Družba sestara franjevki od Bezgrješne svoj početak veže uz 1673. godinu, za grad Šibenik u kojem je prva zajednica sestara počela živjeti.
Utemeljiteljica Družbe je Mara Žižić koja je s redovničkim odijelom dobila ime sestra Klara. Nastanak Družbe povezan je s dolaskom franjevaca Bosanske provincije koji su se pred Turcima sklonili na otok Visovac. U počecima su zajednicom upravljali franjevci Bosne Srebrene (do 1735), a kasnije skrb za sestre preuzimaju franjevci Presvetoga Otkupitelja. Život prvih sestara odvija se uz franjevački samostan Sv. Lovre u Šibeniku. U toj crkvi se nalazi grob utemeljiteljice, službenice Božje majke Klare Žižić, koja je umrla na glasu svetosti 21. rujna 1706. godine.
Iz dostupnih spisa i kronika doznajemo da su prve sestre živjele strogim pokorničkim životom u potpunom siromaštvu. Živjele su prema Pravilu sv. Franje koje je potvrdio papa Leon X. Sestre su bile prepoznatljive u puku po svojem pokorničkom životu, jednostavnosti, siromaštvu i djelima milosrđa, posebno po skrbi za bolesne i umiruće. Imale su svoj "Hospicij" u koji su primile besplatno seljake iz Dalmatinske zagore. Prema zapisima, kroz "Hospicij!" je do II. Svjetskog rata prošlo i do 5000 putnika. Živjele su od rada svojih ruku i od onoga što bi prosile ili dobile od ljudi, oslanjajući se potpuno na Božju providnost.
Družba je do 1878. godine bila pod upravom Provincije Presvetog Otkupitelja kada prelazi pod jurisdikciju šibenskog biskupa. Biskup Josip Fosko izdaje Dekret i Konstitucije kojima Družba dolazi pod jurisdikciju šibenskog biskupa. Po tim Konstitucijama Družba je živjela do 1928. godine. Te iste godine šibenski biskup Jeronim Mileta izdao je preuređene Konstitucije prema novom kanonskom pravu i prilagođenom pravilu Pija XI.
Prigodom 300. obljetnice Družbe, 4. srpnja 1973. , Sveta Stolica je diže u red družba papinskog prava. Danas Družba živi prema obnovljenim Konstitucijama iz 1983.
Sestre već 1900. otvaraju dječji vrtić u Šibeniku koji je pohađalo do 70 djece. Nakon II. Svjetskog rata morale su zatvoriti vrtić koji je u Šibeniku ponovno "ilegalno" otvoren 1968. godine i djeluje do danas pod nazivom "Brat Sunce".
Danas Dječji vrtić "Brat Sunce" ima tri svoje podružnice: u Zagrebu, Splitu i Primoštenu.
Godine 1930. sestre odlaze u Senj i tamo otvaraju dječje zabavište, a kasnije i internat za gimnazijalke, "Dom svete Terezije".
Sestre su polako odlazile i u druga mjesta. Tako su u Drniš otvorile dječji vrtić, poučavale djevojke u ručnom radu, davale besplatno učenicima poduke iz matematike, francuskoga i njemačkoga jezika. Za vrijeme II. Svjetskog rata su morale zatvoriti vrtić jer je njihove prostorije zauzela njemačka vojska za svoje potrebe. U to vrijeme preuzele su činovničku menzu u Drnišu, dječje sirotište i rudarsku bolnicu u Siveriću. Nakon rata sestrama je bilo onemogućeno javno djelovanje u bolnicama i dječjim vrtićima pa su svoje djelatnosti usmjerile na katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja, vođenje domaćinstava. Da bi mogle preživjeti, djelovati i školovati sestre, bavile su se tkanjem, pletenjem, izradom pokrivača i modraca.
Nakon 60-ih godina sestre odlaze u Zagreb, a zatim u Francusku, Njemačku, Austriju i Italiju.
Danas sestre djeluju u šibenskoj biskupiji, zagrebačkoj i splitskoj nadbiskupiji, u Njemačkoj i Italiji. Bave se različitim djelatnostima, ovisno o potrebama Crkve i društva u kojem djeluju: odgojem predškolske djece, katehizacijom i vjeronaukom, visokim obrazovanjem, njegom starih i nemoćnih: rade u zdravstvenim ustanovama, vode liturgijsko pjevanje, rade u domaćinstvu, okupljaju mlade i organiziraju za njih duhovne vježbe i druge duhovno-kulturne susrete.

DOLAZAK SESTARA U VODICE

Godine 1968. tadašnji župnik Vodica don Vjekoslav Kurent uputio je našoj vrhovnoj upravi zamolbu u ime Crkovinarstva sv. Križa u Vodicama koje, kako navodi: "već dvije godine misli, kako bi bilo korisno za napredak župe, kada bi u Vodice došle časne sestre, koje bi vodile brigu oko crkve, držale vjeronauk za najmlađe, tj., za prva tri razreda osnovne škole i kada bi vodile pjevanje na koru i poučavale pjevati naše najmlađe. Župa Vodice ima oko 4000 stanovnika. Prije rata imala je i kapelana. Kako je sada nemoguće razmišljati da bi u Vodice došao kapelan traže se časne sestre koje bi na svoj način pomogle župniku oko spasenja duša, uzveličale liturgijske čine a molitvom i primjerom dale bi zadovoljštinu za prevelike kletve. S vremenom - piše župnik Kurent - možda bi se i koja djevojka odlučila u samostan Vašeg reda, da bude kao neka naknada za one koje dolaze sada u Vodice iz drugih krajeva." (Još uvijek se nadamo tome i molimo za nova zvanja u našoj redovničkoj zajednici iz župe sv. Križa u Vodicama.)
Toj molbi je udovoljeno sa strane naše redovničke zajednice, od vrhovne poglavarice s. Ivane Ledenko, i potvrđeno od šibenskog biskupa Josipa Arnerića. U svom dopisu biskup između ostalog piše: "Vaša redovnička kuća u Vodicama nosit će naslov "Samostan Ivana XXIII" (ili "Dom Ivana XXIII") - pod vodstvom sestara III reda sv. Frane." Župa je pripremila kuću za sestre u kojoj i danas žive. I tako su sestre otpočele svoje djelovanje u Vodicama na Gospu Karmelsku 1968. godine. Prve su došle s. Zdravka i s. Kazimira.
Do danas se u Vodicama izmijenilo 18 sestara: pok. s. Kazimira Dušević (1968.-1970., 1978.-1979.), s. Zdravka Gverić (1968.-1970.), s. Ljiljana Radaš (1970.-1973.), pok. s. Benedikta Slipčević (1970.-1982.), s. Skolastika Vrdoljak (1973.-1974.), s. Petronila Čugura (1974.-1977.), s. Slavica Bezjak (1974.-1977.), s. Natalija Križanović (1977.-1981.), s. Anđela Budimir Bekan (1977.-1978.), s. Ancila Barišić (1979.-1980.), s. Snježana Banić (1980.-1981.), s. Regina Šušnjara (1981.-1986.), s. Ana Tadić (1991.-1997.), s. Zvonimira Nimac (1997.-1998.), s. Alojzija Šušnjara (1991.- 16 velače 2016./ +28. 03. 2016./), s. Klara Pavlović (1997. - 28.08. 2007.), s. Marija Grgat (29. 08. 2007. do danas), s. Krešimira Banić (prosinac 2007. do prosinca 2013.), s. Lidija Grgat (prosinac 2013. - danas)

DANAŠNJI PASTORAL SESTARA U ŽUPI

s. Alojzija Šušnjara u župi djeluje skromno i nenametljivo 15 godina. Redovito obilazi bolesne i starije župljane po njihovim kućama i preporuča im sakramente posebno bolesničko pomazanje. Župljanima je na raspolaganju u prodaji svijeća i ostalih pobožnih stvari. Uvijek je spremna svima otvoriti kuću koja odiše čistoćom i ljepotom cvijeća koje s.Alojzija s ljubavlju gaji, uz sve ovo vodi domaćinske poslove.
s. Klara Pavlović u župi djeluje od 1997. kada je iz studentskih klupa iskočila u zahtjevne Vodice. U početku svoga djelovanja nije joj bilo lako, jer mnogi župljani nisu prihvaćali novine koje je sestra unosila u pastoral. Ali nakon mukotrpnog rada kroz ovih devet godina vidimo da je Bog blagoslovio njezin rad i da se isplati žrtvovati.
Školski vjeronauk predaje u Osnovnoj školi. Priprema prvopričesnike kroz župnu katehezu. Svake subote grupa mladih "fides et vita" zajedno sa s. Klarom razmišlja o različitim temama iz vjerskog i svakodnevnog života. Iz ove grupe rodio se zbor mladih koji predvode pjevanje na nedjeljnoj večernjoj misi.
U župi je pod vodstvom s. Klare oživio župski zbor koji je oplemenio stare pučke napjeve, i obogatio se s višeglasnim pjevanje. Uz sve ove pastoralne aktivnosti sestra se brine oko crkvenog ruha i uređenja župne crkve.

MOLITVA BOGU OCU
za proglašenje blaženom Službenice Božje majke Klare Žižić

Svemogući Bože, naš nebeski Oče, Tebi je naša sestra i majka Klara, potaknuta i vođena Duhom Svetim, služila vjernim životom i dobrim djelima.
Molimo Te: udostoj se, po svojoj milosrdnoj volji, očitovati nama i cijeloj Crkvi da je ona predanim služenjem Tvome kraljevstvu najviše Tebi ugađala, milosna rasla u vjeri, ljubavi i nadi, te sada i dovijeka uživa u blaženu jedinstvu s Tobom, našim trojedinim Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo i tri puta Slava Ocu.

Tko po zagovoru naše Službenice Božje zadobije tjelesno ili duhovno ozdravljenje, ili koju osobitu milost, neka javi na adresu:
Postulatura
Službenice Božje majke Klare Žižić
Riječka 6, 22000 Šibenik
Tel. 00385/22/201-040
e-mail: sestre-franjevke-sibenik@si.htnet.hr