Uz blagdan Gospe od Karmela

"Marijo, Majko Crkve!»

Naša biskupijska zajednica u ovoj pastoralnoj godini 2005/06. ima pred sobom mjesnu Crkvu – šibensku, kao zajednicu Kristovih učenika, unutar sveopće Crkve. To zajedništvo u Crkvi živi se u manjim zajednicama, u župama. Biskupija je Crkva, župa je Crkva, obitelj je Crkva u malom! I u tim dimenzijama ostvaruje se divna razmjena Božjih i naših darova: Ostvaruje se susret Boga i čovjeka. Tu se rađa, razvija i usavršava dar Božjeg života u srcima Kristovih vjernika. Tu se susreće Krist Spasitelj i neprestano izlijeva njegov i Očev Duh Životvorac u naša srca. Crkva je ona duhovna oaza gdje mi, zemaljski putnici, nalazimo okrepu i snagu za vjernički život. Toliko smo Božji i toliko smo s Bogom koliko smo u suživotu sa Crkvom, s konkretnom crkvenom zajednicom – župom, na svim područjima crkvenog života.
Ne zaboravimo, Gospa je začela i rodila Glavu Crkve. Ona – Marija je Crkvi darovana podno Križa: «Evo ti Majke»! Ona je usred apostola molitvom iščekivala Duha Svetoga sudjelujući u rađanju Crkve i njezinom očitovanju svijetu na prve Duhove. Ona će kroz sva stoljeća biti Majka Crkve, koja je mistično Tijelo njezina Sina. Ona je Majka svakog Kristovog vjernika! Ona će Božji narod uvijek nanovo sabirati u jedno, pratiti ga na zemaljskim putovima i svojim zagovorom privoditi sve više svome Sinu: «Po Mariji k Isusu!».
Sjećam se kako mi je jedan stariji vjernik pripovijedao o svojoj obite- lji. Njih petero djece, tri sina i dvije kćeri, rasli su u zajedništvu obitelji u kojoj je posebno mjesto imala majka, kako u njihovom odgoju, tako i u skrbi za njihov život. I kad su odrasli i krenuli svaki na svoju stranu, majka je znala sačuvati njihovo zajedništvo onako kako to samo majka zna. I bili su najsretniji kad bi se povremeno zajedno našli, opet u svojemu domu s majkom u sredini. Onda je došla smrt te velike žene i naglo je nestajalo tog divnog zajedništva, povezanosti u ljubavi, a time i sigurnosti i sreće koja je odatle izvirala.
Hvala Bogu, nama se u Crkvi to ne može dogoditi. Marija Majka živi u Kraljevstvu svoga Sina, ali je i trajno prisutna u svojoj Crkvi, među svojom djecom. Ona nas okuplja, ona nas povezuje, ona je Majka!
Tko od nas, osobito starijih vjernika, ne osjeća tu divnu svetu ulogu Gospe Karmelske u ovoj vodičkoj župi, danas kao i jučer?! Pogled na kamenu, bijelu golubicu – njezino svetište na Okitu ulijeva nam vjeru i nadu u bolje sutra, te nas ispunja svetom radošću, jer imamo Majku!
Stoga je molimo: »Marijo, Majko Crkve, ostani s nama»!