Untitled Document

ODVAŽI SE I KRENI!!! Dana 10.11.2007.g u Prvi Luci održavao se susret mladih Šibenske biskupije. "Odvaži se i kreni!", bio je glavni moto susreta. Iz naše župe odvažilo se i krenulo desetero mladih kojima nije bio problem jedan vikend posvetiti samo Isusu. Premda smo bili najbrojniji osjećali smo se razočarano jer smo znali da su neki od naših vršnjaka taj vikend umjesto s nama proveli uz nekog idola. Polazak iz Vodica bio je u 08h ,autobusom smo otišli do Šibenika gdje smo se ukrcali u Jadroliniju. Odmah pri samom dolasku dočekali su nas vedri i nasmiješeni domaćini koji su nam pokazali put prema odmaralištu Požega gdje smo bili smješteni. Za sami početak imali smo kratku meditaciju koju je predvodila časna Katarina, a temeljila se na motu našeg susreta. Nakon meditacije koja nas je potakla na razmišljanje o tome koliko smo spremni riskirati u životu za Isusa i koliko nam je potrebno da bi mu se u potpunosti prepustili, podijelili smo se u grupe predvođene animatorima u kojima smo kratko analizirali tekst ćčasne Katarine. Oko 13 h slijedio je ručak na kojem smo se imali priliku malo bolje upoznat i osjetiti zajedništvo kao nikada do sad. Premda su neki pojedinci mrmljali kako im ručak nije poput maminog doma, ostali su bili poprilično zadovoljni. Do 16h imali smo slobodno, a onda su slijedile radionice među kojima smo imali ponuđene: građevinska radionica, dramska grupa, multimedijska i show time. Cjela ekipa iz Vodica otišla je u multimedijsku koju su predvodili animatori Ivan Gudelj i Jakov Barišić, zadatak nam je bio napravit televizijski program u kojem bi pokazali da je svatko od nas za nešto pozvan. Imali smo određeno vrijeme da sve osmislimo i napravimo, a zatim je slijedilo izlaganje po grupama. Svatko je bio dobar na svoj način. Poslije radionica uslijedila je misa ,a zatim smo opet kušali Prvičke delikatese. Pred nama je bila tzv, Vesela većer, animatori su se uistinu potrudili da nam ju učine zanimljivom. Odmah na samom početku imali smo priliku vježbati s Renatom Dvopek, slušali smo vijesti o tome kako se na Prvić iskrcalo 2000mladih i kako ih je dočekalo čak 5 domaćina te kako se mještani boje da ne dođe do potopa otoka, zatim smo slušali ,,zvonke,, glasove natjecatelja show time, učili smo plesati bans. Bilo je vrijeme za spavanje, u svakoj sobi spavalo nas je po troje. Sutradan nakon doručka i kratke jutarnje molitve imali smo misu s mons. Antom Ivasom, nekoliko mladih prinijelo mu je naše darove, čitaći su sami smislili molitve vjernika koje su na misi pročitali ,a pjevaći su uljepšali misu pjesmama za mlade. Nakon posljednjeg zajedničkog ručka bilo je vrijeme za polazak, skupa s ocem biskupom uputili smo se na brod. Osjećala sam se kao da sam bila na oazi mira, spokoja i tišine. a sada je došlo vrijeme da se vratim među svoje brige, probleme i nedoumice, ali sada mi je to lakše podnijeti kada mi je Bog na još jednom primjeru pokazao da je stalno uz mene. 30.11.2007
SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U BIH KOMUŠINA-KONDŽILO 26. i 27. svibnja 2007. Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“(Iv 13, 34) pod ovim motom održan je prvi susret Hrvatske katoličke mladeži u BiH u nadbiskupskom svetištu Gospe Kondžilske u Komušini. Sudjelovali su mladi katolici iz Hrvatske i BiH pa čak i iz inozemstva. Među njima smo bili i mi, mladi katolici iz župe Vodice. Nas 40 na čelu sa našom časnom sestrom Klarom okupili smo se na autobusnom kolodvoru u Vodicama sa kojega smo i krenuli u subotu, 26. svibnja u rano juto u 4:30h. Iskreno, imali smo i predrasude kako će se to dogoditi i kako će sve to proći. Ali ispostavilo se da su naše predrasude bile krive, što će te i otkriti u slijedećim rečenicama. Na početku puta pomolili smo se za sretan naš put i sretan put drugih mladih hodočasnika. Nije nam dugo trebalo da se opustimo i šale, smijeh i pjesma je odzvanjala našim autobusom za čijim je kormilom sjedio naš dragi i nadasve sigurni vozač Jere. Tako smo i brzo došli do same granice na kojoj je sve prošlo u redu, ka što se i očekivalo. I začas smo već bili u našoj Bosni i Hercegovini. Putem smo stajali da osvježimo, olakšamo i napojimo svoja tijela. Uz put smo i viđali i druge autobuse i mlade hodočasnike. Vidjeli smo i ljepote Bosne i Hercegovine a to su nepregledne šume, potoci i rijeke, na milijune brda i brdašaca (ako su otoci biseri hrvatske, onda su brda biseri Bosne). Svakim trenom, svakim metrom, svakim kilometrom atmosfera je sve više rasla i bivala sve vručja i vručja. Nismo došli u ono vrijeme koje je bilo dogovoreno jer smo se malo izgubili a to sve zahvaljujući našoj dragoj braći Srbima, koji su nas krivo usmjerili. Hvala Im! Naposljetku smo ipak sretno stigli na naše odredište. U podnožju brda gdje su bili i ostali autobusi iskrcali smo se i parkirali svoj autobus. Krenuli smo svi zajedno na sveto brdo predvođeni našim dragim bratom Čiriom u čijim je rukama ponosno vijorio naš Hrvatski barjak. Kad smo došli na brdo Kondžil, pošto smo iz već navedenih razloga propustili svetu Euharistiju sami smo obišli svetište Gospe Kondžilske i pomolili se ispred Gospine slike. Potom smo se slikali, osvježili i uključili u duhovno-zabavni program. Nakon programa mladi su se kao neka rijeka slijevali na jelo. Naravno, i mi smo pojeli kao i svi ostali hodočasnici fažol i kobasice što ih je dijelila vojska BiH. Onda smo se našli sa našim domaćinima koji su ušli u naš autobus i koji su nas odveli do svoje župe. Tu su nas ispred župne crkve svetog Ilije dočekali naši domaćini skupa sa svojim župnikom koji nas je pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu. Zatim smo se raspodijelili po kućama i naši su nas domaćini povezli svojim domovima. Upoznali smo se sa našim domaćinima, raspremili i potom smo večerali Bosanske delikatese, jela i pića. Izmijenili smo darove, adrese i kad smo večerali spremili smo se i skupa sa domaćinima izašli vani u noćno razgledavanje mjesta. Sutra dan, nedjelja, Duhovi, 27. svibnja domaćini su nam opet pripremili za doručak u svom toplom domu Bosanske delikatese. Poslije doručka spremili smo svoje stvari i zajedno sa domaćinima otišli na svetu misu. Na misi smo sudjelovali mi, mladi Vodičke župe i mladi iz Vira iz Bosne i naravno, naši domaćini. Poslije mise oprostili smo se od naših domaćina koji su uistinu bili topla i prijateljska srca i široke ruke. Još jednom im velika hvala na svemu što su nam pružili. Kad smo se oprostili ručali smo u lijepo uređenom restoranu, naravno, opet Bosanske delikatese. Tako dobrom gostoprimstvu mi smo uzvratili pjesmom. Napojenim tijelima i napojenim dušama pjesmom smo se i oprostili od naših domaćina. Još jednom im velika hvala za sve! Kao što kaže ona stara mudrosna : SVUGDJE JE LIJEPO ALI NAJBOLJE JE DOMA. Tako smo se mi napokon uputili u naše Vodice! Putem prema našoj domovini, našim Vodicama stajali smo par puta, tj. više puta, par puta da zadovoljimo naša tijela, par puta da zadovoljimo naše duše. Tako smo najprije stali u Žepču i posjetili smo salezijanski centar, točnije salezijanski samostan i škole. Potom župnu crkvu, crkve su im uistinu nešto impresivno. Slijedeća postaja nam je bila sjemenište u Travniku i sluga božji Petar Barbarić. Nastavili smo dalje ispunjeni mišlju i dojmom da smo puni vjere i ponosa. Ali to je trajalo jako kratko, to je nestalo brzinom munje kad smo došli na Kupres. Kupreško polje, nekad dolina smrti, mržnje, zavisti i ljubomore, a danas živi spomenik, ponos i dika i vječna najljepša slika, ostavila je na nas neizbrisiv trag. Tako, sada uistinu dušom ispunjenom vjerom, nadom, ufanjem i ljubavlju u bolje sutra, u bolje danas krenuli smo dalje. Kako smo se sve više bližili kraju putovanja atmosfera je kao što je i za pretpostaviti bivala sve jača i jača. Sve se „užgalo“! Najednom smo se našli u Vodicama, u našim i vašim Vodicama. Nismo ni primijetili kad smo prešli granicu kako je bilo dobro u autobusu. Rastali smo se i svatko je otišao svojim kućama obogaćenom dušom i tijelom, kao što piše u Hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13) : ...SADA SPOZNAJEM DJELOMIČO, A SADA ĆU SPOZNATI SAVRŠENO, KAO ŠTO SAM I SPOZNAT! A SADA OSTAJU VJERA, NADA, UFANJE, PONOS I LJUBAV ALI NAJVEĆA JE MEĐU NJIMA LJUBAV. To nam je darovala naša draga i ponosna Bosna i Hercegovina. Pomalo tužni jer je tako brzo prošlo prisjećamo se one stare mudrosne koja nam vraća radost i osmjeh na lica i koja kaže : NEMOJ BITI TUŽAN ZBOG TOGA JER JE TO NEŠTO LIJEPO ZAVRŠILO NEGO BUDI RADOSTAN JER SE TO DOGODILO. Još jednom, po bezbroj puta, zahvaljujem našem Jedinom, Milostivom i Vječnom Bogu što je sve prošlo u redu, i što nam je darovao vjeru da vjerujemo u Vjeru, u Njega. Jer On je Vjera, On je Put, Istina i Život. Ovom prilikom želim se zahvaliti i svima onima na čelu sa našim Župnikom koji su nam omogućili ovo putovanje, ovo hodočašće, ali isto tako, ovako, neka nam omoguće i sva naša buduća putovanja, hodočašća i sl. P.S. Još jedan moto ovog susreta kojega sam namjerno ostavio za kraj bio je : LJUBAV JE ZAKON! Zato živite ljubav i darujte osmjeh! LJUBAV JE ZAKON. 30.05.2007
SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U subotu, 29. travnja, u pulskoj areni održao se Susret hrvatske katoličke mladeži pod motom: « Učitelj je ovdje i zove te « , na kojem su bili i mladi iz naše župe. U subotu, ujutro u 6 h, nas četrdeset predvođeni s. Klarom krenuli smo u Pulu. Tokom putovanja u autobusu prevladavalo je vedro raspoloženje uz pjesmu, molitvu koju su predvodili sjemeništarci i igru koju su pripremili naši animatori. Na putu smo posjetili Trsat te tamo vidjeli trsatsko svetište, čudotvornu sliku Gospe trsatske i upoznali se s povijesti tog svetišta. Nakon razgledavanja, nastavili smo prema Puli te sudjelovali na programu koji je počeo u 15 h gdje smo imali okupljanje uz prigodnu duhovnu glazbu, duhovne poticaje i svjedočanstva. U 18 h počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio kardinal Josip Bozanić uz koncelebraciju svih hrvatskih biskupa i mnogih svećenika. Kardinal je u svojoj propovijedi poslao poruku svim mladima: « Nemoj te se zadovoljiti ničim manjim od svetosti…», koju je ponovio nekoliko puta stavljajući nam kao uzore blaženog Ivana Merza i slugu Božjeg Petra Barbarića. Nakon završetka programa otišli smo u župu Lindar koja nas je s radošću dočekala te pružila smještaj. Slijedeće jutro aktivno smo sudjelovali na misi sa župljanima župe Lindar i mladima iz Knina. Poslije mise uslijedio je zajednički ručak na kome je pjevanje članova klape ¨Bunari¨ stvorilo ugodno ozračje. Nakon ručka posjetili smo Pazin i obišli njegova povijesna i kulturna mjesta a zatim smo otišli u Motovun i krenuli u Vodice. U kasne večernje sate radosni smo se vratili svojim Vodicama duhovno obogaćeni s tako bogatim programom i porukom, i puni zahvalnosti prema našim domaćinima. Ivan Gudelj

ODVAŽI SE I KRENI!!!

Dana 10.11.2007.g u Prvi Luci održavao se susret mladih Šibenske biskupije.

"Odvaži se i kreni!", bio je glavni moto susreta. Iz naše župe odvažilo se i krenulo desetero mladih kojima nije bio problem jedan vikend posvetiti samo Isusu. Premda smo bili najbrojniji osjećali smo se razočarano jer smo znali da su neki od naših vršnjaka taj vikend umjesto s nama proveli uz nekog idola. Polazak iz Vodica bio je u 08h ,autobusom smo otišli do Šibenika gdje smo se ukrcali u Jadroliniju.

Odmah pri samom dolasku dočekali su nas vedri i nasmiješeni domaćini koji su nam pokazali put prema odmaralištu Požega gdje smo bili smješteni. Za sami početak imali smo kratku meditaciju koju je predvodila časna Katarina, a temeljila se na motu našeg susreta.

Nakon meditacije koja nas je potakla na razmišljanje o tome koliko smo spremni riskirati u životu za Isusa i koliko nam je potrebno da bi mu se u potpunosti prepustili, podijelili smo se u grupe predvođene animatorima u kojima smo kratko analizirali tekst ćčasne Katarine.

Oko 13 h slijedio je ručak na kojem smo se imali priliku malo bolje upoznat i osjetiti zajedništvo kao nikada do sad. Premda su neki pojedinci mrmljali kako im ručak nije poput maminog doma, ostali su bili poprilično zadovoljni. Do 16h imali smo slobodno, a onda su slijedile radionice među kojima smo imali ponuđene: građevinska radionica, dramska grupa, multimedijska i show time.

Cjela ekipa iz Vodica otišla je u multimedijsku koju su predvodili animatori Ivan Gudelj i Jakov Barišić, zadatak nam je bio napravit televizijski program u kojem bi pokazali da je svatko od nas za nešto pozvan. Imali smo određeno vrijeme da sve osmislimo i napravimo, a zatim je slijedilo izlaganje po grupama. Svatko je bio dobar na svoj način.

Poslije radionica uslijedila je misa ,a zatim smo opet kušali Prvičke delikatese.

Pred nama je bila tzv, Vesela većer, animatori su se uistinu potrudili da nam ju učine zanimljivom. Odmah na samom početku imali smo priliku vježbati s Renatom Dvopek, slušali smo vijesti o tome kako se na Prvić iskrcalo 2000mladih i kako ih je dočekalo čak 5 domaćina te kako se mještani boje da ne dođe do potopa otoka, zatim smo slušali ,,zvonke,, glasove natjecatelja show time, učili smo plesati bans.

Bilo je vrijeme za spavanje, u svakoj sobi spavalo nas je po troje.

Sutradan nakon doručka i kratke jutarnje molitve imali smo misu s mons. Antom Ivasom, nekoliko mladih prinijelo mu je naše darove, čitaći su sami smislili molitve vjernika koje su na misi pročitali ,a pjevaći su uljepšali misu pjesmama za mlade. Nakon posljednjeg zajedničkog ručka bilo je vrijeme za polazak, skupa s ocem biskupom uputili smo se na brod.

Osjećala sam se kao da sam bila na oazi mira, spokoja i tišine. a sada je došlo vrijeme da se vratim među svoje brige, probleme i nedoumice, ali sada mi je to lakše podnijeti kada mi je Bog na još jednom primjeru pokazao da je stalno uz mene.

30.11.2007

komml1

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U BIH

KOMUŠINA-KONDŽILO

26. i 27. svibnja 2007.

Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“(Iv 13, 34) pod ovim motom održan je prvi susret Hrvatske katoličke mladeži u BiH u nadbiskupskom svetištu Gospe Kondžilske u Komušini. Sudjelovali su mladi katolici iz Hrvatske i BiH pa čak i iz inozemstva. Među njima smo bili i mi, mladi katolici iz župe Vodice. Nas 40 na čelu sa našom časnom sestrom Klarom okupili smo se na autobusnom kolodvoru u Vodicama sa kojega smo i krenuli u subotu, 26. svibnja u rano juto u 4:30h. Iskreno, imali smo i predrasude kako će se to dogoditi i kako će sve to proći. Ali ispostavilo se da su naše predrasude bile krive, što će te i otkriti u slijedećim rečenicama. Na početku puta pomolili smo se za sretan naš put i sretan put drugih mladih hodočasnika. Nije nam dugo trebalo da se opustimo i šale, smijeh i pjesma je odzvanjala našim autobusom za čijim je kormilom sjedio naš dragi i nadasve sigurni vozač Jere. Tako smo i brzo došli do same granice na kojoj je sve prošlo u redu, ka što se i očekivalo. I začas smo već bili u našoj Bosni i Hercegovini. Putem smo stajali da osvježimo, olakšamo i napojimo svoja tijela. Uz put smo i viđali i druge autobuse i mlade hodočasnike. Vidjeli smo i ljepote Bosne i Hercegovine a to su nepregledne šume, potoci i rijeke, na milijune brda i brdašaca (ako su otoci biseri hrvatske, onda su brda biseri Bosne). Svakim trenom, svakim metrom, svakim kilometrom atmosfera je sve više rasla i bivala sve vručja i vručja. Nismo došli u ono vrijeme koje je bilo dogovoreno jer smo se malo izgubili a to sve zahvaljujući našoj dragoj braći Srbima, koji su nas krivo usmjerili. Hvala Im! Naposljetku smo ipak sretno stigli na naše odredište. U podnožju brda gdje su bili i ostali autobusi iskrcali smo se i parkirali svoj autobus.

Krenuli smo svi zajedno na sveto brdo predvođeni našim dragim bratom Čiriom u čijim je rukama ponosno vijorio naš Hrvatski barjak. Kad smo došli na brdo Kondžil, pošto smo iz već navedenih razloga propustili svetu Euharistiju sami smo obišli svetište Gospe Kondžilske i pomolili se ispred Gospine slike. Potom smo se slikali, osvježili i uključili u duhovno-zabavni program. Nakon programa mladi su se kao neka rijeka slijevali na jelo. Naravno, i mi smo pojeli kao i svi ostali hodočasnici fažol i kobasice što ih je dijelila vojska BiH. Onda smo se našli sa našim domaćinima koji su ušli u naš autobus i koji su nas odveli do svoje župe. Tu su nas ispred župne crkve svetog Ilije dočekali naši domaćini skupa sa svojim župnikom koji nas je pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu. Zatim smo se raspodijelili po kućama i naši su nas domaćini povezli svojim domovima. Upoznali smo se sa našim domaćinima, raspremili i potom smo večerali Bosanske delikatese, jela i pića. Izmijenili smo darove, adrese i kad smo večerali spremili smo se i skupa sa domaćinima izašli vani u noćno razgledavanje mjesta. Sutra dan, nedjelja, Duhovi, 27. svibnja domaćini su nam opet pripremili za doručak u svom toplom domu Bosanske delikatese. Poslije doručka spremili smo svoje stvari i zajedno sa domaćinima otišli na svetu misu. Na misi smo sudjelovali mi, mladi Vodičke župe i mladi iz Vira iz Bosne i naravno, naši domaćini. Poslije mise oprostili smo se od naših domaćina koji su uistinu bili topla i prijateljska srca i široke ruke. Još jednom im velika hvala na svemu što su nam pružili. Kad smo se oprostili ručali smo u lijepo uređenom restoranu, naravno, opet Bosanske delikatese. Tako dobrom gostoprimstvu mi smo uzvratili pjesmom. Napojenim tijelima i napojenim dušama pjesmom smo se i oprostili od naših domaćina. Još jednom im velika hvala za sve! Kao što kaže ona stara mudrosna : SVUGDJE JE LIJEPO ALI NAJBOLJE JE DOMA.

Tako smo se mi napokon uputili u naše Vodice! Putem prema našoj domovini, našim Vodicama stajali smo par puta, tj. više puta, par puta da zadovoljimo naša tijela, par puta da zadovoljimo naše duše. Tako smo najprije stali u Žepču i posjetili smo salezijanski centar, točnije salezijanski samostan i škole. Potom župnu crkvu, crkve su im uistinu nešto impresivno. Slijedeća postaja nam je bila sjemenište u Travniku i sluga božji Petar Barbarić. Nastavili smo dalje ispunjeni mišlju i dojmom da smo puni vjere i ponosa. Ali to je trajalo jako kratko, to je nestalo brzinom munje kad smo došli na Kupres. Kupreško polje, nekad dolina smrti, mržnje, zavisti i ljubomore, a danas živi spomenik, ponos i dika i vječna najljepša slika, ostavila je na nas neizbrisiv trag. Tako, sada uistinu dušom ispunjenom vjerom, nadom, ufanjem i ljubavlju u bolje sutra, u bolje danas krenuli smo dalje. Kako smo se sve više bližili kraju putovanja atmosfera je kao što je i za pretpostaviti bivala sve jača i jača. Sve se „užgalo“! Najednom smo se našli u Vodicama, u našim i vašim Vodicama. Nismo ni primijetili kad smo prešli granicu kako je bilo dobro u autobusu. Rastali smo se i svatko je otišao svojim kućama obogaćenom dušom i tijelom, kao što piše u Hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13) : ...SADA SPOZNAJEM DJELOMIČO, A SADA ĆU SPOZNATI SAVRŠENO, KAO ŠTO SAM I SPOZNAT! A SADA OSTAJU VJERA, NADA, UFANJE, PONOS I LJUBAV ALI NAJVEĆA JE MEĐU NJIMA LJUBAV. To nam je darovala naša draga i ponosna Bosna i Hercegovina. Pomalo tužni jer je tako brzo prošlo prisjećamo se one stare mudrosne koja nam vraća radost i osmjeh na lica i koja kaže : NEMOJ BITI TUŽAN ZBOG TOGA JER JE TO NEŠTO LIJEPO ZAVRŠILO NEGO BUDI RADOSTAN JER SE TO DOGODILO. Još jednom, po bezbroj puta, zahvaljujem našem Jedinom, Milostivom i Vječnom Bogu što je sve prošlo u redu, i što nam je darovao vjeru da vjerujemo u Vjeru, u Njega. Jer On je Vjera, On je Put, Istina i Život. Ovom prilikom želim se zahvaliti i svima onima na čelu sa našim Župnikom koji su nam omogućili ovo putovanje, ovo hodočašće, ali isto tako, ovako, neka nam omoguće i sva naša buduća putovanja, hodočašća i sl.

P.S. Još jedan moto ovog susreta kojega sam namjerno ostavio za kraj bio je : LJUBAV JE ZAKON! Zato živite ljubav i darujte osmjeh! LJUBAV JE ZAKON.

30.05.2007

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

PULA U subotu, 29. travnja, u pulskoj areni održao se Susret hrvatske katoličke mladeži pod motom: « Učitelj je ovdje i zove te « , na kojem su bili i mladi iz naše župe. U subotu, ujutro u 6 h, nas četrdeset predvođeni s. Klarom krenuli smo u Pulu. Tokom putovanja u autobusu prevladavalo je vedro raspoloženje uz pjesmu, molitvu koju su predvodili sjemeništarci i igru koju su pripremili naši animatori. Na putu smo posjetili Trsat te tamo vidjeli trsatsko svetište, čudotvornu sliku Gospe trsatske i upoznali se s povijesti tog svetišta. Nakon razgledavanja, nastavili smo prema Puli te sudjelovali na programu koji je počeo u 15 h gdje smo imali okupljanje uz prigodnu duhovnu glazbu, duhovne poticaje i svjedočanstva. U 18 h počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio kardinal Josip Bozanić uz koncelebraciju svih hrvatskih biskupa i mnogih svećenika. Kardinal je u svojoj propovijedi poslao poruku svim mladima: « Nemoj te se zadovoljiti ničim manjim od svetosti…», koju je MLADI ponovio nekoliko puta stavljajući nam kao uzore blaženog Ivana Merza i slugu Božjeg Petra Barbarića. Nakon završetka programa otišli smo u župu Lindar koja nas je s radošću dočekala te pružila smještaj. Slijedeće jutro aktivno smo sudjelovali na misi sa župljanima župe Lindar i mladima iz Knina. Poslije mise uslijedio je zajednički ručak na kome je pjevanje članova klape ¨Bunari¨ stvorilo ugodno ozračje. Nakon ručka posjetili smo Pazin i obišli njegova povijesna i kulturna mjesta a zatim smo otišli u Motovun i krenuli u Vodice. U kasne večernje sate radosni smo se vratili svojim Vodicama duhovno obogaćeni s tako bogatim programom i porukom, i puni zahvalnosti prema našim domaćinima.
Ivan Gudelj