobožnosti križnog puta koje je predvodio župnik don Franjo, uz don Olega Petrovića, župnika Njivica-Šibenik i don Ivana Čolaka, sudjelovali su već tradicionalno Vodički žudiji koji su pratili križ, te najveći broj hodočasnika do sada, njih preko tristotinjak - župljani i građani Vodica kao i gosti iz Šibenika, župljani Njivica koji su došli zajedno sa svojim župnikom s jednim autobusom
Ovogodišnje razmišljanje uz četrnaest postaja križnog puta bilo je u znaku Božjega milosrđa i tjelesnih i duhovnih djela milosrđa te zaključnim zazivima Blaženoj Djevici Mariji, čime se na osobit način povezalo Izvanredni jubilej i Godina milosrđa te Okit i Marija – Gospa od Karmela. Križ je na svim postajama od podnožja do vrha nosio jedan od najstarijih hodočasnika i sudionika, dugogodišnji crkovinar i „čuvar svetišta na Okitu“ gospodin Šime Čičin-Angul.
Pobožnost je završila na vrhu Okita u crkvi Gospe od Karmela, završnom molitvom i blagoslovom, prije kojih je Župnik sa zahvalnošću spomenuo sve župljane i graditelje koji su kroz povijest izgrađivali i gradili Okit, osobito časnu dvojicu blagopokojnih predšasnika, don Vjekoslava Kurenta koji je sa župljanima izgradio, nakon drugog svjetskog rata, drugu crkvu na Okitu 1967. i don Franu Šimata, koji je nakon domovinskog rata 1995. započeo i izgradio sadašnju novu, treću crkvu Gospi od Okita. Nakon pobožnosti, uz čašćenje i razgovor, uslijedilo je bratsko i veselo druženje.
U sklopu 11. Tjedna solidarnosti Hrvatskog Caritasa sa crkvom i ljudima u BiH, u subotu 27. veljače u organizaciji Zajednice Hrvata BiH Šibensko – kninske županije u Kulturnom centru Vodice odigrana je predstava HKD “Napredak“ iz Knina, autorice Katarine Keser „MAJČINA SUZA“ sa jakom obiteljskom i kršćanskom porukom koju je publika od najmlađih do najstarijih jako emotivno doživjela. Predstava je bila caritativno-humanitarnog karaktera, prikupljne donacije darovane su za projekte Crkve i ljudi u BiH. Nakon predstave upriličena je zakuska i druženje za sve sudionike .Publiku je pozdravio i gost iz Banjalučke biskupije,župnik Drvara i Bosanskog Grahova don Davor Klečina.
U župnoj crkvi Našašća Sv. Križa u Vodicama, treću korizmenu nedjelju, 28. veljače je don Davor predvodio svete mise u 9 i 11h upoznao nas sa situacijom u jugozapadnoj Bosni, pozvao na zajedništvo i suradnju, a na osobit način potaknuo da se jave ljudi koji posjeduju zemljišta i vikedice s one strane Dinare. Don Davor je istaknuo da je u Vodicama veliki napredak od prije dvadesetak godina kada je zadnji put boravio u Vodicama i da je lijepo vidjetii veliku i živu župnu zajednicu koja čuva svoju tradiciju i da na tome treba svaki dan Bogu zahvaljivati u odnosu na zajednice koje stradavaju u ratu i koje su progonjene.
Na početku ove godine donosimo statistiku Župe Vodice za 2015. godinu. Napominjemo da u našoj statistici postoje tri glavne kategorije: Stanje u matičnim knjigama, ukupno u župi i ukupno svi koje smo uspjeli registrirati u protekloj godini.
Ono što bi željeli istaknuti vezano uz staitstiku 2015. godine jest nastavak trenda iz 2013. i 2014. godine, veliki broj sprovoda i smrti. Zabrinjava činjenica da je u protekle tri godine broj sprovoda veći od 70 što je nesrazmjerno s prosjekom sprovoda u zadnjih dvadesetak godina u kojima je u prosjeku bio oko 50. (2013./72; 2014./76 i 2015/70. umrlih u župi)
Smanjio se i broj krštenja, tj. u zadnje tri godine realno u župi je veći broj umrlih nego rođenih: 2013. -12; 2014. -30 i 2015.-19, ukupno -61
Broj sklopljenjih crkvenih ženidbi - vjenčanja je u padanju i za polovinu je manji od prosjeka proteklih godina.
Ovdje bi trebalo spomenuti da je registriran i ne mali broj obitelji i pojedinaca koji su odselili iz naše župe i grada u druge djelove naše domovine i izvan nje. (podatke ćemo nastojati evidentirati)
Na kraju, i nadalje pozivamo sve naše župljane i sugrađane za pomoć i suradnju kako bi i na dalje mogli u našoj župi voditi precizno stanje i podatke o župljanima i građanima Vodica. Molimo sve da svaku promjenu stanja koja se tiče rođenja, sakramenata, smrti, sprovoda i drugih promjena prijave u naš župni ured kako bi to mogli evidentirati.
Sam čin primanja svećenika u svoj stan i okupljena obitelj sabrana u molitvi za vrijeme blagoslova je zapravo znak svjedočenje svoje vjere i pripadnosti župnoj zajednici. Svećenika najčešće u blagoslovu prate ministranti ili odrasli župljani. Uobičajeno je da tom prigodom svećenikov pratitelj napiše kredom na sobna vrata ovakav znak: 20+G+M+ B+15., u novije vrijeme se ostavljaju naljepnice blagoslova koje se zalijepe na vrata kuće ili u kući. Brojke znače godinu blagoslova, a tri slova početna slova imena triju kraljeva (Gašpar, Melhior, Baltazar). Po drugom tumačenju za slova G, M. B su kratica latinske rečenice "Christus mansionem, benedicat!", a znači "Krist neka blagoslovi kuću!". U latinskoj rečenici je prvo slovo C budući ime Gašpar na latinskom počinje s C (Casper).
U ovim božićnim blagdanima slavimo rođenje Isusa Krista, Boga i čovjeka. Bog u obličju čovjeka boravio je među ljudima. Po ovom posjetu svećenika, službenika Crkve, Krist ulazi u obiteljski dom da joj donese mir i radost. On će vam navijestit radosnu vijest spasenja u Riječi Božjoj i okrijepiti vas po molitvi Crkve za blagoslov vaše obitelji.
Pripravimo stoga svoja srca za blagoslov obitelji, da bi po Duhu Svetom mogli čuti riječ Kristovu i primiti okrjepu njegova blagoslova koji nam po svojoj Crkvi daruje.
Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!
RASPORED BLAGOSLOVA 2015-16.
Ove godine, na treću nedjelju došašća - nedjelju caritasa, znakovito i providonosno, kada je Crkva otvorila i započela izvanredni Jubilej i godinu Božjeg milosrđa, Caritas župe Vodice proslavio je 15. godina svoga rada, ljubavi, služenja i milosrđa na djelu, prema potrebnima u našoj Župi i Gradu.
Ovom prigodom se treba sa zahvalnošću spomenuti dugogodišnjeg župnika Vodica, blagopokojnog don Frane Šimata koji je 2000. godine, uz pomoć suradnika i volontera osnovao Caritas župe Vodice, te ga dugi niz godina pratio i poticao svojim duhovnim zauzimanjem, sa željom da se i preko ove djelatnosti Crkve u našoj Župi i Gradu bude blizu u ljubavi, služenju i milosrđu prema najpotrebnijima među nama.
Zahvalnost ide i dugogodišnjoj voditeljici, kao i svim članovima i volonterima koji su u ovih 15. godina svojom ljubavlju i radom činili da Božja ljubav prema čovjeku bude vidljiva na djelu. Mnogo je znanih i neznanih darovatelja, pojedinaca i institucija kojima se zahvaljujemo, napose Gradu Vodicama koji od početka i danas prati i pomaže svojim sredstvima rad župnog Caritas.
Župni Caritas je u proteklom svome radu djelovao u različitim prigodama i akcijama (pomoći najpotrebnijima kroz božićne i korizmene caritativne akcije, pohodu starijima i nemočnim„ obitelj 3+“, stipendiranju i pomoći studentima slabijega imovinskog statusa, kao i drugim djelima) uvijek transparentno i odgovorno, po evanđeoskom načelu „neka ti ne zna ljevica što čini desnica“ za dobro čovjeka koji je u nevolji i potrebi.
U ovoj godini koja je posvećena Božjem milosrđu, kada nas crkva poziva biti „Milosrdni poput Oca“ u tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa i djelima ljubavi, pozivamo sve da i nadalje pomažu naš župni caritas kako bi se to Božje djelo milosrđa i ljubavi nastavilo u Crkvi prema najpotrebnijima, prema evanđeoskom pozivu Gospodina i Učitelja: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“. Mt, 25,40.
Caritas župe Vodice, koji ove godine proslavlja 15. obljetnicu svoga služenja i djelovanja. uoči treće nedjelje došašća – nedjelje caritasa, i blagdana sv. Lucije 12. 12. u prostoriji Vodičkih žudija po osmi puta, upriličio je i organizirao primanje za „obitelji 3+“ (obitelji u župi, kojima se u ovoj godini rodilo treće i četvrto dijete) te ih prigodno darovao jednokratnim novčanim prilogom.
„Akciju 3+“ je 2008. potaknuo i pokrenuo u suradnji sa župnim Caritasom, ondašnji župnik Vodica, blagopokojni don Frane Šimat sa željom da se u župi pokaže ljubav prema životu kao najvećem daru i zahvalnost roditeljima i obiteljima koje su odvažne uz Božju pomoć život primiti, darovati i roditi svoju djecu.
I ovogodišnji susret protekao je u radosnom i ugodnom druženju za što su osobito zaslužni članovi župnog caritasa koji su pripremili i organizirali primanje i prigodni domjenak na kojem su počastili i darovali obitelji.
Sve obitelji i sudionike susreta na početku je pozdravio Župnik, koji je obiteljima najprije čestitao a onda i zahvalio za njihovu ljubav koju pokazuju prema djeci i životu. Naglasio je da je ova nova liturgijska godina posvećena Božjem milosrđu i ljubavi prema potrebnima, što se na najbolji način očituje u Isusovim riječima: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Ljubav prema životu i djetetu je najveće milosrđe, to je konkretno milosrđe na djelu jer se očituje u ljubavi i žrtvi, na kraju je zaključio Župnik. Voditeljica župnog caritasa gospođa Vjera Lipić, pozdravila je sve obitelji, čestitala im, te u ime Caritasa svakoj obitelji darovala je novčani prilog. Nakon toga uslijedilo je radosno druženje i razgovor uz domjenak koji su pripremile članice župnog caritasa.
I u ovoj godini nas raduje, što je u sklopu akcije „obitelji 3+“ obuhvaćeno 7 obitelji. Jedna obitelj s četvrtim i 6 obitelji s trećim rođenim djetetom.
„Već se bliži vrijeme blago…“
Nakon što smo prvu nedjelju došašća započeli simboličnim paljenjem prve adventske svijeće od vjeroučenika prvašića, nastavljamo u sličnom tempu i dalje.
Naša se župna zajednica slojevito priprema za spasonosni događaj Kristovog rođenja na raznim nivoima.
U došašće smo ušli dvodnevnom duhovnom obnovom predvođenom od prof. dr. fra Domagoja Runje. Naši vjeroučenici su primili i božićni sakrament pomirenja i trude se dolaziti na svete mise, bibličare, crkveni zbor i na ostale, sebi prigodne aktivnosti. Neki od njih, osobito su hrabri i uporni te dolaze i na mise zornice.
Druga nedjelja došašća – 6.12. bila je u znaku Caritativne akcije naših bibličara te dolaska sv. Nikole našim mališanima. Kako je već uobičajeno, bibličari već sredinom studenoga, prema svojim sposobnostima, pod vodstvom svoje vjeroučiteljice Valerije, izrađuju božićne čestitke. Ove godine napravili su oko 300 čestitki i 100-njak malih gipsanih anđela. Cijeli taj trud naše djece te prilično zahtjevan rad s njima samo je dio etape odgoja za nesebičnost, za kršćansku ljubav i humanost, osjetljivost za brata u potrebi. Naime, izrada čestitki nije svrha sama sebi. Djeca su se predstavila na jutarnjoj misi u 9 sati naglasivši vjernicima da , ako mogu i žele, dadu svoj dobrovoljni prihod i tako pomognemo siromašnim u Vodicama.
Vjernici su prepoznali njihovu ljubav i požrtvovnost pa su darivali ovu grupu.
Skupili smo tako 2.955, 60 kn i namijenjenih za siromašnije i potrebite naše brige i pomoći.
IIsti taj dan bio nam je u posjeti sv. Nikola koji je pohvalio dječje sudjelovanje u misi i raznim župnim grupama, njihov trud da budu dobri i kvalitetni ljudi i darovao ih slatkišima.
U utorak, 8.12. našu je biblijsku grupu vjeroučenika obišao i župnik i u znak zahvalnosti za njihov trud i marljivost počastio ih sokovima i slatkišima.
Treća nedjelja došašća – 13. 12. – nedjelja Caritasa i nedjelja radosti, doista je i bila takva.
Na jutarnjoj misi naše vrijedne bibličarke najprije su upalile tri adventske svijeće dok je osmašica Marta navijestila radost : biti svijeća, sagorijevati , trošiti svoju snagu i talente za druge i pri tom donositi svjetlo i ljubav. Lucia, Lea i Martina prinijele su na oltar novac od prodanih anđela i čestitki i tako do kraja izvršile misiju za koju su se prošlih mjesec dana cijela biblijska zajednica spremala: učiniti dobro djelo za Božić i to Kristovom bratu siromahu.
Kulturna udruga „Vodiške perlice“ ugodno su nas iznenadile scenskim prikazom o nekadašnjem slavljenju sv. Luce u našem mjestu. Bio je to najljepši podsjetnik na davno minula vremena za naše starije i korisna spoznaja o vlastitoj povijesti za naše mlađe.
Večeranja misa opet je bila u ozračju radosti i mladosti: predstavili su nam se naši ovogodišnji kandidati za krizmu. Želimo im uspješno spremanje za ovaj ozbiljni i zahtjevni sakrament kršćanske zrelosti te da iskoriste sve ponude školskog i župnog vjeronauka koje im omogućuju ispravan rast u vjeri i pronalazak svojega mjesta u župi. Župnik je nakon sv. Mise imao susret s roditeljima ovogodišnjih kandidata za krizmu.
Duhovna obnova u našoj župi
Naša župna zajednica u četvrtak i petak, 26. i 27.11. ove godine bila je posebno darovana milošću duhovne obnove kroz koju nas je stručno i nadahnuto vodio dr. fra Domagoj Runje, župnik Lećevice i profesor Svetog Pisma na KBF-u Splitu.
Obzirom da je Sveti Otac proglasio Godinu milosrđa za Crkvu cijeloga svijeta, i ona svečano započinje 8. prosinca, naš Predvoditelj, fra Domagoj, promišljao je kroz dvije večeri na temu: „Milosrđe Gospodnje u Starom zavjetu“ te „Milosrđe Gospodnje u Novom zavjetu“.
Prvu večer duhovne obnove nakon svete mise koju je u koncelebraciju sa župnikom don Franjom, don Ivanom i fra Lazarom predvodio fra Domagoj, uslijedilo je Klanjanje pred Presvetim, a potom razmišljanje na navedenu temu.
Kako Stari zavjet obiluje tekstovima o Bogu koji vodi svoj narod pravim putem, koji ga odgaja kao mudar otac i majka i stegom i milosrđem, bilo je teško u zadanom vremenu od jednog sata, izabrati tekst koji bi bio prikladniji od drugoga…. Ipak, zastali smo na jednom tekstu i to iz Knjige Postanka, poglavlja 6-11- Noin potop. Razmišljajući o potopu kojim su se zatrla sva živa bića osim onih spašenih u korablji, površan čitač najčešće misli o potopu kao kazni Božjoj…Predavač nam je upravo napravio paralelu vode potopa- voda u stvaranju svijeta – voda krštenja. Istaknuo je tako da u samom metaforičkom izvještaju o stvaranju Sveti Pisac donosi izvještaj da je u početku bilo sve jedna voda te je Bog, praveći od kaosa kozmos, od nereda red, razdvojio vode nad svodom od voda pod svodom koje je prozvao mora…. Sad, u potopu, jer se zemlja napunila zlodjelima, Boga daje potop, tj. opet se spajaju „gornje i donje vode“, opet se sastavlja nebo i zemlja, kao na početku. Naglasak je upravo na tome – „kao na početku“.
Čovjek katkada krivo koristi svoju slobodu, zastrani, i želi početi ispočetka, početi iznova. Upravo u tom duhu valja promatrati i potop, on nije kraj nego kriza, a kriza je uvijek jedna šansa, šansa novog početka, novog obnovljenog čovječanstva čiji su korijeni spašeni po Noi koji je unatoč opće pokvarenosti bio pravednik pred Bogom. Nije mu bilo lako, nije bio pravednik u izobilju drugih pravednika na koje se mogao osloniti i koji su mu bili podrška. Bio je u svojoj pravednosti osamljen i čuđenje svijetu, no ipak je ustrajao i upravo poradi njega Bog spašava taj sveti ostatak od kojih se stvara novi čovjek.
Bog i kad kažnjava čovjeka to ne čini dovijeka i za stalno, vode su se potopa povukle, duga se pokazala kao znak Saveza Boga s novim čovječanstvom.
Vrlo važna paralela koju smo tada povukli je usporedba vode potopa i vode krštenja. U potopu se zatire staro da nikne sve novo. U sakramentu krštenja utapa se stari grješni čovjek, grješni Adam da bi se rodio novi čovjek, čovjek iz vode i Duha. Novi čovjek mora imati i novo ponašanje…
Drugu večer, razmatrali smo, pod vodstvom fra Domagoja, milosrđe Božje u Novom zavjetu. Isti Bog je onaj koji daje milosrđe grješniku i u Starom i u Novom zavjetu samo što je Božja objava napredovala i donosi neke nove vidike iste stvarnosti – činjenice da je Bog milosrdan, da rado prašta, ali ako se čovjek istinski obrati što se vidi po djelima.
U razmišljanju o novozavjetnom milosrđu Božjem oslonili smo se na Lukino evanđelje, poglavlje 15 gdje se nalaze općepoznati tekstovi: Izgubljena ovca, izgubljena drahma, milosrdni otac i rasipni sin.
Naglašavajući specifikume svake prispodobe, uočili smo kakodobri pastir traži jednu ovcu iako ima njih devedeset i devet u stadu, na pravom putu, ali njemju je stalo do te jedne. I našem Bogu je stalo do svakog pojedinog čovjeka, i spašenost mnogih nije utjeha ako je izgubljen jedan. Pastir koji je našao svoju ovcu ne prigovara, radostan je jer se vratila.
U prispodobi o izbuljenoj drahmi Bog je prikazan kroz brižnost i pažljivost žene. Žena gubi novčić i traži ga, veseli se kad ga nađe…vrijedan je. I svaki je čovjek, ma kako bio izgubljen u mogućnosti da se obrati, da zaživi novim životom. Najjasnije o tome govori prispodoba o Milosrdnom ocu u kojem otac čeka sina koji mu je protraćio svu imovinu, raduje mu se i vraća mu dostojanstvo, ne jer je zaslužio već jer je bio ponizan, pokajao se i odlučio živjeti novim životom, spreman reći: „Oče sagriješih protiv neba i pred tobom, nisam više dostojan zvati se tvojim sinom…“
Katkada se dogodi i nama da padnemo nisko, da izgubio dostojanstvo, da , poput ovog raspinog sina, proigramo Božju ljubav i „čuvamo svinje“- tj. svoje grijehe. Ako tada imamo snage sagledati svoj život, ustati iz svojega blata, krenuti svojemu Ocu iskreno se pokajavši, čut ćemo one riječi tako divne i spasonosne koje je čuo raspini sin od svojega oca: „Brzo iznesite haljinu najljepšu, tele ugojeno zakoljite pa da se proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!“
Uvedeni u ovaj Advent i Godinu milosrđa Gospodnjega na najbolji mogući način: kroz sakramenat ispovijedi, Euharistiju, klanjanje i predavanje, nastojmo svi kao pojedinci i Crkva Božja trajno se obraćati i zaživjeti milosrđe Božje u svojoj svakodnevici i međuljudskim odnosima.
Vj. Valerija B.
Poruka oca Biskupa povodom Došašća i Godine Božanskog milosrđa
1.Došašće.
„Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina
i nadjenut ćeš mu ime Isus.“
Te riječi koje je anđeo upravio našoj Gospi majci Mariji, ponovno odjekuju Crkvom na početku i ove nove godine, koji nazivamo Došašće. To je vrijeme u kojem nam Bog Otac ponovno obznanjuje da On, u svome Sinu po Duhu Svetom osobno dolazi na svijet. Dolazi da svakom čovjeku, svakoj obitelji i narodu bude „Gospodin s nama“. Da bude Isus, tj. Bog koji spašava. I to svakoga dana, u svim prilikama i neprilikama života, dovijeka.
Ovo vrijeme Došašća Gospodin s ljubavlju, nježno poput majke, ponavlja svoj poziv, molbu i vapaj: „Ne boj se“, jer Gospodin dolazi „začeti se i roditi“, kao u Mariji i Josipu, kao u Nazaretskoj obitelji i narodu Izraelskom, jer je On milostiv i milosrdan.
Ovo vrijeme Došašća je oduvijek vrijeme u kojem Crkva moli, zajedno s Isusom da ona i s njom sav svijet „upozna da si me ti Oče poslao“. I s Marijom: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ Da u ovoj Svetoj godini otvorimo širom vrata Božanskom milosrđu.
Preporučam stoga svima vama, sestre i braćo vjernici, svećenici, redovnice i redovnici i ovoga Došašća revno sudjelovanje na nedjeljnim svetim Misama. Preporučam i mise „Zornice“. Marijinu molitvu svete Krunice. Molitvena bdijenja i klanjanja, slavlje svete Pokore i sakramenta sv. Ispovijedi. Preporučam dobrotvornu duhovnu i materijalnu pomoć bližnjima u nevolji. Tako će nam i slavlje Božića, na koje se ovim došašćem pripravljamo, i u ovoj godini biti ispunjeno pravom radošću i mirom, a ne tek ispraznom zabavom.2.Godina božanskog milosrđa.
Ovogodišnje Došašće kao i cijela nastupajuća Crkvena godina ima za sve nas posebno milosno značenje. Sveti Otac Papa Franjo je zaželio i odredio da od svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca ove godine, do svetkovine Krista Kralja, 30. studenoga 2016. godine, bude izvanredna jubilarna, sveta: „Godina božanskog milosrđa.“
Donosim neke misli iz Papine bule o Jubileju: „Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Milosrđe Očevo je postalo živo, vidljivo i doseglo je svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. On svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom objavljuje Božje milosrđe… Milosrđe je prvi i posljednji čin kojim nam Bog dolazi ususret. Ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka. Činiti milosrđe to je Božje svojstvo u kome se na poseban način očituje njegova svemoć. Zbog toga sam proglasio Izvanredni jubilej milosrđa kao posebno vrijeme za Crkvu.“
„Božje milosrđe nije neka apstraktna ideja, već konkretna stvarnost kojom Bog objavljuje svoju ljubav kao ljubav oca i majke koji osjećaju duboku ljubav i privrženost svome djetetu. Nećemo pretjerati ako kažemo da ta ljubav dolazi iz „utrobe“. Ona izvire iz dubine bića kao dubok, prirodan osjećaj, satkan od nježnosti i suosjećanja, oprosta i oproštenja. Vječna je ljubav njegova.“
„U svetom Pismu, milosrđe je ključna riječ koja opisuje Božje djelovanje prema nama. Bog se ne ograničuje samo na to da potvrdi svoju ljubav, već je čini vidljivom i opipljivom… Bog sam, želi nas vidjeti sretne, ispunjene radošću, vedrinom i mirom.
Milosrđe je temelj na kojem počiva život Crkve… Možda smo zaboravili pokazivati i živjeti put milosrđa. Crkva živi svoj istinski život kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe. To je njezin zadatak. Zato, gdje god je Crkva prisutna, ondje mora biti vidljivo Očevo milosrđe. U našim župama, zajednicama, udruženjima i pokretima, ukratko, gdjegod su kršćani, svatko mora naći oazu milosrđa.“
„Za Jubilej ćemo otvoriti sveta vrata. Ali postoje i vrata velikoga Božjeg milosrđa, poručuje Papa. Postoje također i vrata našega srca, da svi primimo Boga i Božje oproštenje i da i mi sami oprostimo, prihvaćajući one koji kucaju na naša vrata.“ U ovoj Svetoj godini imat ćemo priliku otvoriti srce onima koji žive u najudaljenijim egzistencijalnim periferijama, koje suvremeni svijet često stvara na dramatičan način… Otvorimo svoje oči da vidimo bijedu ovoga svijeta, rane tolike braće i sestara lišenih dostojanstva i prepoznajmo da smo dužni čuti njihov vapaj u pomoć. Živa mi je želja da kršćanski narod, tijekom Jubileja razmišlja o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Ne možemo pobjeći od riječi koje nam je Gospodin upravio i na temelju njih ćemo biti suđeni…“
Ova nam je Sveta godina prigoda da u svakodnevnom životu živimo milosrđe koje Otac neprestano proteže na sve ljude. On se nikad ne umara širom otvarati vrata svoga srca i ponavljati nas da nas voli i da s nama želi dijeliti svoj život. Crkva je pozvana svjedočiti milosrđe kao središte objave Isusa Krista. Neka u ovoj jubilarnoj godini Crkvom odjekne Božja riječ oproštenja, potpore, pomoći i ljubavi. Neka se ne umori u širenju milosrđa i bude strpljiva u pružanju utjehe i oproštenja. Neka Crkva postane glas svakog muškarca i svake žene i neka s pouzdanjem i neumorno ponavlja: „Spomeni se Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka“ (Ps 25).3.Otvaranje Svetih vrata naše biskupije, 13. prosinca 2015 u 16. sati
Sveti Otac će na svetkovinu Bezgrešne, 8. prosinca, na spomen 50. obljetnice završetka II. Vatikanskog koncila, u bazilici svetoga Petra u Rimu, otvoriti „Sveta Vrata“ ili vrata milosrđa i time označiti početak Svete godine za cijelu Crkvu i svijet. Sveti Otac je odredio da u znak jedinstva sveopće Crkve, na III. nedjelju došašća, 13. prosinca ove godine,svi biskupi svijeta otvore „Sveta vrata“ u svojim Katedralama, za svoje mjesne Crkve.
I mi ćemo posvjedočiti svoje zajedništvo u Crkvi otvaranjem „Svetih vrata“, naše Katedrale u nedjelju 13. prosinca u 16. sati.
• prva postajau crkvi sv. Frane: Okupljanje, „Obred otvaranja vrata milosrđa u partikularnim crkvama.“ Navještaj evanđeoskog odlomka i čitanje početnog dijela Bule najave Jubileja i molitva.
• Nakon obreda,procesiji s Evanđelistarom prema Katedrali.
• Obred pred (zatvorenim) vratima Katedrale: otvaranje vrata, svečano pokazivanje evanđelistara, prijelaz preko praga vrata i procesija prema oltaru.
• Spomen krštenja i slavlje Svete Mise.Sveta vrata u Katedrali biti će otvorena tijekom cijele Jubilarne godine svim hodočasnicima naše biskupije koji će, župnom uredu sv. Jakova u Šibeniku, na vrijeme najaviti dan i vrijeme svoga dolaska. To je potrebno zbog toga jer će tada biti organizirano sve što je potrebno da bi hodočasnici mogili slaviti sakrament Pomirenja, svetu Ispovijed i svetu Misu i tako dobiti jubilarni potpuni oprost, kako je zaželio sveti Otac.
(Molim sve župnike i upravitelje crkava u Šibeniku da vjernicima ukažu na iznimnu važnost otvaranja „Svetih vrata“ i na izričitu želju i zapovijed Svetoga Oca, da zauzeto i s uvjerenjem potaknu vjernike da se odazovu i sudjeluju u Obredu otvaranja i da u to vrijeme u gradu Šibeniku ne služe svete Mise u svojim crkvama.)
Svima vjernicima, svećenstvu i redovništvu, od srca želim blagoslovljeno sveto Došašće i Svetu godinu milosrđa Gospodnjega,
Vaš biskup + Ante
U Devetnici pred blagdan sv. Nikole Tavelića, 12. 11. 2015. župljani župe Vodice, zajedno s vjernicima iz Vodičkog dekanata (Srima, Tribunj, Prvić Luka i Šepurina) hodočastili su u nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića u samostan sv. Frane u Šibeniku.
http://svetiste-sibenik.hr/osmi-dan-devetnice-hodocasce-vodickog-dekanata/
Druga obljetnica smrti blagopokojnog župnika Vodica don Frane Šimata (2013-2015.)
U petak 13. 11. 2015. navršava se druga obljetnica smrti blagopokojnog župnika Vodica don Frane Šimata.
U spomen na don Franu Šimata, 13. 11. 2015., obilježiti će se druga obljetnica njegove smrti. Sv. misa zadušnica za pokojnog don Franu biti će u župnoj crkvi u Vodicama u 18h.
Don Frane Šimat (rođen 6.9.1935.- umro 13. 11. 2015.) kao svećenik i župnik u Župi Vodice (1991. -2010.) vršio je dvadesetak godina svoju službu na slavu Božju i dobro svoga naroda. U svojoj svećeničkoj službi uložio je mnogo napora u duhovnoj i materijalnoj izgradnji župe i grada Vodica.
Spomenimo ga se u svojim molitvama i molimo milosrdnog Gospodina da nagradi njegov svećenički rad i napor nagradom vječnog blaženstva. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Gospođe i gospođice naše župe koje uređuju i čiste crkvu i ove godine su od strane župe počašćene i nagrađene hodočašćem i izletom na otok Pag, posjet gradu Pagu i Lunu. Zajedno s njima na hodočašću su bili: s. Marija, s. Lidija i don Franjo.
U jutarnjim satima uputili smo se na naše putovanje-hodočašće a naše odredište bio je otok Pag. Naš don Franjo za vrijeme putovanja prema Pagu ukratko je iznosio povijest otoka Paga.
Zaustavljamo se na našem prvom odredištu u Gradu Pagu na okrijepi uz kavu te i samo razgledavanje grada, posjet Crkvi Marijinog Uznesenja i Benediktinski samostan Sv. Margarite.
Crkva Marijinog Uznesenja trobrodna bazilika s tri četvrtaste apside, duge 23 metra, nalazi se na centralno gradskom trgu u gradu Pagu. Izrađena je u 15. st., s elementima gotike i renesanse. U luneti glavnog portala zapaža se za 15 i 16 stoljeće rijedak etnografski prizor gdje Marija Zaštitnica zakriljuje, po nošnji prepoznatljive Pažane i Pažanke.
Benediktinski samostan Sv. Margarite, s istoimenom crkvom, časne sestre koludrice u Pagu čuvarice su Svetog Trna kojeg je 1435. godine darovao franjevac Ivan Tutnić Pažanin. Sveti Trn je donijet iz Svete Zemlje u stari Pag te tamo mora ostati zauvijek čuvan u škrinji s četiri ključa što ih drži Kaptol, paška komuna, opatica i fra Ivan. Te se još čuva čudotvorni kip Majke Božje od Starog grada te čudotvorno raspelo iz crkve Sv. Ante Opata - najvažnija paška svetinja. Više od tri stoljeća časne sestre benediktinke pripremaju slasni i mirisnu deliciju zlatne paške prepečence, baškotine. Ta ukusna i posebna delicija još je jedna specifičnost kojom se ponosi grad Pag, i danas se priprema u izvornom obliku a može se kupiti samo u samostanu Sv. Margarete u centru grada. Ni mi nismo tome odoljele, već smo kupile i nešto ponijele za doma.
Može se utvrditi da Grad Pag ima dugu i bogatu prošlost, o čemu svjedoče brojni kulturno-povijesni spomenici te bogata kulturna baština koju njegovi stanovnici s ponosom i velikom ljubavlju njeguju i čuvaju. Prenoseći s naraštaja na naraštaj ljubav prema narodnoj nošnji, tradicionalnom nakitu, čipki, Paškom tancu, maskiranju u karnevalu, paškom kolu te Rićavcu, na taj način sprečavaju da zub vremena ne našteti običajima i dugoj tradiciji na koju su tako ponosni.
Nadahnuti bogatom prošlošću ostavljamo grad Pag te idemo prema Lunu. U župnoj crkvi sv. Jerolima, prigodnu riječ o župi i mjestu Lunu uputio je domaćin, velečasni Marijan Kosić, župnik. U Lunu smo slavili euharistijsko slavlje koje je predvodio naš župnik don Franjo. Poslije sv. Mise posjetili smo grob roditelja pok. biskupa Srečka Badurine, gdje smo se i pomolili.
Nakon okrijepe i druženja u župnoj kući koja se nalazi uz samu crkvu, krenuli smo na ručak koji je protekao u ugodnoj i radosnoj atmosferi.
Ovaj po mogućnosti jedinstveni, peti po veličini jadranski otok onima koji nisu imali priliku bolje ga upoznati i doživjeti ostavlja sliku golemih kamenih, kršnih prostranstava koja obrubljuje plavo more, otk soli i stada ovaca.
Nakon ovako bogatog iskustva i saznanja o povijesti kako daljnje tako i nama bliske, i zahvale Bogu za sve one koji su sačuvali temelje hrvatskog kulturnog identiteta i svijest o pripadnosti hrvatske kulture koja je prožeta kršćanstvom, krenuli smo prema Vodicama s ozračjem na licu zahvalni dragom Bogu i župniku da nam je omogućen ovaj prekrasan izlet.
sudionica hodočašća
Na poziv katedralnog župnika i kanonika stolnog kaptola don Krešimira Mateše, u sklopu devetnice i duhovne priprave za svetkovinu sv. Mihovila arhanđela, zaštitnika Šibenske biskupije, župljani i građani Vodica, njih 120 zajedno sa Župnikom i župnim zborom hodočastili su u katedralu sv. Jakova i sudjelovali u devetnici i euharistijskom slavlju. Hodočasnici su iz Vodica u Šibenik došli brodom.
U katedrali su se na početku hodočašća pomolili na grobu blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine, te se u svojoj molitvi spomenuli i svih pokojnih biskupa šibenske biskupije. Nakon toga sudjelovali su u Devetnici sv. Mihovila koju je predmolio katedralni župnik don Krešimir Mateša.
Vrhunac hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio šibenski biskup mons. Ante Ivas, uz kojeg su koncelebrirali katedralni župnik don Krešimir, biskupov tajnik i župnik Jadrtovca don Roko i vodički župnik don Franjo. Na sv. Misi homiliju i riječ na temelju Božje riječi i evanđelja hodočasnicima i okupljenima na euharistijskom slavlju uputio je župnik don Franjo. Euharistijsko slavlje svojim lijepim i skladnim pjevanjem uzveličao je i animirao vodički župni pjevački zbor kojega je vodila voditeljica s. Lidija Grgat.
Na kraju euharistijskog slavlja sve hodočasnike je pozdravio katedralni župnik don Krešimir i zahvalio im što su hodočastili u Katedralu i sudjelovali u Devetnici. Nakon toga hodočasnici su razgledali Katedralu i krstionicu.
Hodočašće je na kraju završeno bratskim druženjem i domjenkom u radosnom ozračju oko stola kojega je za sve hodočasnike pripremio župnik domaćin don Krešimir.
Hodočasnici su se na povratku brodom vratili svojoj župi radosni i osnaženi zajedništvom u vjeri s nadom da se ovakvi susreti i hodočašća i nadalje organiziraju i ostvaruju.
Poštovani sugrađani i sugrađanke, draga braćo i sestre u Kristu,
Danas (13. 09. 2015.) se navršava 5 godina od mojeg preuzimanja župe i župničke službe za vas u župi i Gradu Vodicama. Ovom prigodom zahvaljujem svima koji su mi ovih proteklih godina – molitvom, žrtvom, ljubavlju, iskrenim sugestijama i dobronamjernim kritikama - pomagali i nastojali pružiti pomoć i podršku u pastoralnom i duhovnom radu u ovoj mojoj svećeničkoj službi za vas.
Svjestan svoje ljudske i svećeničke slabosti i ograničenosti iz kojih su proizašle pogreške i propusti molim za razumijevanje i oproštenje.
U daljnjem radu preporučam se i nadalje u vaše molitve, molim pomoć i podršku kako bi zajedno i u buduće mogli u našoj župnoj zajednici i Gradu razvijati i izgrađivati duh zajedništva, ljubavi i zauzetosti za opće dobro svih župljana i građana.Svima želim Božji blagoslov, mir i svako dobro!
župnik
don Franjo Glasnović
S molitvom na usnama započeli smo…
Ulice našeg grada i ovog jutra, ponedjeljka 7. rujna, opet su se ispunile smijehom i veseljem. Ovoga puta nisu to bili naši turisti već naša djeca i mladi kojima počinje nova školska godina.
Lagano pristižući iz svih dijelova naših Vodica, sa Srime, iz Tribunja i Prvića, opet su oživjeli školsku zgradu. Nastavnici su im održali prvi školski sat – razredni sat – upoznavši ih s rasporedom rada i temeljnim informacijama koje bi svi morali znati. Uputili su se potom svi, sa svojim vjeroučiteljima i nekolicinom nastavnika te Ravnateljem u našu župnu crkvu- taj prvi dom svakog kršćanina vjeroučenika.
U zajedništvu vjere, nade i ljubav,i u župnoj crkvi predvođeni župnikom don Franjom, uputili smo Bogu svoje molitve. Molili su vjeroučenici za snagu, zdravlje, marljivost; molili su roditelji za ispravno vodstvo u odgoju svoje djece; molili su nastavnici za mudrost, razboritost i pronicavost s kojom će pristupit svakom individualnom djetetu sa svim njegovim osobitostima i određenostima; molili su vjeroučitelji zahvaljujući za milost povjerenog nam školskog i župnog vjeronauka te za životno svjedočenje. Zazvali smo Duha Svetoga da Njegova božanska stvarateljska snaga prožme sve naše plemenite nakane i vodi ih svojem cilju.
Na kraju susreta, svima nam se obratio Ravnatelj g. Grgo Friganović poželivši nam snagu i ustrajnost te spremnost na zahtjevnom putovanju koje se zove školska godina. S blagoslovom i pjesmom na usnama razišli su se naši vjeroučenici ulicama Vodica. Župnik je potom u školi sudjelovao u svečanom primanju i blagoslovu naših malih prvašića.
Svima, djeci, roditeljima, nastavnicima želimo zdravlje, snagu i mudrost ove školske godine.
vj. V.B. (foto: Župa Vodice i Ifovodice)
I ove godine, 29. 08. u crkvi sv. Ivana u Rakitnici svečano smo proslavili Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja.
Euharistijsko slavlje u zajedništvu s don Ivanom Čolakom uz sudjelovanje pedesetak župljana i vjernika Vodica i gostiju, predvodio je Župnik. U svojoj propovijedi Župnik je ocrtao lik velikog sv. Ivana Krstitelja, naglasio njegovu ulogu preteče Gospodinova i njegovu neustrašivost u propovijedanju Božje istine i pravde, te na kraju pozvao okupljene na nasljedovanje njegova uzora i primjera.
Na kraju sv. Mise uslijedio je ophod oko crkve, molitva i odrješenje za pokojne, koje je predvodio župnik
Slavlje je završeno prigodnim druženjem vjernika i domjenkom koju su pripremili župljani.
OTKRIVEN PRVI SPOMENIK „ŽRTVAMA JUGOSLAVENSKOG KOMUNIZMA“ 23. 08. 2015.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Vodicama je obilježen otkrivanjem Spomenika žrtvama jugoslavenskog komunizma, prvom spomeniku takve vrste u Hrvatskoj. Podigao ga je Grad Vodice u zajedništvu s Udrugom ‘Hrvatski domobran’, a otvorio ga je predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović.
U nedjelju 23. kolovoza kada se obilježava Europski dan sjećanja na žrtve svi totalitarnih i autoritarnih režima s početkom u 19 sati svečano je otvoren prvi spomenik ‘Žrtvama jugoslavenskog komunizma’ u Vodicama, u organizaciji Grada Vodice i Udrugom „Hrvatski domobran“.
Svečanu misu zadušnicu za sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, u crkvi sv. Križa u Vodicama, s početkom u 18 sati, održao je šibenski biskup mons. Ante Ivas, u suslavlju sa don Franom Glasnovićem, vodičkim župnikom, don Rokom Glasnovićem, don Ivanom Čolakom, svećenikom u miru i fra Matom Topićem, gvardijanom sv. Lovre u Šibeniku. Po završetku komemoracije molitvu i odrješenje za sve žrtve kod spomenika na Obali, izmolio je vodički župnik don Frano Glasnović. Misno slavlje uzveličao je župni zbor pod vodstvom s. Lidije Grgat. Potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće, kod prvog ovakvog spomenik u Hrvatskoj, koji je otvorio predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zvonimir Šeparović u zajedništvu sa starijim Vodičankama obučenim u narodnu nošnju.
U svojoj propovijedi mons. Ante Ivas, biskup šibenski, kazao je da danas molimo za one čija imena nismo smjeli spominjati, za one koji se nisu vrednovali. - Danas ćemo se sjetiti svih žrtava, onih koji su bili žrtvovani za neke druge bogove, lažne svjetove… Često je Bog pozivao svoj narod da se ne priklanja raznim govorima i bogovima, već da mu ostane vjeran. I Isus poziva svoje učenike. „Bog je ljubav“…, poručuje nam sv. Ivan. Isus je molio da njegovi učenici vjeruju da je život vječan… Ali, mnogi su se priklanjali ideologijama, povijest proganjali, vršili stravične pokolje, a među njima su najstrašniji totalitarni režimi: fašizam, nacizam i komunizam. Ti režimi su iza sebe ostavili pustoš… Europski dan, 2008. godine. „Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.“
- Tom prigodom je HBK –a izdala priopćenje, potrebno se suočiti s nepravdom i totalitarnih režima. Tim više što su mjesta stradanja istražena. Dok se svi njihovi zločine sustavno pravdaju pod pojmom antifašizmom. Ni do danas se glede toga nije ni pomaklo, nego se nastavlja proizvoditi nove fašiste i glorificirati totalitariste… Povjesničari istražuju, pišu rezoluciju, dok neki ne bi htjeli da se spominje… Teško će biti ispisati imena ljudi koji su ubijeni, po njivama zaorani, betonirani..., poniženi do kraja ljudskog dostojanstva, pasli travu i lišće… Tko će moći u ime istine, ne politike, Svete Isitne zapisati imena, čije su presude počinjale „u ime naroda“ a završavale „smrt fašizmu a sloboda narodu“. Među mučenicima je i naš veliki blaženi Alojzije Stepinac… Naš don Ante Baković objavio je Hrvatski martirologij XX. stoljeća, prvi cjeloviti popis hrvatskih uznika i mučenike (663 svećenika). Tko će popisati one druge koji su patili i stradali od UDB-e, koji su nestajali netragom? Svatko izvan Tita i Partije bio je opasan, naročito ako je bio državni službenik, u školi, tada se manipuliralo masama, diktatura proletarijata… Nadalje je kazao, da se sjeća kada je biskup Banić istjeran iz svoje kuće, i kada je preminu. - Tko će pisati, o „moralnom vaspitanju kako bi se bio pravi partijac“… Istina. Još dugo ćemo nositi traumu tih vremena jer se domoljublje proziva fašizmom. O istinskim dokumentima nije se moglo nekažnjeno ni govoriti ni pisati. „Istina će vas osloboditi „ piše u Svetom pismu. Istinu je teško izreći i, govori se sa strahom. Komunističku totalitarnu ideologiju provodio je Titov režim, koji je želio za vazda porušiti temelje kršćanskih vrednota, i hrvatsku povijest, i kršćansku vjeru i Crkvu. Zvali su nas ideolozima, aktivistima… Kako bi hrvatskom narodu oduzeli njegovu dušu i njegov biološki opstanak, a sve pod plaštem antifašizma veličaju to zloglasnu ideologiju. U nas se te žrtve broje u stotinama tisuća a po svijetu u milijunima. I ovaj će spomenik biti predmet mnogih osporavanja. Tko pokuša istraživati – postaje fašist i sva slavlja nazivaju „ustaškim dernecima“… Rezolucija Europe je konstatirala da nakon pada komunističkog režima, nije uslijedila međunarodna istraga zločina, kao što su nacisti bili procesuirani… I danas se neke stranke nisu distancirale, pa domoljublje prozivaju fašizmom, kao i vojnoredarstvenu i oslobodilačku akciju Oluju i Domovinsko obrambeni rat… Svetu misu za sve žrtve bezbožnog režima desetljećima služimo u Duhu našeg Spasitelja, u duhu Križa, ne mržnje, već u duhu oprosta. Molimo za sve mučitelje. Nema spasenja za hrvatski narod bez pomirenja, jedinstva, sloge i opraštanja neprijatelju svojemu, to je veličina Kristove žrtve, opraštanje je najveći zalog ljubavi, Kristove, nije to moguće bez njegove milosti! – poručio je biskup Ivas kazavši da je kršćanski pitati, zašto me izdaješ, te da je oprost potreban da se pročisti i da se prekine smrtonosni lanac zla. Zaključivši svoju propovijed riječima „s Kristovom ljubavi hranimo svoje krhke ljubavi, zajedno s Jošuom slijedimo Boga da Istina bude naš izbor, ne u lažima koje zarobljuju i ubijaju: - Gospodine, podaj Mir i pokoj a one koji tuguju utješi utjehom uskrsnuća. Neka tako bude . Amen! –
Nakon hrvatske himne i minute tišine, prigodne riječi prigodom otkrivanja spomenika uputili su i Branka Juričev Martinčev, gradonačelnica Vodica, Nikola Španja, predsjednik udruge Hrvatski domobran Šibensko-kninske županije, Nikola Matičić, predsjednik Hrvatskog domobrana, župan Goran Pauk, pukovnik Bruno Čavić, povjesničar Josip Jurčevič, Branimir Šeparović, dok je prigodne stihove krasnoslovio Juraj Fruk, a u glazbenom programu nastupila je klapa Bunar.
Inicijativa za izgradnjom spomenika pokrenuta je 2005. godine od strane šibensko-kninske udruge ‘Hrvatski domobran’, a prihvatio ju je Grad Vodice i vodičko Gradsko vijeće. Spomenik je rad akademskog kipara Kažimira Hraste.
- Premda se u početku razmišljalo da na spomenik budu postavljena imena žrtava jugoslavenskog komunizma, na kraju se od toga odustalo, jer se nije mogao ustanoviti točan broj žrtava. Na području Vodica je stotinjak žrtava, od čega je devedeset posto civila .Bilo je rizično stavljati imena jer su nam se javljali ljudi koji su robovali deset godina i kasnije umirali, a oni su također bili žrtve režima – kazao je Nikola Španja, predsjednik udruge ‘Hrvatski domobran’ te istaknu kako je spomenik podignut kako bi se odužili svim nevinim žrtvama.
- Nažalost, danas i nakon svega što je prošao hrvatski narod postoje baštinici jugoslavenskog komunizma koji ne mogu preboljeti propast svoje komunističke ideologije, prihvatiti demokraciju i priznati da je žrtva žrtva, a zločin zločin bez obzira tko ga je počinio – poručuju iz Udruge te ističu kako žele da spomenik podsjeća na žrtve, ali i na članove njihove obitelji koji su morali trpjeti poniženja i šutjeti o ubojstvima svojih najmilijih. A predsjednik Španja je još kazao da „radi pravde i hrvatske budućnosti tražimo da se imenuju odgovorni i da se obilježe mjesta stradanja žrtava – pri tom istaknuvši i napomenuvši kako na području Hrvatske, Slovenije i BiH postoji 1517 prikrivenih grobišta nastala nakon Drugog svjetskog rata, od čega je za njih 1343 odgovorna jugoslavenska komunistička vlast. - Ovaj spomenik je simbol stradanja u Vodicama i vodičkom kraju. To je kenotaf, ime i grob svim žrtvama kojima su bila uskraćena temeljna ljudska prava, pravo na život i ljudsko dostojanstvo. Žrtvama nad kojima su počinjeni strašni zločini i teški grijesi od ljudi koji nisu poštovali ni Boga ni čovjeka. - zaključio je predsjednik Udruge ‘Hrvatski domobran’ Šibensko-kninske županije Nikola Španje, koji je izrazio želju i molbu da se ovaj spomenik ne politizira, već da bude mjesto istine, pomirenja i trajnog mira.
- Zahvaljujem se svima vama što ste danas s nama u Vodicama upravo na dan kada Europa obilježava dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Sve žrtve i njihove obitelji zaslužuju mjesto gdje ćemo ih se doći sjetiti, pokloniti i pomoliti. Ali i dan danas postoji strah. U brojnim obiteljima još uvijek je strah od poniženja koje su proživljavali tih godina. Neli su taj strah prenijeli na nove generacije, zato zahvaljujem onima koji nisu imali taj strah, koji su pokrenuli inicijativu za podizanje spomenika. Hvala svima koji su podržali izgradnju i koji su nazočnošću to učinili. Vjerujem da će ovo biti mjesto gdje će doći svaki Vodičanin i gost naših Vodica pokloniti i prisjetio se žrtava Vodica i vodičkog kraja, žrtava koje je iza sebe ostavio jedan totalitarni režim – rekla je gradonačelnica Vodica Branka Juričev Martinčev.
Član izvršnog odbora Hrvatskog helsinškog odbora Bruno Čavić kazao je da na spomeniku jasno piše: Žrtve jugoslavenskog komunizma. Jednom za uvijek moramo reći istinu, jer ona jedina oslobađa: Komunistička partija Jugoslavije je bila po svim svojim elementima zločinačka organizacija, na čelu s drugom Titom. Na čemu temeljimo te tvrdnje. Organizirali su i provodili zločine, činili su zlo, dakle zločinci su. Oni su planski ubijali, planski progonili ljude, i planski naseljavali. I dan danas trpimo posljedice. Ne dopustite da Vas lažu, govoreći „Bilo je bolje“ to nam govore ostaci repatih zmajeva… Hrvati su umirali za svoju vjeru i Domovinu i danas naša djeca imaju slobodu koju nismo ni sanjali – rekao je Čavić.
- Ovaj spomenik nije znak nikakve mržnje, on je znak ljubavi za one koji su stradali, to je pravo obitelji i naroda da podiže svoje žrtve do oltara ako treba, do utjehe. Sjećanje i vraćanje dostojanstva žrtvi. Iza nas je vrijeme šutnje i zabrana da se govori o zločinima. Vrijeme se promijenilo – rekao je Zvonimir Šeparović.- To je to. Spomenik žrtvama jugoslavenskog komunizma, to je ono što nam je potrebno, radi istine. U posljednje vrijeme obnavlja se priča kako vlada hrvatska šutnja, a to baš ni nije točno. I Zdravko Tomac, i Josip Jurčević, i Josip Pečarić, i Dujmović i Šeparović i još neki objavljuju, objavljuju knjige, držimo kongrese. Samo žuti tisak ovaj kao da Hrvatska nije ratovala i oslobodila se, koji ne priznaje naše vrijednosti, nas neće, ne dopušta, ne priznaje, dakle nema hrvatske šutnje, postoji blokada hrvatske misli i pisanja ali nadajmo se da i to ide kraju. Dobro je da je podignut ovaj spomenik, dobro je da opominje mlade – rekao je Šeparović.
Spomenik je postavljen u perivoju uz obalnu šetnicu. Autor akademski kipar Kažimir Hraste ga je zamislio i osmislio kao polukružni oblik koji pokriva vodu i svjetlost kao dva simbola slobode. Iz perforacije na polukugli odzvanja žubor vode koja stvara nadsvođeni vodoskok, a reflektori postavljeni u unutrašnjosti stvaraju svjetlo koje izlaziti kroz perforacije i naglašava otvore noću. Svaki puni sat uz žubor vodoskoka iz unutrašnjosti spomenika čuje se glazba poznatih hrvatskih skladatelja. Uz polukuglu postavljen je i obelisk, kojeg autor nije prvotno zamislio, ali kojeg su dodali sami Vodičani jer su na njemu željeli napisati imena 153 Vodičana koje su partizani, policija i tajne službe ubili nakon Drugog svjetskog rata. Od popisa se odustalo jer nije bilo utvrditi ni konačan broj žrtava ni precizno utvrditi okolnosti stradanja. Izgradnja spomenika koštala 200 tisuća kuna, koje su pokrili Grad Vodice i ‘Hrvatski domobran’, posebno u pripomogle donacije članova Udruge Hrvatski domobran.
teks i foto: Dragica Zeljko Selak
U konkatedrali sv. Petra u Splitu, 27. 06. 2015. na misnom slavlju kojega je predvodio, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić podijelio je devetorici đakona sveti red prezbiterata i zaredio ih za svećenike. Među njima je zaređen i naš sumještanin đakon fra Lazar (Ivica) Perica.
U euharistijskom slavlju i svećeničkom ređenju sudjelovalo js 115 svećenika, te mnogobrojna rodbina, prijatelji, kolege, bogoslovi i brojni Božji narod. Iz naše župe sudjelovali su, uz obitelj i rodbinu fra Lazara, nekoliko župljana i Župnik koji je imao čast obući u svećeničko ruho novozaređenog svećenika fra Lazara.
Našem fra Lazaru i njegovoj obitelji od srca čestitamo. Želimo mu obilje Božjega duha, milosti i blagoslova te da uvijek ostane Gospodinu vjeran i bude ustrajan u svome svećeničkom pozivu i redovničkom životu u službi Bogu, crkvi i svome narodu. Preporučimo ga u svoje molitve i nakane, te molimo za nova svećenička i redovnička zvanja.
foto: www.franjevci-split.hr, Goran Babić i župa Vodice
Tradicionalno, i ove godine, unatoč lošim vremenskim prilikama i kiši, župljani Vodica su 24. 06. u crkvi sv. Ivana u Rakitnici proslavili svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja.
Euharistijsko slavlje u zajedništvu sa župnikom don Franjom uz sudjelovanje četrdesetak župljana i vjernika, predvodio je don Ivan Čolak. U svojoj propovijedi don Ivan je ocrtao lik velikog sv. Ivana Krstitelja, naglasio njegovu ulogu preteče Gospodinova, te na kraju pozvao okupljene na nasljedovanje njegova uzora i primjera.
Na kraju sv. Mise uslijedio je ophod oko crkve, molitva i odrješenje za pokojne, koje je predvodio župnik.
Slavlje je završeno prigodnim druženjem vjernika i domjenkom koju su pripremili don Ivan i župljani.
Točno na prelasku petka na subotu 6. 6. 2015 uputili smo se na susret sa Svetim Ocem, u organizaciji Zajednice Hrvata BiH Šibensko-kninske županije, župe bl. A. Stepinca - Srima i župe Našašća sv. Križa – Vodice, dva autobusa hodočasnika krenula su put Sarajeva. Uz molitvu i druženje, pomalo pospani, došli smo preko Mostara u Sarajevo gdje su nas dočekali dobro organizirani domaćini i veliki broj drugih hodočasnika, braće u Kristu. Kao rijeka slili smo se svi na stadion Koševo ispunjeni radošću i mirom, te uz pjesmu i animaciju dočekali papu Franju s kojim smo slavili svetu misu i koji nam je uputio poruku mira, ohrabrenja i ljubavi a koju smo osjetili kroz zajedništvo i razne milosti.
Nakon mise smo se smjestili u hotel na Baščaršiji u centru Sarajeva, tako da smo mogli u šetnji obići poznati dio Sarajeva a i pred katedralom Srca Isusova ponovno sresti papu Franju.
Nakon noćenja u hotelu i doručka, uputili smo se u Kraljevu Sutjesku, pristolnicu kraljice Katarine i najstariji samostan franjevaca Bosne Srebren. Uz posjet mjestu i obilazak muzeja sa velikom baštinom i povijesnom vrijednosti, slavili smo svetu Misu koju je predvodio fra Željko uz koncelebraciju don Ante župnika sa Srime. Naš vodički župni zbor svojim pjevanjem na misi donio je dašak Vodica u srce Bosne. Pjevanje je bilo odlično a časna Lidija je dobro propuhala velike orgulje čak i one registre koji se nisu dugo koristili, kako je rekao fra Stjepan koji nas je vodio kroz muzej i koji nam je govorio o povijest Bosne Srebrene i kraljici Katarini kao i drugim temama.
Poslijepodne smo se uputili u Kaonik kod Busovače na ručak a onda kroz lašvansku dolinu i preko Rostova prema doma.
Bogu hvala na zajedništvu i svim milostima koje smo primili na ovom hodočašću kao i onima koji su pomogli da se ostvari u miru,ljubavi i radosti.
Goran B.
I ove godine, u petak, 29. 05. naši ovogodišnji prvopričesnici, nekolicina njihovih roditelja, zajedno sa s. Marijom i župnikom prigodom završetka Prve pričesti hodočastili su na otok Visovac i posjetili su Skradin. Pedesetak sudionika ispred autobusnog kolodvora u Vodicama ukrcala se u autobus i krenuli su na svoje zahvalno hodočašće na otok Visovac.
Na otočiću Visovcu na koji su došli brodom, sudionike hodočašća dočekao je fra Stojan, domeštar novaka, koji je nazočne pozdravio i upoznao sa poviješću otoka, samostana, i novicijatom.
Fra Stojan je djeci govorio i o svome iskustvu u Africi i misijama gdje je bio dugi niz godina misionar. te onim što je za djecu bilo najzabavnije, o biljnom i životinjskom svijetu koji se nalazi na otočiću, a o kojem se brine upravo fra Stojan. Nakon toga djeca su posjetila samostanski muzej muzej i vrijednu spomeničku zbirku koju franjevci čuvaju na otočiču.
U crkvi Gospe od Anđela na Visovcu slavili su sv. Misu koju je predvodio župnik don Franjo.
Nakon sv. Mise pogledali su otok , pojeli su svoj ručak i iskoristili vrijeme za igru i zabavu. Dječaci su svoje umječe pokazali u nogometu, a djevojčice u igri laštika i skakanju, dok su se mame odmarale u hladu.
Zahvaljujući fra Stojanu koji se brine za životinje na Visovcu, naši prvopričesnici doživjeli su iskustvo susreta sa zmijom koju im je Fra Stojan pokazao, a mnogi najhrabriji su je i dotaknuli i držali u svojim rukama.
Nakon Visovca posjetili smo i drevni grad Skradin u kojem je župnik don Franjo prije Vodica službovao. U Skradinu su se prvopričesnici osladili i ohladili sladoledom, a roditelji popili kavu kojim ih je počastila župa, te su nakon toga razgledali skradinsku katedralu Rođenja BDM u kojoj su se i pomolili. Posjet Skradinu nastavljen je igrom djece u parku u kojem su naši prvopričesnici iskazali pravo umijeće skakanja na trampolinu,„vožnji na žici“ te nogometu i skakanju.
Na povratku prema Vodicama u autobusima je bilo radosno i veselo raspoloženje koje su učinili naši prvopričesnici svojom pjesmom i veselim razdraganim dječjim smijehom.
U srijedu 20. svibnja svečanom svetom Misom u župnoj crkvi Našašća sv. Križa proslavljen je dan (svetkovina) 255. obljetnice posvete crkve. Župnu crkvu Našašća sv. Križa, koja je građena 1746.-1749.. posvetio je 1760. godine šibenski biskup Jeronim Bonačić
Euharistijsko slavlje i svetkovinu obljetnice posvete župne crkve, uz sudjelovanje mnoštva vjernika i koncelebraciju don Ivana Čolaka, predvodio je župnik don Franjo Glasnović. U svojoj homilijii Župnik je istaknuo važnost liturgijskog slavlja svetkovine posvete crkve koje nas upućuje na Crkvu – živu zajednicu Isusovih učenika i vjernika koji su povezani s Kristom Glavom i međusobno kao udovi Mističnog Tijela Kristova. Euharistijsko slavlje je pod vodstvom voditeljice s. Lidije uzveličao svojim pjevanjem mješoviti župni zbor.
Gospodin Josip Mateša -Jole na kraju misnog slavlja recitirao je pjesmu "HVALOSPJEV VODIČKOM HRAMU" koju je o 200. obljetnici posvete ž. crkve 1960. godine napisao naš sugrađanin, povjesničar, kroničar i pjesnik, blage uspomene, Biserko Pelajić
Nakon misnog slavlja novoobnovljeni župni ured, koji je ove godine potpuno rekonstruiran i obnovljen, blagoslovio je, uz sudjelovanje Župnika, članova ŽEV-a i pjevača, don Ivan Čolak. U župnoj kući je nakon toga uslijedilo kratko druženje.
Nastavnici i profesori povijesti, njih oko dvjesto, koji sudjeljuju na 8. Državnom stručnom skupu na temu Domovinski rat posjetili su crkvu Sv. Križa u Vodicama, 31.03. 2015. Prikazani su im vodički uskršnji običaji.
Uz Vodičke žudije događaj je uveličao župni zbor pjevanjem pučkih korizmenih običaja, Uvodnu riječ o župi rekao je velečasni Franjo Glasnović, a o žudijima, buzdubaj Marko Juričev Martinčev.
Tekst i foto: Šime Strikoman
četvrtu godinu zaredom u subotu uoči blagdana Cvjetnice upriličen je ttradicionalni susret svih generacija "Vodičkih žudija".
Ove subote, 28. 03. 2015. na susretu se okupilo oko sedamdesetak Žudija svih generacija, od najstarijeg člana gospodina Mirka Mateše (90 god) do najmlađih osnovnoškolaca (12 god.) koji su ove godine prvi puta pristupili u družbu Žudija. Susret je započeo sv. Misom u župnoj crkvi koju je predvodio Župnik. Na završetku je Šime Strikoman snimio zajedničku fotografiju.
Nakon sv. Mise susret je nastavljen večerom u moto klubu "Okit". Večera je protekla u ugodnom druženju. Za vrijeme večere prikazan je dokumentarni film o Vodičkim Žudijima. Na kraju večere svoje svjedočanstvo o Žudijima, mlađima su prenijeli stariji žudiji, Vladimir Juričev-Polica i Josip Mateša.
ŠIBENIK - BRODARICA - VRPOLJE: Križni put mladih Šibenske biskupije
Četrnaesti križni put mladih Šibenske biskupije pod geslom "Uzmi svoj križ i pođi zamnom", održan je u subotu i nedjelju 21. i 22. ožujka. Pobožnost je okupila stotinjak mladih iz cijele Biskupije, a započela je misnim slavljem u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, koje je predvodio biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. Križni put bio je posvećen redovnicima u Crkvi, a u pobožnosti sudjelovali su bogoslovi dominikanaca i karmelićana.
Na križnom putu je sudjelovala i nekolicina mladih iz župe Vodice zajedno sa župnikom koji je sudjelovao samo prvog dana.
foto Šibenska biskupija i Šibenikin
KRIŽNI PUT NA OKITU 15. 03. 2015.
Na četvrtu korizmenu nedjelju na Okitu održan tradicionalni križni put od podnožja do vrha. I ove godine sudjelovao je veliki broj vjernika iz naše župe i grada, kao i vjernici iz Zadra (župa Smiljevac) i Šibenika (župa Njivice).
TJEDAN SOLIDARNOSTI
TJEDAN SOLIDARNOSTI S CRKVOM I LJUDIMA U BIH
U Tjednu solidarnosti i zajedništva sa Crkvom i ljudima u BIH, kojega devetu godinu zaredom organizira Hrvatski caritas, na treću korizmenu nedjelju, 8. 03. u našoj župi četvrtu godinu zaredom proslavili smo ovaj tjedan prigodnim programom, molitvenim slavljem i caritativno-humanitarnom akcijom.
U subotu, 07. 03. u kulturnom centru u Vodicama upriličena je humanitarno-caritativna predstava „Uskrsna priča“ koju su izveli gosti iz Knina, HKD Napredak. Svi prilozi i donacije sa predstave darovani su za Caritativne akcije.
U nedjelju, 08. 03. u našoj župi zajedno sa članom ŽEV-a, predvodeći sv. mise u 9 i 11h gostovao je fra Ilija Marinović, župnik župe Jelah kod Tešnja u BiH. Don ilija je na kraju sv. Mise kratko predstavio svoju župu i upoznao nas s prilikama u kojima žive Hrvati i vjernici u BiH.
VODIČKI ŽUDIJI U JURLINOVIM DVORIMA
VODIČKI ŽUDIJI KOD DON STIPE PERKOVA U „JURLINOVIM DVORIMA“ NA DUHOVNOJ OBNOVI I VIKENDU
Prilikom nedavnog posjeta Jurlinovim dvorima oduševio sam se njihovom ljepotom i pričom koju don Stipe Perkov tako oduševljeno piča svim posjetiteljima. Inače, don Stipe je rođen u Jurlinovim dvorima i tamo je živio do svoje 12. godine. Na kraju svog posjeta dogovorili smo se za dvodnevni dolazak Vodičkih Žudija u dvore, što se i ostvarilo, i to na najbolji mogući način.
U selo koje se nekada zvalo „Marinčića Draga“, a danas samo „Draga“, u zaleđu Primoštena, nas 15 članova družbe Vodičkih Žudija stiglo je 07.03.2015. godine oko 11 sati ujutro. Tamo su nas čekali don Stipe i naš župnik, don Franjo koji nas je došao posjetiti.
Prva na redu je bila molitva i pozdrav Isusu u malenoj kapelici, koja se nalazi unutar samih dvora, a koja do prije sedamdesetak godina bila soba don Stipinog djeda Jurlije, po kojem su dvori i dobili ime. Nakon toga smjestili smo se u obližnjim sobama i upoznali se sa atmosferom dvora. U velikoj blagovaonici uz vatru u kominu čekao nas je ukusan ručak.
Budući da smo dobro pojeli, trebalo je nešto i raditi, te smo sljedećih nekoliko sati nosili kamenje, zidali stazu za koze, sadili bob i salatu, čistili okoliš i pripremali drva za večeru. Srećom, pratilo nas je lijepo vrijeme uz laganu buru koja je jačala kako je dan išao kraju.
U 17:00 započeo je križni put, nedaleko od dvora pa sve do skoro samog vrha obližnjeg brda. Postaje križnog puta, staza kojom križni put ide i pogled sa brda sve su naš oduševili i složili smo se da je ovaj križni put jedan od najljepših na kojem smo bili.
Sljedeća na redu bila je sveta misa u kapelici nakon koje je uslijedilo klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, jedno od posebnijih na kojima smo bili, uz spontane molitve i pjesmu don Stipine molitvene grupe. Puno se molilo za nas, za našu župu i naše obitelji pa se nadamo da će sve te molitve pasti na plodno tlo.
Navečer smo u „kužinici“ naložili vatru, večerali, zapjevali, popričali i otišli na zasluženi odmor. Mir i domaća atmosfera sve su nas vratili u prošla vremena kada su priče uz vatru bila praktički jedini trenutak opuštanja i zabave u cijelom danu.
Nedjelja ujutro bila je rezervirana za priču o Jurlinovim dvorima. Don Stipe proveo nas je kroz dvore i po tko zna koji put otvorio svoju dušu i srce pričajući priču o njegovom djetinjstvu, ubijenom ocu, djedu i stricu, teškoj sudbini njegove obitelji, ali i sretnom završteku koji i danas traje. Inače, Jurlinovi dvori su pod zaštitom države te su zaštićeni zbog svoje endemske arhitekture i cjelokupnog značaja.
Prije svete mise ostalo je vremena za ispovijed, a nakon mise prošetali smo do nekoliko stotina udaljene „Bojane“, lokve koje je kroz stoljeća pojila narod ovoga kraja. Po povratku smo ručali, zahvalili don Stipi na gostoprimstvu i duhovno i tjelesno okrjepljeni krenuli doma.
U 16:00 predmolili smo križni put u našoj župnoj crkvi, a u 19:00 održali redoviti korizmeni sastanak. Trebalo je dogovoriti daljnje aktivnosti za tjedan koji je pred nama.
Bogu hvala, sve je prošlo u miru i s blagoslovom. Neka Gospa naša od Karmela zajedno sa Sv. Longinom, prvim obraćenikom, prati svojim zagovorom našu družbu, da imamo snage uvijek dati najbolje od sebe i biti primjer drugima.
Gospe od Karmela, moli za nas!
Sveti Longine, moli za nas!
Marko Juričev Martinčev
Buzdobaj
Ponedjeljak , 14. 08. Uočnica svetkovine Velike Gospe
Župna crkva – sv. Misa: 20h
Okit – 19.30h sv. Krunica od podnožja Okita, nakon toga sv. Misa u 20h
Utorak 15. 08. Svetkovina Uznesenja BDM – Velika Gospa
Župna crkva – sv. Mise: 9, 11, i 20h
Posebno se štuje u Marijanskom svetištu u Vrpolju
raspored trodnevnice, i svetkovine
Srijeda 16.8. Sv. Roko, spomendan (slavi se u susjednim župama: Zatonu - sv. Misa u 10h i Prvić Šepurini – sv. misa u 18h)
Nedjelja, 20. 08. 20 n.k.g
U crkvici sv. Križa na starom groblju na Punti sv. Misa u 8h
sv. Mise u ž. crkvi u 9,11 i 20h
Najavljujemo:
Biskupijsko hodočašće bl. Miroslavu Bulešiću u Istru, od 25. do 27. listopada ove godine.
Posjet Senju, Vodnjanu, Puli, Svetvinčentu, Rovinju, Poreču i Pazinu.
Cijena hodočašća 800 kn po osobi prijave u ž. ured najkasnije do 18. Kolovoza. Podrobnije informacije u ž. uredu
Raspored sv. Misa
Župna crkva:
Nedjelja: 9, 11 i 20h
Blagdan: 9 i 20h
Radni dan: 20h
Crkvica sv. Križa kod Punte
kroz ljeto: srpanj - kolovoz
Nedjelja : 8h
Ispovijed
Petkom pola sata prije sv. Mise
Po potrebi na zahtjev
misne nakane za ovaj tjedan
Krštenja .... 24
Vjenčanja/ženidba ... 10
Umrli/sprovodi ...28
g
5
Poveznice