VIJESTI IZ ŽIVOTA ŽUPE sv. KRIŽA VODICE svijecica i krizarhiva 16

Četvrta nedjelja došašća

Upalili smo četvrtu svijeću na adventskom panju

 

 

Četvrtu, posljednju svijeću na adventskom panju zapalili su članovi molitvene zajednice naše župe.

Četvrta svijeća koju smo upalili ove nedjelje, poziva nas na razmišljanje o suretu s Gospodinom koji nam dolazi u Božiću. U molitvi i razmišljanju Božje riječi otvorimo svoja srca za susret s Gospodinom koji se rađa u Božiću.

 

 

Župni Caritas darivao obitelji s trećim novorođenim djetetom

Na blagdan sv. Lucije djevice i mučenice 13. 12. 2010. župni Caritas župe Vodice i ove godine organizirao je i upriličio susret i darivanje za obitelji koje su u ovoj godini dobile treće novorođeno dijete.

U ovoj godini 7 je obitelji koje su dobile treće dijete.  Susretu  se odazvali šest obitelji,  jedna obitelj se zahvalila na pozivu i daru.  

Članovi župnog Caritasa organizirali su susret i druženje pripremivši prigodni domjenak i čašćenje  za obitelji i sudionike susreta.

Na kraju susreta župnik don Franjo Glasnović pozdravio je sve obitelji i sudionike susreta  te istaknuo važnost   akcije župnog Caritasa koja se organizira već treću godinu.

„Ova akcija  i simbolični novčani prilog, na poseban način sada u ovom vremenu kada se u našoj Crkvi stavlja naglasak na obitelj kao zajednicu i jezgru društva i Crkve, pokazuje brigu Crkve i župne zajednice za obitelji koje su otvorene životu i ljubavi prema djeci“ zaključio je don Franjo.

Treća nedjelja došašća - nedjelja Caritas

Upalili smo treću svijeću na adventskom panju

 

 

Otac jedne obitelji upalio je treću svijeću na adventskom panju.

Treća adventska svijeća koju smo upalili ove nedjelje poziva nas na promišljanje o našim obiteljima. U tome nas poziva i ovogodišnja Nedjelja Caritasa koja se ove godine slavi u znaku obitelji i akcije "Volim obitelj".

 

 

Prinijeli smo na sv. Misi u prikaznoj procesiji priloge za Caritas

 

Vjeroučenici su prinijeli svoje "kasice" u kojima su kroz Došašće skupljali svoje priloge. Bibličari su prinijeli svoj prilog od prodanih Božićnih čestitki. Članovi Caritasa prinijeli su svoj prilog koji su prikupili.

Sve prikupljeno, župni Caritas, kao i prijašnjih godina darovati će najpotrebnijima u našoj župi za Božićne blagdane.

 

Imali smo Caritativnu akciju za nastradale od poplava u Metkoviću

Na kraju sv. Mise ispred župne crkve prodavali smo u Caritativnoj akciji nabožne predmete našeg dobročinitelja /križeve, figure i kipove), prikupljeni novac darovati ćemo za pomoć nastradalima u poplavama u župi sv. Nikole u Metkoviću.

 

Izašao je novi broj župnog lista "Okit" Božić 2010.

 

 

Pohodio nas je sv. Nikola

Raduje nas što naši vjeroučenici od početka adventa svakodnevno dolaze na svetu misu. Tome pripomaže i adventski motivacijski album, ali ipak, činjenica je da na misu dolazi lijep broj starijih vjeroučenika naročito u dobi 7.-8. razreda koji ne skupljaju sličice nego se zaista u svojim mladim životima opredjeljuju za Gospodina.

 

 

Tako je bilo i na blagdan sv. Nikole biskupa, omiljenog dječjeg sveca. Župnik don Franjo je u propovijedi napravio iznimku i spustio se među djecu i propovijedao u razgovoru i dijalogu s njima. Pažljivo su ga slušali i oni najmanji, ali i stariji.

 

 

 

 

Nakon svete mise uslijedilo je malo iznenađenje. Pohodio nas je ni manje ni više nego veseli i mudri sv. Nikola sa svojom pratnjom, te donio i prigodne darove. Veselili su se i najmanji i mladi, ali i odraslima nije nedostajalo osmijeha na licima.

Druga nedjelja došašća

 

  • - Upalili smo drugu svijeću na adventskom panju

 

Svijeću su upalili učenici 8 r. pripravnici za sakrament sv. Potvrde

 

 

 

  • - Bibličari su prodavali božićne čestitke za župni Caritas

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naši vjeroučenici Bibličari (5.-8.razred) kroz svoja su četiri susreta i ove kao i prethodnih godina, sa vj. Valerijom marljivo izrađivali božićne čestitke.. Svojih 300-tinjak radova ponudili su vjernicima iza svih triju svetih misa druge nedjelje došašća. U tome ih nije spriječilo ni prohladno vrijeme. Bilo je naporno ali i zanimljivo sudjelovati u izradi čestitki i , iz sata u sat gledati veliki stol u dvorani Pastoralnog centra kako se prepunja prekrasnim uratcima naših mladih. Jednako tako, zanimljivo je bilo vidjetis koliko otovrenosti i pažnje su pristupali ideji rada za pomoć drugome, tj. poklanjanju svojega vremena, talenata i ljubavi kako bi drugi imali najnužnije za život.  Prikupili su tako oko 1500 kn koje darivaju Župnom Caritasu tj. potrebitima među nama. Zaista lijep i poticajan gest naših mladih i prava škola djelatne kršćanske ljubavi.

 

Posjetili smo Dom za starije i nemoćne u Vodicama

Prosinac je mjesec darivanja,  pa nije čudo što mu se vesele  "velika i mala djeca". 

Kao i svake godine mi vjeroučenici  iz OŠ Vodice i naše župe Našašća sv. Križa, radujemo se našem dobrom svetom Niki. U školi i župi pripremamo se za taj radostan dan. Posebno nam je drago što svake godine u tim danima otvaramo naša mala srca za naše starije i nemoćne  u Staračkom  domu  u našim Vodicama.

Posebno je jutros bilo živahno oko naše župne crkve kada smo se  sakupljali sa svih strana,  lijepi broj nas  četrdesetak. Drago nam je što su nam naši roditelji bili na usluzi kao vrsni vozači i naša časna koja je za ovu  prigodni upriličila s nama   mali program.

 

U Domu su nas dočekali razdragani starci i starice i u nama gledali svoje unučiće i praunučiće.   Na njihovim staračkim licima doživjeli smo radost koja  je iz njih zračila.

Drago nam je da smo ih svojim dolaskom i  pjesmom razveselili. Posebno nas se dojmilo što smo svakom žtićeniku doma uz prigodne poklone osobno uručili po jednog malog anđela. Za uzvrat smo dobili najveće bogatstvo:"Vi ste naši mali anđeli"! Radosno smo se vratili našim kućama i s jednom velikom porukom.Male stvari čine život sretnim. U našim starima i nemoćnima razveselili smo ovog adventa samog Isusa. S nestrpljenjem čekamo ponedjeljak kada će nas posjetiti naš sveti Nikola i kod kuće, u školi i  našoj crkvi. Kakvo nas veselje samo očekuje?      

vaši vjeroučenici


                                                                                             04. 12. 2010.

Advent

                                                                                                      

 

- mise zornice: svakog utorka i subote u 6.30.h

- molitva i euharistijsko klanjanje: svakog četvrtrka poslije sv. mise u 18.30 h

- nagradni adventski album za djecu osnovne šlole: svakog dana za sudjelovanje na misi ili župnoj katehezi svoje skupine dobija se jedna sličica.

 

 

 

 

 

Prva nedjelja došašća

- Ušli smo u advent svetom misom prve nedjelje došašća.

 

- upalili smo prvu svijeću na adventskom panju.

Ovogodišnji prvopričesnik upalio je prvu svijeću na advetskom panju.Ova svijeća koja se još naziva "prorokova svijeće" ili "svijeća nade" poziv je na radosno iščekivanje susreta s Gospodinom. Tom susretu se osobito raduju i za to pripremaju naši ovogodišnji prvopričesnici.

 

 

 

 

 

- podjelili smo "adventske žrtvice"

Poticajne zazive i odluke u došašću za kršćansko življenje i djelovanje, u različitim oblicima (srce, križ, jelkice) izradili su i podjelili vjernicima vjeroučenici sedmog razreda.

 

 

 

- podjelili smo djeci "Nagradni advetski album" u kojeg će oni skupljati i lijepiti sličice koje će dobiti sudjelovanjem u misi i župnoj katehezi.

 

Molitveno bdjenje za novorođeni život

U subotu 27. studenoga 2010. u predvečerje prve nedjelje došašća, na poticaaj i poziv pape Benedikta XVI. u našoj župi u 20h upriličeno je i održano molitveno bdjenje i molitva pred Presvetim sakramentom za novorođeni život. U molitvi je sudjelovalo 80-ak vjernika, koji su u zajedništvu sa sv. Ocem i svim drugim vjernicima u svijetu molili za novorođeni život.

"Vrijeme priprave za sveti Božić je povlašteni trenutak da se zazove Božju zaštitu na svako ljudsko biće pozvano na život, također kao zahvala Bogu za dar života primljen od naših roditelja" stoji u pozivu sv. Oca.

27. 11. 2010.

Mladi novinari

U posjetu bivšem vodičkom župniku don Frani Šimatu

Gotovo je prošlo dva i po mjeseca od smjene župnika u našoj župi. Naši osmaši – krizmanici, a ujedno i mladi novinari – suradnici portala infovodice.hr zajedno sa svojim novinarskim mentorom gosp. Perom Grgurevom i vjerouč. Valerijom, došli su do ideje da posjete bivšega župnika don Franu, a povodom dodjele nagrade za životno djelo – posebne časti koju je don Frane dobio za ovogodišnjem martinje od svojih Tišnjana. U petak, 26. studenoga, posjetili smo don Franu koji pozdravlja sve stanovnike naše vodičke župe, našega novoga župnika don Franju, svima nam zajedno poželjevši plodan i aktivan vjerski život. Pročitajmo razgovor novinara Josipe B. i Marijane M. sa don Franom Šimat:

1.  Poštovani don Frane, nekadašnji župniče, zanimalo bi nas kakve dojmove ste ponijeli sa sobom iz svojeg župnikovanja u Vodicama kroz dugih 20 godina?

- Najprije, zahvaljujem Vam na posjeti i pažnji koji ste mi učinili ovim intervjuom. Preko vas pozdravljam sve drage Vodičane, župljane, prijatelje i poznanike; napose mlade i djecu. Svima zahvaljujem na svemu!
Na vaše prvo pitanje teško je ukratko odgovoriti budući da se radi o dvadeset godina moga najzrelijeg svećeničkog života. Možda su na to pitanje najbolje dali odgovor priređivači akademije u Kulturnom centru u Vodicama, priređenoj uz moj odlazak, citirajući sv. Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao!“ Sa velikom zahvalnošću Bogu i župnoj zajednici otišao sam iz Vodica pun dragih uspomena na vjernike koji su godinama pod mojim vodstvom rasli i brojem i vjerom. A to je za svakog svećenika-župnika najutješnija i najradosnija činjenica.

2. Naša vodička župa s Vama se zaista velebno oprostila, što Vas se posebno dirnulo pri oproštaju u Kulturnom centru, župnoj crkvi?
 

– Zaista, bio sam ugodno iznenađen priređenim mi oproštajem. Otkrio sam privrženost Božjega puka i njegovu spontanu zahvalnost. Oproštajna akademija u Kulturnom centru, sa svim svojim sadržajem i mnogobrojni posjetiteljima, dali su mi do znanja da sam doista bio jedan od vas, a ja ću još  dodati, i jedan koji je sav pripadao vama. To se je očitovalo i na oproštajnoj župnoj nedjeljnoj misi. Bio sam duboko dirnut tolikim izrečenim srdačnim riječima, gestama i darovima. Osjetio sam da moj svećenički život nije prošao ututanj. Bio je sav posvećen služenju ljudima i Bogu. To su mi potvrdili i svi oni prigodno oproštajni, skupni i pojedinačni, sadržaji.

3. Je li Vam se bilo teško odvojiti od župe u koju ste uložili najplodnije godine svojega rada?

– Svaki je rastanak težak, a napose dugogodišnjeg župnika u jednoj župi. Ostavljamne samo pojedince nego mnogobrojnu i vjernu zajednicu s kojom sam se bio  stopio. S njom sam proživljavao radosne, ali i tužne trenutke. Ušli smo jedni drugima „pod kožu“, u srce i dušu. I zato čovjek u tim trenutcima rastanka osjeti kako se kida dio od njegova života, kako ostaje bez okoliša u kome je živio, radio i patio.

 

4. Kao iskusni svećenik i uzoran pastoralni radnik Vi ste mnogim mladim svećenicima uzor i poziv na ispit savjesti svojeg svećeničkog služenja. Što bi ste poručili današnjim, mlađim svećenicima naše biskupije?

-  Pitate me, što bih poručio braći svećenicima, posebno mlađima?  U prvom redu da s puno odgovornosti vrše svoje župničke dužnosti posebno u naviještanju evanđelja. O njihovom trudu i zalaganju sutra će ovisiti vjera pojedinaca i čitavih župnih zajednica. Poželio bi im da rastu u ljubavi prema Bogu, a iz te ljubavi i prema bratu čovjeku i zajednici koju im je majka Crkva povjerila. Osobito bih ih pozvao na ljubav prema Crkvi: voliti Crkvu, s Crkvom suosjećati, za Crkvu živjeti.
Trebamo moliti Gospodina da takvu vjeru i ljubav udijeli našim svećenicima. A odatle sve će drugo doći…

5. Naša biskupija oskudijeva brojem duhovnih zvanja, što Vi mislite, što je tomu uzrok?

– Zašto našoj  biskupiji nedostaje  duhovnih zvanja? Teško je to ukratko odgovoriti. Ipak, mislim da je temeljni problem u vjeri koja se živi ili ne živi u našim obiteljima. Kad slušate pojedine svećenike  o tome tko je zaslužan za njihovo svećeničko zvanja onda će vam oni nabrojiti  nekoliko osoba iz svoje najbliže okoline koji su svojim kršćanskim životom, vjerom i pobožnošću  označili njihovo djetinjstvo i omogućili im da Boga uzimaju ozbiljno. Obično su to roditelji ili bake i djedovi. Tako gdje obitelj skladno zajedno živi, zajedno moli i zajedno slavi nedjeljnu misu tu nastaju klice svećeničkog zvanja. Ako se k tome pridruži i živa vjera župne zajednice, jednostavno tu se moraju roditi novi Božji pozivi…   

6. Je li bilo lakše biti mladi svećenik u vrijeme u koje ste Vi to postali ili je to možda lakše danas? Koji su izazovi svećeniku nekada a koji sada?

-  Moja generacija svećenika započela je svoju daljnju pripravu za svećeništvo poslije Drugog svjetskog rata, u doba komunizma. Vlasti i čitav tadašnji sustav nije bio ni najmanje sklon Crkvi. Poći putem svećeničkog zvanja u to vrijeme bio je pravi herojski korak. Ništa niste mogli očekivati na tom putu svoga opredjeljenja doli poteškoće. Ja sam to također prošao. Ali zanimljivo, da smo onda imali veliki broj zvanja. To treba zahvaliti i hrabrosti i velikodušnosti naših kršćanskih roditelja koji su svjesno i odgovorno stali iza našeg izbora…
Danas nema takvih bojazni. Međutim, duhovna atmosfera u kojoj živimo, posebno ona u obiteljima kao i u društvu, puno je teža i nepogodnija za svećeničko opredjeljenje. Mladi su sve manje sposobni za žrtvu i odricanje. Okruženje u kojima mladi rastu ne pogoduje za jednu takvu „visoku“ odluku. I zato, i onaj broj mladih koji krene tim putem, nažalost, sustaju i odustaju. Uza sve to moramo vjernički vedro  gledati u budućnost čvrsto vjerujući da „Bog može od kamena stvoriti Abrahamovu djecu“.

7. U povodu ovogodišnje blagdana sv. Martina dobili ste od svoje općine Tisno nagradu za životno djelo. To je lijepa i rijetka nagrada koju dobivaju zaista posebni ljudi koji su cijeli svoj život predali i ugradili u ostvarenje jednog ideala. Koje su to vrijednosti koje su u Vama prepoznali svi koji su se sa Vama susretali?
Ispunja li Vas ta nagrada ponosom, jer ipak rijetko tko se može pohvaliti tako nečim?

– Moram priznati da sam se iznenadio obaviješću da sam imenovan od općine Tisno za „Nagradu  za životno djelo“. Vjerojatno su to predložili moji sumještani. Oni su pratili moj svećenički život i bilo im je drago posebno onda kad su slušali od Vodičana kako hvale svoga župnika, a također i prije toga, oni su me s ponosom pratili dok sam kroz 25 godina bio župnik katedrale.
U zahvalnoj riječi, nakon primljene nagrade, pred svečanim skupom u Tisnom, naglasio sam da ovo priznanje dijelim sa svojim pokojnim roditeljima i mojim sumještanima iz čijih sam korijena potekao. To su bili sveti ljudi, radišni, materijalno siromašni, pošteni i nadasve iskreni kršćani. Sve je to utjecalo na moju ljudsku i svećeničku osobnost. Također, naglasio sam u prigodnoj riječi, i ulogu koju su svećenici-župnici tijekom desetljeća odigrali u duhovnom i vjerskom odgoju Tišnjana, i ne samo njih. Spomenuo sam don Srećka Pavića, kanonika, i don Rafaela Benamatija i don Antu Marinova čiji posmrtni ostaci počivaju na Tišnjanskom groblju; oni, i ne samo oni, ugradili su svoje svećeničke živote u služenje Božjem puku. Bio sam radostan što sam mogao svima njima odati svoje priznanje i zahvalu.

8. Sad ste službeno u mirovini, a i nakon odlaska iz naše župe bili ste dva - tri puta aktivno prisutni, u blagoslovu jedne kapelice, u predstavljanju knjige, u proslavi 50.-godišnjice jednog pira, recite nam: jeste li doista u mirovini ili ste još aktivni?


– Ja sam naučio raditi i samo me bolest može u tome spriječiti. Uvijek sam volio knjigu i ona mi je bila najveća radost. Računao sam da ću se, ako ikad budem imao dovoljno vremena, posvetiti čitanju i studiranju. To sam došavši ovdje u svećenički dom i započeo.
Moram vam odati jednu tajnu: čim sam se, došavši u Šibenik, malo odmorio osjetio sam grižnju savjesti što ne sudjelujem u pastorizaciji i navještaju evanđelja. Iskreno sam molio Boga da mi pokaže što kani sa mnom. Tako sam preuzeo svečanu misu svake nedjelje u katedrali u 11 sati, svake subote držim na Šibenskom radiju u vjerskoj emisiji u 17h  meditaciju na evanđelje dotične nedjelje, odazovem se braći svećenicima kad im treba ispovijedati ili pomoći u nečem drugom; ovih dana preuzet ću tjedne pripreme svećenika za nedjeljnu propovijedi… I vidjet ćemo što još mogu… Ponavljam sa svojom pokojnom majkom: u ruke Božje!  

Poštovani don Frane, zahvaljujemo Vam se za interview i želimo plodonosnu mirovinu i dobro zdravlje!

26. 11. 2010.

Proslavili smo blagdan sv. Cecilije 22. 11.

I naš crkveni zbor pridružio se tolikim zborovima koji su u ponedjeljak 22. studenoga slavili svoju nebesku zaštitnicu. Crkveni zbor predvodio je pjevanje na večernjoj sv. misi na kojoj je župnik u prigodnoj propovijedi progovorio o ulozi crkvenog zbora i pjevanja u bogoslužuju, čestitavši našim zborašima njihov dan.

Poslije mise u velikoj dvorani pastorlanog centra uslijedila je večera  i druženje članova zbora uz pjesmu i razgovor.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE "NEBESKI ČUVARI"

 

U četvrtak, 21. listopada 2010. u Kulturnom centu u Vodicama predstavljena je knjiga "Nebeski čuvari" naše župljanke i sugrađanke gosp. Anke Vodanov. Knjiga "Nebeski čuvari" druga je zbirka pjesama koju je napisala gosp. Anka Vodanov.

 

 

 

U svojoj knjizi (zbirci pjesama) autorica kroz stihove i pjesnički izražaj govori: u prvom dijelu o stradanju mladih vatrogasaca u "kornatskoj tragediji" te u drugom djelu koji nosi naslov "Duhovne pjesme" o duhovnom iskustvu i osjećajima koje ima i osjeća prema Isusu i njegovoj majci Mariji.

 

 

Knjigu su predstavili i o njoj govorili: prof. Meri Juričev Dumpavlov i don Frane Šimat, svećenik u miru - dugogodišni i donedavni vodički župnik.

 

 

Predstavljajući knjigu don Frane Šimat međuostalim je istaknuo: "Dok pomno čitamo pojedine pjesme pred našim očima uskrsava ljudski i vjernički lik same autorice. Ona, „kroz godine mnoge“, živi svoje dane, označene križem, ne samo u sadašnjosti, već je križem označen čitav njezin  život. Međutim, ona se sa zahvalnošću ne zaboravlja prisjećati i toliko dobroga, lijepoga i ljudskoga, što ju je također ispunjalo i nosilo u životu. U ozračju takvog življenja, autorica se kao vjernica susreće sa svojim Bogom; iskreno s njim komunicira kroz prosnu i zahvalnu molitvu."

Na koncu ovog kratkog osvrta, pridružujemo se rijećima don Frane Šimata kojima je zaključio svoje predstavljanje: "Zahvalimo našoj Anki, autorici spomenutih pjesama.
Zahvalimo Bogu na njezinom pjesničkom daru kojim je obogatila i bogati naše živote.
Poželimo da i ova njezina zbirka pjesama doprinese porastu naše ljudske i kršćanske duhovnosti.

21. 10. 2010.

DANI KRUHA U VODICAMA

Zahvala Bogu za darovane plodove

Ove godine po prvi puta  izišli smo iz naše Osnovne Škole sa našim učenicima obilježiti Dane kruha i zahvalnosti ispod zvonika naše župne crkve sv. Križa. Već dan prije  osjetili smo „šušur“ nešto se sprema. Naš vrijedni Jole kao i uvijek  iznenađuje nas svojim dosjetkama pa se osjetio prošlogodišnji žar kada je trebala biti Državna smotra za tu prigodu u našim Vodicama. Svi smo dizali glave prema nebu i molili da se ne ponovi prošlogodišnja kiša. Bog nam se smilovao kako je to gospodin  ravnatelj i rekao u svom pozdravnom govoru.


 

Ispod kampanela naše vrijedne „Perlice“ s puno ljubavi uprizorile su nam kako se nekada mijesio kruh u našemu mistu. Zanimljivo je bilo vidjeti kako svoje unučiće uče kako se priprema i mijesi kruh. Što je sve potrebno da kruh bude mekan i ukusan a nadasve topao kada se vadi iz pećnice.

 


 

Nakon tog uprizorenja župnik don Franjo Glasnović  nam je rekao nekoliko poticajnih riječi o kruhu svagdašnjem, pročitao Riječ Božju iz Djela apostolskih, nakon čega je uslijedio blagoslov kruha i svih plodova. Perlice su blagoslovljeni kruh dijelile prisutnima, što je bilo vrlo znakovito. Malim zalogajem kruha i mi smo poslani biti blagoslov drugima.

 

 

Na koncu su naši učenici sa svojim učiteljicama imali humanitarnu akciju za jednog bolesnog dječaka u OŠ Tina Ujevića u Šibeniku. Naime prodavali su svoje radove kako bi pomogli pri liječenju dječaka. Bilo je ganutljivo vidjeti kako su mještani pokazali svoja velika srca kada je dječje zdravlje u pitanju. Svi lijepo posloženi štandovi bili su brzo rasprodani.

 

 

Bogu dragom hvala na ovom lijepom danu, bogatom iskustvu i trudu naših učenika.

LISTOPADSKA POBOŽNOST

S molitvom krunice pred nebeskom Majkom

 

Kako je već uobičajeno, u našoj župi krunicu molimo kroz sve dane godine. Jedna grupa naših marljivih vjernica redovito se, dogovorno, izmjenjuje u predvođenju ove pobožnosti.  Ipak, Gospini mjeseci, svibanj i listopad su uvijek življi. Tada krunicu predvode naša školska djeca animirana od svojih vjeroučiteljica.

Poštujući tu svetu tradiciju započeli smo listopadsku pobožnost i ove godine: prvadva tjedna, od 4.-16. listopada krunicu predvode naši trećaši i četvrtaši, a od 18. listopada pa do kraja mjeseca krunicu će predvoditi učenici 5.-8. razreda. Listopadsku pobožnost srijedom predmoli naš Župnik. Također, u sklopu molitve krunice i mise, održavaju se i pojedini susreti s roditeljima: jedan je već bio - susret s roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika,a drugi će doskora biti - susret s roditeljima ovogodišnjih krizmanika.

Veliku odgovornost u tome prvenstveno imaju roditelji koji su, tražeći od Crkve krštenje, obećali pred Bogom da će dijete odgajati u vjeri.

Tu odgovornost imaju i vjeroučitelji i Župnik koji, od Crkve poslani i osposobljeni, pomažu roditeljima u ozbiljnom odgoju djece u vjeri; pomažu, ali ne mogu preuzeti roditeljsko mjesto, a koji put, na žalost niti nadoknaditi propuste.

 

Zaista je lijepo vidjeti našu djecu kako uzdižu svoja srca i molitve Bogu!

 

 

To je najbolji odgoj u vjeri: praksom molitve, konkretnim vježbama pobožnosti!

BIBLIJSKA TRIBINA 2010/2011.

Katekizam ili što vjerujem?

„Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta! „ – reče Isus. Čovjek, dakle, živi od riječi, od naših ljudskih riječi, a čovjek vjernik na osobit način živi od Božje Riječi… Stoga je temeljna zadaća  Crkve navješćivati i tumačiti i čuvati Božju Riječ. Osobita zadaća i sveta dužnost svakoga vjernika je upoznati Božju Riječ, od nje živjeti, njome se hraniti; upoznati svoju vjeru kako bi smo mogli u svakom času objasniti razlog nade koja je u nama.

tribina 1

 

Potreba ozbiljnog uvođenja u vjeru i poznavanja vjere od strane odraslih vjernika jedan je od bitnih zadaća katehizacije i evangelizacije danas.  Pogotovo kada se u smjernicama naše biskupije naglašava tema: Evangelizacija odraslih.

 

 

Znao je to i prethodni vodički župnik, don Frane Šimat, koji je kao župnik šibenske katedrale organizirao biblijske tribine za grad Šibenik, a dolaskom u Vodice 1991. godine osjetio goruću potrebu za temeljnim  i sustavnim uvođenjem odraslih vjernika u poznavanje Biblije. Počeo je sam, svake srijede s jednom grupom vjernika. Naporan i zahtjevan rad, koji za jedan održani susret traži gotovo jednotjedno promišljanje, planiranje, sazrijevanje ideje koja se onda pretoči u konkretnu riječ, pouku, meditaciju, molitvu

Prije 12 godina u vođenju Tribine pridružila mu se i vjeroučiteljica tribina 2Valerija. Izmjenjivale su se biblijske teme. U ritmu jedne školske godine tribina se održavala svake srijede u 20h, a teme su bile godišnje: jednom izabrana tema obrađivala se sustavnim i povezanim izlaganjima kroz 35 susreta čitavoga godišta. Donosimo neke od tema o kojima smo do sada razgovarali na Tribini:  čitanja liturgijskih godina A, B, C,  povijesna biblijska literatura,  proročka biblijska literatura, Otkrivenje –apokalipsa; Knjiga psalama, Mudrosna biblijska literatura, Pavlove poslanice,  Petoknjižje, Živo kamenje vjere – najvažniji biblijski tekstovi, Krist sa svojim narodom kroz povijest – povijest Crkve…

Ove godine u rujnu dogodila nam se i smjena dvojice župnika: pokretač i voditelj Tribine don F. Šimat prepustio je župu novom župniku don Franji Glasnoviću.  Moramo reći, da su se mnogi Tribinaši pitali što će sada biti s Tribinom…. no, Tribina nikad nije došla u pitanje. Dapače! Ona je ostala kao  velika i sveta zadaća i dužnost i novom župniku i vjeroučiteljici. Devetnaest godina rada nije malo! Kroz Tribinu je prošlo stotinjak odraslih vjernika, a ne zaboravimo da i u današnjem sastavu Tribinaša imamo one vjernike koji su joj članovi od osnutka – dugih 20 godina. Koliko li su oni otišli duboko u poniranju u Božju Riječ, a sigurno i u promišljanju njene poruke za našu životnu svakodnevicu, koliko li drugačije gledaju na zbivanja u svijetu i oko nas, a prožeti svjetlom Kristova evanđelja! Upravo nas je to zadužilo, da sad u novom sastavu, nastavljamo tamo gdje je prethodni Župnik don Frane stao, tražeći pri tom i nove izričaje i nove metode koje nam omogućuju i novi prostori pastoralnog cenra.

Ovogodišnju  Biblijsku – vjersku tribinu započeli smo 22. rujna, a posvetili smo Katekizmu katoličke Crkve tj. temi Što vjerujem?  Iz susreta u susret upoznajemo , kroz biblijske likove Abrahama, Mojsija, Kraljeve, Proroke, velike teme naše vjere: sam pojam vjere, kušnje i napasti, sumnje u vjeri, savez, pomazanje, očekivanje Mesije…. itd., nakon toga očekuje nas govor o sakramentima, te kršćanskom moralu.
Radujemo se svakom susretu s članovima Tribine, jer da bi se on dogodio, za nas voditelje prije se morao dogoditi i susret s Biblijom, i s Katekizmom katoličke Crkve, Novim katekizmom i brojnim priručnicima. Od takvih susreta i spremanja na njih i mi imamo obilate duhovne koristi.

Pozivamo  odrasle vjernike da nam se pridruže na susretima svake srijede u 20h. Točno je da ovakav vid rada doista traži i intelektualni napor, i dosta upornosti…. ali ima li išta kvalitetno, a da je po niskoj cijeni i da se dobiva bez truda i muke?

SUSRET ČLANOVA ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA
S NOVIM ŽUPNIKOM

U utorak, 28. runja 2010. u pastoralnom centru u „Bažani“ upriličen je susret župnog pastoralnog vijeća s novim župnikom. Na susretu se župnik predstavio članovima ŽPV-a i upoznao s njima. U razgovoru s njima istaknuo je važnost župnog pastoralnog vijeća koje pomaže župniku i surađuje s njim u radu i pastoralu župe. Na susretu su izrečeni prijedlozi i ideje koje bi trebalo ostvariti u pastoralu župne zajednice.  Susret je završio uz prigodno druženje.

SUSRET ČLANOVA ŽUPNOG cARITASA
S NOVIM ŽUPNIKOM

U ponedjeljak, 27. runja 2010. u pastoralnom centru u „Bažani“ upriličen je susret članova župnog caritasa s novim vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićem.  Na susretu se župnik upoznao s članovima župnog caritasa, njihovim radom i aktivnošću u župi. U razgovoru s njima istaknuo je važnost caritasa i njegove uloge u životu Crkve i župne zajednice. Predloženi su novi projekti za naredno razdoblje, kao i nove smjernice i ideje koje je moguće ostvariti u župi na karitativnom području. 

BLAGOSLOV KAPELICE SV. MIHOVILA

U nedjelju, 26. rujana 2010. pred blagdan sv. Mihovila arhanđela u našoj župi blagoslovljena je nova kapelica sv. Mihovila. Novoizgrađenu kapelicu posvećenu sv. Mihovilu koju je sagradila obitelj Ivice Strikomana  na svome obiteljskom imanju, na kraju Zatonske ulice, blagoslovio je don Frane Šimat, prethodni i dugogodišnji vodički župnik. Uz njega su blagoslovu prisustvovali don Franjo Glasnović, novi vodički župnik i don Ivan Čolak te skupina vodičkih vjernika. Nakon blagoslova uslijedilo je bratsko druženje i okrepa oko stola koju su pripremili domaćini - obitelj Strikoman.

kapelice u župi Vodice

 Don Franjo, dobro došli!

Novi župnik preuzeo službu

Nakon što smo se prošle nedjelje, 12. rujna, na izvanredan i veleban način oprostili on našeg župnika don Frane Šimata, ove nedjelje 19. rujna, srdačnu dobrodošlicu izrazili smo novom župniku don Franji Glasnoviću. Don Frane Šimat je uložio svojih dvadeset najplodnijih životnih godina u ovu župu, imao je dovoljno znanja, pastoralnog iskustva, duhovnosti… i počeo je sijati kao sijač neumorni… Iz dana u dan slavio je za oltarom ove župe označene sv. Križem, propovijedao je, katehizirao, veselio se i tugovao s nama, s narodom ove župe. Živio je s nama i za nas. Otišavši u zasluženu mirovinu, ostavio je jaku i zrelu vjerničku zajednicu, uređenu župu s konkretnim pastoralnim smjernicama za sadašnjost ali i za daljnju budućnost, sa zajednicama koje su žive i funkcionalne, ostavio je i marljive suradnike, koji nastavljaju rad na njivi moleći snagu Gospodina i iskajući blagoslov. Velikom Župniku cijeli tjedan od 6. rujna pa sve do vrhunca, 12. rujna pojedine zajednice Župe i Grada izrekle su veliko HVALA rekavši time da su prepoznale istinske vrijednosti koje se žive u skrovitosti, uporno, nenametljivo, u čistoći i jasnoći nakane i srca.

Šibenska biskupija poslala nam je novoga Župnika - don Franju Glasnovića.

Don Franjo GlasnovićRođen prije 33 godine u pobožnoj katoličkoj obitelji duboko označen čvrstim karakterom, moralom, zahtjevnim odgojem i nadasve ljubavlju prema Bogu i čovjeku, rastao je i vjerski sazrijevao u okrilju šibenske katedrale. Ministrirajući kao dječarac uz tadašnjeg katedralnog župnika don Franu Šimata , u dubini duše osjetio je misterij poziva Božjega te se doskora odazvao i počeo pripremati za svećeničko zvanje. Studij Bogoslovije u Splitu marljivo učio u periodu od 1996. do 2003. godine kada je i diplomirao. Ozbiljno pripravljen na svećeničku službu, đakonsku godinu proveo je u katedralnoj župi sv. Jakova u Šibeniku nakon čega je uslijedio svećeničko ređenje po rukama mons. Ante Ivasa. Djelovao je od 2003.-2004.g. kao župni vikar u šibenskim župama sv. Jakova i sv. Križa u Docu. Župnikom Skradina i dekanom skradinskog dekanata postaje 2004. godine. Ista služba traje do rujna ove, 2010. godine, kada je imenovan župnikom župe Našašća sv. Križa u Vodicama i dekanom vodičkog dekanata. Aktivni je član Svećeničkog vijeća šibenske biskupije.

Don Franjo ovoj župi nije nepoznanica, ili mogli bi smo reći i drugačije: don Franji ova župa nije nepoznanica! Često puta je nesebično žrtvovao svoje vrijeme i stavljao se na raspolaganje dosadašnjem župniku pomažući u ispovijedanju naše školske djece i mladih, u božićnom blagoslovu kršćanskih domova i obitelji... Možda don Franjo tada nije ni slutio, ali to je sve bio Božji put, Božji providonosni plan za njega kao svećenika i za nas kao Božji narod potrebit svojeg novog pastira.

Prva_misaDanas, u nedjelju 19. rujna unatoč kišnom nevremenu, okupili smo se opet na nedjeljnu misu. Znali, smo da nas čeka novi Župnik s kojim smo dužni biti, kako nas je don Frane savjetovao opraštavši se s nama, "jedno srce i jedna duša". Na jutarnjoj misi, nakon što je don Franjo pročitao Biskupov dekret o imenovanju Župnikom župe Našašća sv. Križa u Vodicama, dobrodošlicu su mu izrazili najmlađi: prošlogodišnji prvopričesnik i buduća krizmanica - zaželivši mu sve darove Duha Svetoga koji će mu biti u obilatoj mjeri potrebiti za vođenje ove izazovne, velike i zahtjevne župe.

Na župnoj misi u 11 sati ponovio se isti postupak čitanja dekreta o imenovanju, nakon čega je Župnik u ime cijele zajednice pozdravljen od jednog člana Župnog ekonomskog vijeća, te predstavnika crkvenog zbora, uz prikladan, simboličan i rječit dar. Na večernjoj misi, Župnika su pozdravili naši mladi.

Našem novom Župniku doista želimo da živi ono što nam je u uvodnom slovu skupa s apostolom Pavlom i rekao: "A ja Bože sačuvaj da bi se ičim ponosio nego križem Gospodina našega Isusa Krista po kome je meni svijet razapet i ja svijetu!"

Želimo mu obilate darove Duha Svetoga, baš kao što naša krizmanica u pozdravnom govoru reče:

"Od srca Vam želimo da svi darovi Duha Svetoga djeluju po Vama i kroz Vas, želimo Vam MUDROST i RAZUMNOST u upravljanju župom, ZNANJE i vještinu u radu s djecom, mladima , odraslima, JAKOST u svakodnevnim križevima, SAVJET svakome tko Vam se kao duhovnom pastiru obrati, POBOŽNOST koja će Vas ispunjati STRAHOPOŠTOVANJEM PREMA BOGU od kojeg će doći svaki blagoslov za Vas kao župnik i za cijelu župu…"

Ova Vas župa treba, ova Vas župa pozdravlja! Krenimo zajedno već sada, nastavimo tamo gdje smo s našim don Franom stali, nastavimo u svakodnevici uprisutnjivati Krista koji je "Put istina i život", a da bi smo to mogli, da bi smo imali snage za život "po Kristu i s Kristom i u Kristu" u našim svakodnevnim životima, na našim radnim mjestima, u našim obiteljima, u našim Vodicama i kamo nas god život odnese, potreban nam je Pastir, posvetitelj naših duša i predvoditelj slavlja u našoj zajednici, potreban nam je sluga oltara, jer jedino oko oltara i uz oltar, Gospodinom nahranjeni, bit ćemo osnaženi za sve bure i nevere koje nam život donosi.

Don Franjo, dobro nam došli! S nama se smijali, radovali i tugovali, s nama rasli i živjeli!

Valerija B., vjerouč.

Nedjelja, 12.09.2010.
Na "velikoj" misi - oproštaj

 

Nakon oproštaja sa: živima i mrtvima Vatrogascima /groblje, 29.08./, sa Gradom u kulturnom centru /6.09./, sa "Okitom" na Malu Gospu, došao je centralni oproštaj u župnoj crkvi na "velikoj" misi, u nedjelju, 12.09. sa Božjim pukom.

crkvaNa početku misnog slavlja Župnik je pozdravio don Krešimira Matešu, župnika katedrale u Šibeniku, koji je započeo teološki studij 1992. i uspješno stigao do oltara. Također, Župnik je spomenuo brigu za zvanja koja je orodila plodom: don Krešimirom, č.s. Šteficom, fra Ivicom /uskoro franjevačkim mladomisnikom/, Nikolom sjemeništarcem...
Nakon toga pozdravio je među nazočnima svoju rodbinu istaknuvši kršćanske korjene iz kojih su ponikli. To je naveo riječi svoje pk. majke na samrti /1993./: "Sinko, pođi ti k svome narodu, on te treba. Velika je tvoja župa" i riječi oca koji je u vrijeme teških napada na Vodice rekao: "Sinko, ne daj Bože, da napustiš svoj narod kad je u nevolji i najviše te treba"!

Uslijedila je misno bogoslužje, kratka homilija...
A nakon pričesti, oproštajna riječ koju je u ime župne zajednice izrekao dr. Ante Pelajić, u ime pjevačkog zbora njegov predsjednik Ante Čorić pk. Filipa, zatim je izrekao prigodno krasnoslovlje Jole M. i Ljiljana J. Župniku su predali prigodne poklone: Šime Č.A., Anka I., Ivica S., Branimir S., i Marijana S.

Na kraju Župnik je izrekao slijedeće prigodno oproštajno slovo:

Oproštajna riječ Župnika
Vodice, nedjelja, 12. rujna 2010.

Braćo i sestre,
Nakon navršenih 75 godina života, 50 godina svećeništva, od toga  zadnjih 20 godina kao župnik ove vodičke župe, a i zbog narušenog zdravlja, došlo je vrijeme da se oprostim od vas, od ove drage župne zajednice i građana  Vodica.opr2

Ovom prigodom, moja prva i zadnja riječ neka bude: Bogu hvala i slava!
Bogu hvala koji me je kroz život obasuo tolikim svojim darovima, a posebno na svećeničkom pozivu u kome sam ostvarivao svoj život kroz služenje Bogu i braći ljudima.
Hvala mu što me je kroz punih 50 godina podržavao, pratio i svojom svetom desnicom vodio na svetom i zahtjevnom svećeničkom putu.
Hvala mu što me je ispunjao svojom svetom radošću napose dok sam zajedno s vama slavio sveto misno nedjeljno bogoslužje te dok sam svoj svećenički život ugrađivao u služenje braći ljudima.
Hvala mu i slava na svem dobru kojim je pratio i ispunjao moj svećenički život.

Na ovo zahvaljivanje nadovezujem svoju zahvalu svima onima koje sam susretao u svom svećeničkom životu.  Ovom prilikom zaustavljam se na zadnjih 20 godine moga života i rada među vama.
Preuzeo sam kao župnik ovu drevnu vodičku župu u drugoj polovici kolovoza 1991. Ona se tada nalazila u teškim prilikama:  gotovo kroz pet godina u njezinoj zajednici bili su narušeni međuljudski i vjernički odnosi koji su je doveli u nemoguće duhovno i materijalno  stanje. Uz to, nakon petnaestak dana  od mog dolaska započeo je rat sa svim svojim opasnostima i posljedicama. Takvo je stanje trajalo do 5. kolovoza 1995. Međutim, sve te  nevolje i ratne opasnosti bile su blagoslovljeni poticaj i poziv da se približimo jedni drugima: u skloništima dijelili smo zajednički strah s molitvom krunice i podjelom hrane, otvarali smo se i oživljavali poljuljano međusobno povjerenje; sakupljali smo mlade i djecu, spremali ih na sakramente i upućivali u kršćanski život. I dogodilo se još jedno čudo: Naša Karmelska Gospa okupila nas je na zajedničkom djelu izgradnje njezine nove crkve na Okitu, na mjestu ratom porušene. Bili su to herojski poduhvati, koji su stvarali ono što je nemoguće bilo zamisliti. Dovozili smo kamene gromade, razbijali ih, pripremali i tesali kamenje ugrađujući ga u novo Gospino zdanje.  Tko može i kako izreći Hvalu onim mnogobrojnim graditeljima i darovateljima?! Gospa ih poznaje i prepuštamo ih u njezine majčinsko naručje!
Uslijedila je obnova župne crkve, zvonika, novog župnog stana, obnova „Bažane“ kao pastoralnog centra župe… Nicale su kapele po našim poljskim putovima i raskršćima…

Uz sve to materijalno, nismo zaboravljali rad na duhovnoj izgradnji pojedinaca i zajednice. O tome nam najbolje govore ovi podatci: kroz zadnjih 20 godina u našoj župi bilo je 1610 krštenja, 1909 prvopričesnika, 1849 krizmanika, 498 vjenčanja, 915 pogreba /bez svećenika 66/. Veliki broj vjernika i svećenika zajedno samnom  zdušno je bio zauzet na tom svetom Božjem djelu!  Hvala im!
Kao vaš župnik posebno sam nastojao usmjeravati i organizirati naš osobni i zajednički vjerski život oko nedjeljnog oltara. Bogoslužje – liturgija, službena molitva Crkve, uvijek mi je bila pred očima. Nikakva žrtva nije mi bila preteška kad se radilo da liturgijsko slavlje progovori u svoj svojoj ljepoti i da bude dostojno uzdavanje hvale i slave Bogu. Navještaj Riječi Božje – bila je prvotna briga i moja posebna radost, budući da je ona temelj naše vjere. Tko može zaboraviti one posvećene trenutke:  Ministranti oko oltara, čitači na ambonu, pjevači u zboru, Božji narod u stavu slušanja, s molitvom i pjesmom na usnama… Doista, bilo je to sveto zajedništvo bez kojeg ne može opstati ni jedna istinska kršćanska zajednica.
Uporni i strpljivi rad sa pojedinim grupama svih uzrasta zahvaćao je mnoge i doprinosio njihovom rastu u vjeri i međusobnoj povezanosti unutar Crkve.
Tko bi mogao izbrojio sve one vjernike koji su svaki na svoj način sudjelovali na tom svetom Božjem djelu?! Hvala im i Bog nek im obilno naplati!
Stoga, tek da spomenem, hvala svi članovima župnih tijela, pjevačkih zborova, pojedinih grupa, animatorima, vjeroučiteljima, časnim sestrama, članovima župnog Caritasa, pomagačima u župnom uredu i domaćinstvu …  
Zahvaljujem svim tijelima i članovima gradske uprave na suradnji koju smo ostvarivali na opće dobro svih žitelja ovoga grada.
Braćo, zajedno smo sijali, a sada prepustimo Gospodinu da sjeme raste i donosi plod.

I na koncu: svi znamo da život sa sobom nosi i međusobna neslaganja, nerazumijevanja, nutarnje ozlijede koje svjesno i manje svjesno jedni drugima nanosimo. To je pratilo i moj svećenički život među vama. Sa moje strane, ja odlazim oslobođen svih sjećanja na eventualne neugodne doživljaje, a vas molim da oprostite i zaboravite svaku riječ, gestu ili čin s kojim sam nekoga od vas povrijedio ili sablaznio.
Zajedno molimo oproštenje od Gospodina za sve ono što smo propustili, a bili smo dužni učiniti, i za sve ono što smo loše, grešno učinili! Bog neka nam bude milosrdan i milostiv!

Braćo i sestre, ja odlazim od vas, ali ostat ću s vama na jedan dublji način: sa svojim mislima, osjećajima, sa svojim sjećanjima, a ponajviše sa svojim molitvama i žrtvama. Znam da i s vaše strane ne će izostati ta sveta razmjena i  povezanost.
Crkva vam šalje novog Župnika. Prihvatite ga kao dragocjeni Božji dar; primite ga vjerničkim srcem i dušom i, u uskoj suradnji s njim, nastavite izgrađivati svetu vodičku Crkvu da ona sve više bude jedno srce i jedna duša.
I na koncu, srdačno pozdravljajući sve, završavam kako sam i započeo ovo oprosno slovo: Bogu hvala i slava. Amen. Aleluja!
                                                                                      

Nakon svečanog blagoslova Božji puk se okupio oko zemaljskog stola koji je bio pripremljen i prostrt na otvorenom prostoru ispod zvonika.
Zaista, kako je lijepo i kako je dobro kad se braća nađu zajedno!

11.09.2010

okit

 




OPROŠTAJ NA OKITU


Mala Gospa 2010.

Milenijska fotografija
/Š.Strikoman/


 

POŠTOVANJE DON FRANE!

 
Lipo je bilo imati župnika kao što ste bili Vi.
I sada, kada nam odlazite,nije lako to prihvatiti.Jedna sam od onih,kojoj ćete puno faliti.
Iako u zadnje vrime ne idem na misu(svaku nedjelju moj suprug i ja pratimo misu preko televizije) falit će mi vaša propovid koja je bila satkana sa puno jubavi,topline i Božje providnosti. Faliti će svima nama.
Za svakog ste imali uvik lipu rič.
Nadasm se da ovo nije kraj.Viđat ćemo se mi još dragi naš Don Frane.
Svako dobro Vam želim!
Neka vas dragi Bog čuva!
Sretno u mirovinu!!!!!!!!!
 

Od srca Anka vodanov

 
                                                        

                                             DRAGOM DON FRANI

 

                                    TISNO MISTO,NEKAD MALO,

                                    VELIKOG ČOVIKA DALO.

                                    KO SE TOMU ONDA NADA,

                                    NI MATI, NJEGOVA MLADA.

 

                                    KAD JE SINA ZADOJILA,

                                    BOŽE DRAGI, ŠTA JE SNILA?

                                    DA JOJ DITE BUDE ZDRAVO,

                                    IMALA JE MAJKA PRAVO.

 

                                    PROŠLO VRIME I GODINE,

                                    NJEZIN FRANE U GORU SINE!

                                    BOGU SE JE PRIKLONIJA,

                                    SAMI BOG JE TAKO TIJA.

 

                                    JUBIJA JE SVOGA BOGA,

                                    CILON SNAGON SRCA SVOGA.

                                    PA SE VIRI POSVETIJA,

                                    SVEĆENIKON ZAREDIJA.

 

                                    S PUNO ŽARA,S PUNO VOJE,

                                    I JUBAVI PONAJVIŠE,

                                    CRKVI SVOJOJ SLUŽILI STE,

                                    LIPO, DA NISTE  MOGLI LIŠJE.

 

                                     PANTIT ĆEMO VAŠE RIČI,

                                     ODZVANJAT ĆE U GLAVAMA.

                                     NE MOŽE SE ZABORAVIT,

                                     VRIME SPROVEDENO S VAMA,

 

                                     FALIT ĆETE VODICAMA,

                                     FALIT ĆETE SVIMA NAMA.

                                     FALIT ĆETE I OKITU,

                                     AL'ĆE GOSPE BITI S VAMA.

 

                                     NA SVEMU VAM PUNO FALA,

                                     ZA TOPLINU DUŠE VAŠE,

                                     ZA SVU JUBAV IZKAZANU,

                                     VOLILI STE MISTO NAŠE!

 

                                      POŽIVILI,DUGO,DUGO,

                                      NEK VAS BOŽJA JUBAV PRATI,

                                      NEĆEMO VAS ZABORAVIT,

                                      ČUVALA VAS SVETA MATI!

 

VODICE:06,09.2010.

OD SRCA I S PUNO JUBAVI NAPISALA:ANKA VODANOV 

10.09.2010 

Kulturni centar Vodice 6.09.2010.

Prigodna priredba
za oproštaj sa Župnikom

opro1


Doista, bilo je izvanredno!
Svečani doček Župnika sa strane Gradonačelnice i okupljenog svijeta, uz sviranje Vodičke glazbe, ulaz u dvoranu prepunu gostiju... Započelo je sa bogatim kulturnim programom, nastupanjem pojedinih grupa na pozornici uređenoj od našeg Jole za ovu prigodu...

Uslijedila je riječ naše Gradonačelnice, zatim župnika Don Frane, te drugih čestitara. Uručeni su mu vrijedni i dragi pokloni!

op2


Treba pripomenuti da Župnik odlazi nakon 20 godina župnikovanja u Vodicama, a tog dana je bio i njegov 75. rođendan; i k tome, slavio je 50. obljetnicu svoga svećeništva.


Nakon programa, uslijedio je domjenak za sudionike ovog prigodnog slavlja.


 


Donosimo prigodno slovo koje je Župnik uputio cijenjenom slušateljstvu
.

Poštovana Gradonačelnice
braćo i sestre
dragi prijatelji!

opr3
Doista sam dirnut pažnjom koju mi iskazujete u ovom kuturnom centru Grada, a prigo-dom moga odlaska iz Vodica.

Dvadeset godina svoga života i rada bio sam među vama kao župnik ove župe sv. Križa  i kao  građanin naših Vodica! Ovih mi dana dolaze mnogi izvanjski poticaji na premišljanje o jednom tako dugom i važnog dijela moga života.

S radošću ustanovljujem kako su se kroz taj period Vodice neprestano preobražavale, uglavnom na bolje, posebno na materijalnom području.
Toliko novoizgrađenog stambenog prostora, sa tolikim brojem novonaseljenih žitelja, novorođenčadi; tolike obitelji, koji su svojim radom i trudom, podigli svoje domove i osigurali krov nad glavom za svoje najbliže. Tolika djeca i mladi pohađali su i pohađaju školu, rasli su i rastu u znanju. Uza sve to: Vodice i stanovnici Vodica  trebaju zahvaljivati Bogu na izvanredno povoljnom geografskom položaju koji im omogućuju razvoj posebno u turizmu… Sve sam to pratio, svakom se novom uspjehu s vama radovao, sve je to na svoj način postalo i dio mene.

Zajedno s vama od početka Domovinskog rata doživljavao sam radosne, ali i one tužne i bolne trenutke kad smo pokapali naše branitelje; kao i onda kad smo se na groblju opraštali od naših mladih tragično stradalih na našim cestama. Vrhunac takvih tragedija bila je pogibija naših mladih vatrogasaca Ante, Hrvoja, Gabriela i Karla.  
Uz to: s vama sam slavio i pobjede, i novoprobuđene nade u slobodniji i ljudskiji život za sve.

Bio sam među vama:  jedan od vas i jedan s vama.
S vama sam surađivao u stvaranju općeg dobra za ovu gradsku zajednicu i ovaj Grad. Izbjegavao sam sukobe i podjele; davao svoj  skromni doprinos zajedničkom rastu ljudskosti i međusobnom suživotu bez obzira na dob, uvjerenje ili političko opredjeljenje bilo koga. 
Zasigurno, i nadalje ću na svoj način biti s vama i s ovim Gradom.

Želim vam obilje Božjeg blagoslova u neprestanom rastu u svakom pogledu, a napose da zauzmete prvo mjesto među našim turističkim mjestima u kulturnog života, života duha, uma i srca, u civilizaciji ljubavi.
Od srca svima hvala, a napose na ovim lijepim trenutcima, riječima i poklonima.

Bog vas blagoslovio!

Bog neka blagoslovi VODICE! Aleluja!

Još jedan molitveni početak

Nova školska godina - 2010/2011

pocetak

U ponedjeljak, 6. rujna, u jutarnjim satima školska djeca naše vodičke škole ispunila su župnu crkvu u Vodicama. Njima su se pridružile i dvanaest nastavnica sa ravnateljem.

Nakon ulazne pjesme i uvoda u slavlje, kratko smo se zadržali na Isusovoj prispodobi o talentima te usmjerili molitve i prošnje Gospodinu da ih znamo uspješno iskoristiti u ovoj školskoj godini.

skg
Završili smo sa pjesmom: "Ima jedna duga cesta..." i djeca su "ubrzanim" izlaskom iz crkve krenuli "cestom ljubavi". Neka ih Bog blagoslovi!

Nastavnici su se i ovog puta našli u župnoj kući na kavi sa Župnikom. Rastali su se sa srdačnim pozdravom pri njegovom odlasku iz Vodica.

06.09.2010

Blagoslov Pastoralnog centra župe Vodice

3.09.2010.
bazana

Već dugi niz godina muku smo mučili sa prostorima za rad... Svima nam je poznato kako je naša župa zapravo velika gradska župa od nekih 9000 stanovnika... većinom katolika... kako nam samo osnovna škola broji oko 700-800 učenika, i još 400-tinjak su srednjoškolci...Kad se sve to uzme u obzir, sasvim je jasno da župa treba imati prostorije gdje će se naša djeca, odrasli i mladi tjedno nalaziti na svojim različitim susretima. Naš župnik don Frane, godinama je tražio nove načine i pokušavao osigurati  najbolje moguće prostore za djelovanje. Prije šest godina tako smo osvježeni novom velikom i lijepom dvoranom u tzv. zgradi „Bažana“, ali  uskoro se pokazala nedostatnom .
U jesen 2009. pristupili smo kompletnoj obnovi zgrade „Bažana“.  Radovi su se oduljili i trajali čitavu godinu.
Sada imamo jednu veliku dvoranu za oko 100 posjetitelja, jednu veliku učionicu za 40 osoba, 1 dvorane za 60 vjeroučenika i nekoliko manjih prostorija...
Predivne, nove i obnovljene prostorije su i adekvatno namještene.  Već od Uskrsa smo neke od njih koristili u radu Biblijske tribine, susretima ministranata, bibličara djece... Od rujna ove godine sve su u funkciji.
Otac biskup u svojem posjetu župi uoči ovogodišnje krizme, u petak 3. Rujna, blagoslovio je prostorije novog pastoralnog centra u nazočnosti domaćeg župnika, vjeroučitelja, članova ŽPV, ŽEV i drugih župnih grupa.

06.09.2010


 

I SIŠAO JE DUH SVETI


Zajednica od 83 krizmanika naše župe, u nedjelju 5. Rujna, pristupila je tom sakramentu kršćanske krizzrelosti. Za to su se pripremali cijelu proteklu godinu jednim satom župnog vjeronauka u tjednu, kroz tri mjeseca školskog vjeronauka, kroz aktivno uključivanje u predvođenje raznih pobožnosti i napose kroz dva tjedna neposrednih duhovnih pouka koje bi smo komotno mogli nazvati malim duhovnim vježbama... Sve to bilo je našim mladima od koristi da pročiste svoje krizmene motive, da dožive susret sa Bogom i Duhom i da se istinski opredijele biti zreli i odgovorni kršćani. Nije im bilo lako, kao uostalom i njihovim vjeroučiteljima. Ovaj posljednji niz pouka bio je upravo specifičan, vrlo zahtjevan i zato i jako potreban – nužan. Nakon ljeta, u kojem su se mnogi od njih neodgovorno ponijeli prema nedjeljnoj misi, trebalo ih je opet sakupiti, sabrati pred Gospodinom, trebalo im je opet približiti otajstva vjere, temeljne vjerske istine. Koordinator ovog djela pouka, Župnik, marljivo je i uporno svako jutro ponavljao s krizmanicima vjerske istine, stavljao ih pred lice Boga Ljubavi koji nas je u Kristu zamilovao svojim Duhom. Zadnji je turnus pouka bio svrsishodan, naporan , ali, mogli bi smo reći, i spasonosan. kriz2
Kako su prolazila jutra, vidjeli smo da mladi sve spremnije sudjeluju, otvaraju se i shvaćaju potrebu takvog pristupa, naslućuju svu dubinu otajstva. Jedan od njih pred crkvom dva dana prije krizme spontano izusti:  „Pa ne mogu vjerovati, to je za dva dana, sve je tako brzo prošlo!“
Otac Biskup susreo se sa kandidatima na krizmu u petak 3. rujna prijepodne u novoj velikoj dvorani pastoralnog centra i podijelio s njima svoje vjerničko i ljudsko iskustvo i mudrost.
Istog dana susret s Biskupom imali u i roditelji i kumovi koji su dupkom ispunili crkvu.
Dan prije krizme svi naši krizmanici pristupili su sakramentu pomirenja... Raduje nas da je ispovijed trajala cijelo prijepodne, a neki su roditelji dolazili i poslijepodne. Vidjelo se da su ozbiljno i zauzeto stali uz svoju djecu u želji da i oni kao vjernici proslave njihovu krizmu.
I napokon nedjelja 5. rujna. Sabrano, pobožno i nenametljivo krizmeno slavlje. Sve već unaprijed određeno, izvježbano bez potrebe nekih većih intervencija.... Zazvali smo Duha Svetoga i po pjevanju Himna, i po molitvi o. Biskupa.. i odzvanjalo je crkvom: „Primi pečat!“

Vodička je župna zajednica obogaćena za čak 83 mlada kršćana.
Na kraju slavlja mladi su se lijepim pismom, napisanim uz pomoć jedne krizmaničke majke, zahvalili o. Biskupu, roditeljima koji su ih pratili,  kumovima koji su preuzeli obvezu da im budu duhovna rodbina i podrška, vjeroučitelju Dinku koji ih je u poukama pratio, vjeroučiteljici Valeriji koja ih je od 5. razreda vodila kao i kroz sve dane intenzivne pouke, časnoj Mariji, animatorima koji su pomagali u poukama da budu življe i interesantnije, i na kraju „Župniku i vjeroučitelju“ don Frani.
 Dragi mladi prijatelji, čestitamo i vidimo se na nedjeljnoj misi!!! U tom božanskom spoju Boga i čovjeka po misi, rasti ćete i hraniti svoje opredjeljenje!
Vj. V.B.

odlazak2
odlazak

KRIZMA 2010 u Vodicama!

duh

POŠALJI DUHA SVETOGA, GOSPODINE,

I OBNOVI LICE ZEMLJE!


 

U nedjelju, 5. rujna, 2010. još ćemo jednom slavit krizmeno slavlje. To će biti posljednje u mojih 20 godina župnikovanja u ovoj Vodičkoj župi.

Osamdesetpetero pripravnika bit će obilježeno pečatom Duha Svetoga i, tako označeni, postaju punoljetni kršćani i Kristovi svjedoci. Kroz zadnjih 19 godina ovaj sveti sakramenat kršćanske zrelosti u našoj župi primilo je 1849 mladih članova vodičke zajednice.

Kroz sve prošle godine tražili smo najbolje načine kako bi naši krizmanici, označeni pečatom Duha Svetoga, pošli u život svjedočeći svoju vjeru i opredjeljenje za Krista. U tom traganju primjestitli smo podjelu Krizme od sedmog na osmi razred osnovne škole, pa zatim, od podjele, koja je redovito bila na kraju školske godine, na početak školske nastave u rujnu... Sve više smo uviđali da je korisnije da mladi primaju Krizmu u zrelijoj dobi kako bi odgovornije pristupali ovom sakramentu.
Neki su nas pitali zašto primanje Krizme odgođamo na koncu ljetnih praznika, početkom rujna. Opazili smo, naime, da se kroz ljetne praznike naši krizmanici "zaborave": ne dolaze redovito na nedjeljne mise, zaboravljaju molitve... U takvoj situaciji, petnaestak dana neposredne svagdane priprave za krizmu pokazalo se je "dragocjenom". Ona im pomaže da obnove i ožive zaboravljeno i poprave zanemareno. Tako pripravljeni u punoj svijesti primaju "pečat dara Duha Svetoga" u čijem svjetlu započinju srednju školu.

svetiU petak naši će se pripravnici susresti s o. Biskupom u 9.30h u Bažani..
Istoga dana u17h Biskup će se susresti sa roditeljima i kumovima krizmanika u župnoj crkvi.
U 18h o. Biskup će, uz sudjelovanje članova pojedinih župnih tijela, blagosloviti obnovljenu "Bažanu" koja postaje pastoralni centar ove župe i posebno mjesto okupljanja naše djece i mladeži.

Molimo svi zajedno da se duhovsko čudo još jednom dogodi među nama i da milost Duha Svetoga prosvjetli posebno srca i duše naših krizmanika, njihovih roditelja i kumova.

Bez božanstva tvojega
Čovjek je bez ičega,
Tone sav u crnom zlu.

 

okit
Uz završetak proslave blagdana Gospe od Karmela 2010.

 

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovanje Don Frane!
Jednostavno ne mogu a da ne napišem pjesmu dragoj Karmelskoj Gospi, Gospi,kojoj sam zahvalna na svemu, na mojoj brizi oko bolesnog supruga, jer znam da me Karmelska Gospe prati na svakom koraku i da mi daje snagu s puno ljubavi da sve izdržim i da shvatim kako njegovanje nemoćnih i bolesnih je blagoslov Božji.
Toliko mi je teško što ne mogu ići na misu da se pomolim dragom Bogu. Imam i nemam opravdanje, i duša me boli.Neka mi dragi Bog oprosti. Nije lako biti pored osobe sa kojom sam 39. godina u braku i gledati kako iz dana u dan jednostavno vene.
Nadam se Don Frane da ćete me razumiti i shvatiti.
Želja mi je, ako je moguće, da ovaj put u zahvalu Gospi, na Okitu pročitam pismu koju sam napisala.
Ako Bog da zdravlje, ići ću na procesiju, moja Ivana će biti uz oca.
Virujte mi, jedva čekam taj dan.
Bog Vas blagoslovio!!!!!!!!!
Anka V., Vodice, srpanj 2010.

GOSPI  KARMELSKOJ  

SLAVNA GOSPE NA NAŠEM OKITU,
  PRIRASLA SI SRCU OVOM SVITU.
  I MOJE SI SRCE OSVOJILA,
O, KARMELSKA GOSPE NAŠA MILA.

UTJEHA SI MENI UVIK BILA,
HRABRILA ME,DAVALA MI KRILA.
I NAJTEŽE KADA MI JE BILO,
PRIMILA SI TI MENE U KRILO.

DA ME TJEŠIŠ,SNAGU DA MI DAJEŠ,
U NEVOLJI KAKO DA USTRAJEM.
DA SE BORIM, DA NE POSUSTANEM,
I KAD PADNEM DA OPET USTANEM.

O, KARMELSKA PRIČISTA DIVICE,
PRUŽAM RUKE DA TI DIRAM LICE,
PRUŽAM RUKE DA TE JA DODIRNEM,
POKLONIM SE, DO ZEMLJE SAVINEM.

DOK SE TEBI MOLIM, GOSPE DRAGA,
  U MOM SRCU PRAVI SPOKOJ VLADA.
MOLITVA MI OKRIPILA TILO,
TO JE NAŠE DRAGE GOSPE DILO.

NIŠTA MENI VIŠE TEŠKO NIJE,
     JA NE PLAČEM, HOĆU DA SE SMIJEM,
JER JE MOJA GOSPE S MENOM SADA,
OSTAVITI NEĆE ME NIKADA..

 DI GOD IŠLA SA MENOM ĆE BITI,
TJEŠITI ME ,KROZ ŽIVOT VODITI.
KAKO DA PREBRODIM SVAKU MUKU,
SVESRDNO MI ONA PRUŽA RUKU.

22.07.2010

 

brat

 

POMLAĐIVANJE

GOSPINE

BRATOVŠTINE

 

Već godinama promatramo radosni fenomen: veliki broj mladih Vodičana nose oko svoga vrata škapular Gospe od Karmela. Čine to sa željom da ih Karmelska Gospa štiti usred svijeta punog opasnosti, posebno za njih. Iz tih i takvih štovatelja Marijinih polako se rađaju i novi, mladi članova Bratovštine Gospe od Karmela.
Ovogodišnja svekovina Gospina odvijala se je posebna u tom svetom znaku i nadi. Naime, 14. srpnja, u srijedu navečer, usred molitve večernje i povečerja iz časoslova Božjega naroda, preko kraćeg obreda stavili smo škapular i primili u Bratovštinu četvero naših mladih: Marka J.M, Teu J.M., Sandru Specijalić i Julijanu A. S njima se broj članova ove Bratovštine popeo na 190. Slavljenicima čestitamo!
Tako je devetodnevna priprava na Gospin blagdan dobila svoj pravi i uspješni završetak. Molili smo tijekom svih ovih dana pred likom naše Karmelske Gospe, koji je bio izložen u župnoj crkvi, a večeras, dok ovo pišemo, krećemo svečanom procesijom prema Okitu. Tu ćemo nastaviti "stajati pred Gospom" sa svim njezinim štovateljima, a sutradan, na sam blagdan, 16.07., tijekom cijelog dana do kasno navečer izmijenjivat će se misna slavlja sa molitvom krunice i sve to popraćeno neprestanim dolascima i odlascima hodočasnika.
Slavlje ćemo završiti podno Okita sa Karmelfestom na kome će pojedine grupe mladih iz više gradova naše Domovine sa dušom i mladenačkim srcem pjevati na čast Gospi i našem Gospodinu.

15.07.2010

plakat

stajanje

 

 

POPIS VJERNIKA

„STAJANJA PRED GOSPINIM LIKOM"


   od 7.-15. srpnja 2010.

Vodice, župna crkva sv. Križa


* Crkva je otvorena od 7h pa do 13h; zatvorena od 13-16h; otvorena od 16-22.

* Za vrijeme „Stajanja pred Gospinim likom“ može se moliti osobno, a ako ih je više i zajednički.

PREZIME I IME

DAN U TJEDNU

VRIJEME

 

ŽUPAN VINKO

 

SVAKI DAN

 

8-9

 

ČORIĆ VINKA

 

SVAKI DAN

 

8-9

 

RUKAVINA DAVOR

 

SVAKI DAN

 

8-9

 

LEMAC IVANKA

 

SVAKI DAN

 

8-9

 

ČONDRA PERO

 

SVAKI DAN

 

9-10

 

ŠEVERDIJA  ANA

 

SRIJEDA

 

10-11

 

PERICA

 

ČETVRTAK, PETAK, SUBOTA

 

10-11

 

GALIOT ILIJANA

 

SVAKI DAN

 

10-11

 

MINISTRANTI

 

SVAKI DAN

 

11-12

 

ŽIVKOVIĆ TATJANA

 

SVAKI DAN

 

12-13

 

VAMPOVAC MARICA

 

ČETVRTAK

 

16-17

 

VUKOVIĆ KATARINA

 

SVAKI DAN

 

16-17

 

ROCA SLAVKA

 

SVAKI DAN

 

17-18

 

ŠPRLJAN MILKA

 

SVAKI DAN

 

18-19

 

LIPIĆ VJERA

 

SVAKI DAN

 

18-19

 

SAMOHOD FILKA

 

 

 

 

pred g

Uz devetnicu

Gospi
od
Karmela


srpanj 2010.

 

MINISTRANTI PRVI PRED GOSPINIM LIKOM

 

U srijedu, 7. srpnja, u 11 sati, u našoj župnoj vodičkoj crkvi izložen je lik Karmelske Gospe, a uz početak devetnice pred njezin blagdan. Tijekom cijelog dana pred Gospom će "stajati" u molitvi i bdjenju pojedini vjernici.

Prva grupa "Stajanja pred Gospom" bili su naši ministranti, iako u manjem broju, a pridružila im se Mikaela R.M. i Ines S. Posjetio sam ih na samom molitvenom početku: pod vodstvom vjer. Valerije djelovali su opušteno, upravo kao djeca pred majčinim krilom. Oni će kroz min1svih devet dana u ovo isto vrijeme bdjeti pred Gospom i sve nas kroz svoju molitvu dovoditi pred njezin dragi lik.

Napravili smo raspored onih koji su se prijavili da će po jedan sat dnevno odvojiti za ovu molitvenu akciju. Drugi im se mogu slobodno pridružiti.

Kroz devetnicu crkva će biti otvorena od 7 do 13h i od 16 do 22h.

 

07.07.2010

uz blagdan Gospe od Karmela na Okitu
Vodice, 7.-16.07.2010.

Crkveni kalendar 27.06.-16.07.2010.

okit
Nedjelja /27.06./: XIII. kroz godinu
Utorak /29.06./: Sv. Petar i Pavao, apostoli
- Danas se sakuplja milostinja za “Petrov novčić” - papina carit. djela

Nedjelja /4.07/: XIV. kroz godinu
Ponedjeljak /5.07./: Sv. Ćiril, monah i Metod, biskup - suzaštitnici Europe

Srijeda /7./: počinje devetnica na čast Gospe od Karmela
- 19h u župnoj crkvi svake večeri pred Gospinim likom: devetnica, misa
- 21h: molitva Večernje i Povečerja iz Časoslova Božjega naroda
Za vrijeme devetnice u župnoj crkvi bit će izložen Gospin lik i, dok je crkva otvorena, netko od vjernika treba biti nazočan. Stoga molimo one koji mogu odvojiti neko vrijeme, neka nam se prijave da znamo načiniti raspored!

Nedjelja /11./: XV. kroz godinu; Sv. Benedikt, opat /zaštitnik Europe/
Ponedjeljak /12./: - 8h i 16h: čišćenje i uređenje Okita. Pozivamo starije i mlađe da i na ovaj način dadu svoj doprinos proslavi Gospina blagdana.
Utorak /13./: Bl.Dj. Marija Bistrička
Srijeda /14./: Misa u Domu za starije i nemoćne u Vodicama; pričest bolesnika po kućama; prijem novih članova u bratovštinu Gospe Karmelske na večernjoj misi

Četvrtak /15./: Uočnica blagdana Gospe od Karmela
- u 8h misa za bolesne i starije osobe; prigoda za ispovijed
- 19h devetnica i “Zdravo zvijezdo mora”
- 20h procesija s Gospinim likom do kapelice Srca Isusova, potom automobilima do podno Okita, i opet hodom u procesiji na Okit
- 21.30h na Okitu: koncelebrirana misa, a zatim bdjenje
/Te večeri osigurati ćemo prijevoz autobusom od Srca Isusova do Okita/

Petak /16./: Blagdan Gospe od Karmela
• Na Okitu:
- mise: 6, 7, 8, 9, 10.30, 18, 20 h
- 10h: lekcije, koncelebrirana misa o. Biskupa
- Gospina krunica: 7.30h, 8.30 i 17.30h
- mogućnost za ispovijed tijekom dana

- U 21h: podno Okita - KARMELFEST

• U župnoj crkvi:
- mise u 9, 19.30h; - Gospina krunica u 8.30h i 19h- mogućnost za ispovijed tijekom dana.

ZDRAVO ZVIJEZDO MORA

 

30.06.2010


okitsrpanj

 

Novi broj župnog lista

"OKIT"

srpanj 2010.

 

 

"ZDRAVO

ZVIJEZDO

MORA"

Svake godine pred blagdan Gospe Karmelske izdajemo jedan od brojeva našeg župnog lista "Okit". Ovaj put to je u XX. godini izdavanja 66. broj, a ove, 2010. godine, broj 2.

Tiskali smo ga, kao i do sada, u crno-bijeloj tehnici, u 1000 primjeraka. U nedjelju, 27.06., dijelili smo ga vjernicima koji su sudjelovali na nedjeljnim misama.

Naslovna slika prikazuje našu Karmelsku Gospu suočenu s uzburkanim morem, s početnim riječima himna iz XII. st. " Zdravo Zvijezdo mora." Naslovnicu je izradio naš Pero G. na čemu mu najsrdačnije zahvaljujemo.

Ovaj nas broj "Okita" priprema na proslavu blagdana Gospe od Karmela u njezinom svetištu na brdu Okit. Stoga smo toj tematici posvetili nekoliko stranica s uvodnikom "Što bismo mi bez naše Gospe" kao i crkveno-liturgijski kalendar kroz ovaj period do 16. srpnja kad slavimo Gospin blagdan.

Na drugim stanicama Lista donosimo kraći prekid događaja iz vjerskog života naše župe od Uskrsa do danas.
Dodali smo deset božićnih pisama koje Župnik iz godine u godinu prigodom blagoslova kuća ostavlja u svakoj obitelji. Dobro je da budu sačuvani; možda bi se nešto od tih tekstova moglo iskoristiti ili barem omogućiti nam bolji uvid u pastoralne potrebe ove župe.
Dok smo pisali ovaj broj "Okita" imali smo pred očima i naše goste-vjernike želeći im pružili priliku da nas bolje upoznaju dok s nama slave nedjeljne euharistije.

29.06.2010


ŽUPNA CRKVA, Vodice, 25.06.2010.

Dan državnosti RH

min1

 

ŽARKO SMO MOLILI

ZA DOMOVINU

 

Na Dan držanosti RH u našoj župnoj crkvi u Vodicama sudjelovali smo u prigonom misnom slavlju prikazujući ga ZA DOMOVINU. Župnik je na misama predhodne nedjelje pozvao vjernike da mole za svoj Narod i Domovinu istaknuvši da je to sveta vjernička zadaća. Pomoć s neba uvijek nam je bila potrebna kroz svu našu narodnu povijest, ali ta ista Božja snažna desnica još više nam je potrebna u naše dane.

minU ovom prigodnom misnom slavlju sudjelovalo je tristotinjak ljudi. Među njima bio je i lijepi broj naših gostiju. U prigodnoj homiliji Župnik je istaknuo ulogu vjernika i Crkve u današnjem trenutku naše povijesti budući da nam prijeti opasnost da se Boga istisne iz našeg društvenog i narodnog života. "Bez Boga ostat ćemo siročad na pučini svjetkih zbivanja".

Uz oltar, kako se vidi na priloženim fotogrrafijama, bili su i naši vjerni poslužitelji oltara u majicama ukrašenima hrvatskim oznakama.

S oduševljenim pjevanjem "Lijepa naša" završili smo ovo znakovito slavlje.

26.06.2010

Još jedna:

 

kapela

KAPELA

SRCA

ISUSOVA

 


 

Vrbica - Vodice 2010.

Barbara Karlo Nikole, udana i nastanjena u Istri, ispunila je svoj zavjet: podigla je u Vrbici, nedaleko Vodica, zavjetnu kapelu posvećenu Srcu Isusovu. Ova kamena kapela sagrađena je na obiteljskom imanju obitelji Karlo i nadovezuje se na 23 dosadašnje podignute poslije 1991.g.
U petak, 25. lipnja, u prijepodnevnim satima, Župnik je u nazočnosti najuže rodbine obavio blagoslov, izražavajući, u prigodnoj riječi, svoju radost da je upravo u mjesecu Srca Isusova podignuta ova kapela na području ove župe koja toliko štuje božansko Srce, simbol neizrecive Božje ljubavi.

Čestitamo našoj Barbari zazivajući blagoslov božanskog Srca na nju i njezinu obitelj!

25.06.2010

Zahvala uz završetak školske godine 09/10.

školska1

 

HVALA TI,

HVALA,

KRISTE!

 

U petak, 18.06., jedan broj naše školske djece sakupio se u župnoj crkvi sa svojim Ravnateljem i deset nastavnika da, predvođeni Župnikom, izreknu svoj - Bogu hvala! na još jednoj školskoj godini. Ovog puta sve je bilo mirno, sabrano i pobožno jer su uglavnom bila djeca nižih razreda.
Naime, Ravnatelj je prekinuo dosadašnju tradicija da oko podne bude "Te Deum" nadajući se da će biti manje "ispada" po ulicama i manje "brašna" po glavama i odjeći učenika. Međutim, izostala je koordinacija među razrednicima što je imalo za posljedicu da su stariji razredi izostali iz zajedničke zahvalne molitve. školska2
Mi, sakupljeni oko oltara, molitvom smo i pjesmom zahvaljivali u ime čitave školske zajednice, a nakon što nas je Župnik pozvao na čin zahvalnosti Bogu i ljudima za sva primljena dobra....

Župnik je zaželio djeci blagoslovljene praznike!

Nakon blagoslova, kao i svake godine, nastavnici su se s Ravnateljem, našli za zajedničkim stolom u župnoj kući uz prigodnu riječ i kavu.

18.06.2010



Zasebna molitvena zahvala

kriz

naših osmaša - krizmanika


U srijedu, 16. lipnja, naši vjeroučenici iz osmih razreda imali su svoju zahvalnu molitvu za kraj ove školske godine i sveukupnog osmogodišnjeg školovanja.
Ove godine, po prvi put do sada, odlučili smo ih izdvojiti iz zahvalnice ostalih naših vjeroučenika iz škole, koja će se održati u petak. Razlog tomu je posebna euforija i radost koja svake godine na osobit način zahvati naše osmaše, a koja zna prijeći granice dobrog ukusa i ponašanja ne samo na ulici nego i crkvi.
Danas je bilo vrlo mirno.

Ukupno 72 osmaša okupili su se u župnoj crkvi u 18 h sa vjeroučiteljicom Valerijom i klečeći izmolili su himan Duhu Svetomu. Nakon toga retrospektivno su pred Bogom promotrili svoj život, od rođenja onog tjelesnog, pa do duhovnog rođenja na božanski život po krštenju, evocirali su uspomene i na svoje prve korake u školi, na prve učiteljice, na dane Prve pričesti, pa sve do pubertetske zbunjenosti. Kritički su se zagledali u taj dio svoga života tražeči odgovor na postavljeno im pitanje:  u kojoj prigodi mojeg života sam se, možda, razišao s Bogom; u kojem trenutku sam ozbiljnije okaljao svetost krsne haljine… Nakon toga zamolili su Boga za oproštenje i obnovili mu vjernost.
U molitvi vjernika spomenuli su se sa zahvalnošću svih: roditelja, profesora, Župnika, vjeroučitelja…

kriz2
Svoj molitveni hod nastavili su prema crkvi sv. Križa na starom groblju, kod hotela „Punta“,  gdje su čuli ponešto o, u toj crkvi sahranjenom, don Josipu Mrkici  - župniku i rodoljubu, tvorcu „Vodičkog običajnika“. Tu je susret završen s kratkom zahvalnom molitvom. Ističemo posebno molitveno - meditativno ozračje koje je vladalo među našim osmašima te pažnju s kojom su pratili i sudjelovali u molitvama.
Ovo je doista bila lijepa i poticajna gesta naših ovogodišnjih pripravnika na krizmu koja će biti početkom rujna ove godine.

17.06.2010

 

trib1

Radost zajedništva

Biblijska

tribina


U srijedu, 09. lipnja, okončali smo još jednu godinu rada naše biblijske tribine kojoj je ove godine više pristajao naziv „vjerska“, budući da se obrađivana tematika odnosila na život i povijest Crkve.
Kroz cijelu godinu, počevši od rujna 2009. pa evo do lipnja 2010., stalni voditelji Tribine: Župnik i vjeroučiteljica Valerija upoznavali su 30-tak redovitih sudionika sa temom Povijest Crkve. Bio je to vrlo izazovan i vrlo naporan hod. Sami voditelji prolazili su dosta zahtjevan put pripremanja za susrete jednom tjedno. Zanimljivo je bilo da je povijest Crkve prvih stoljeća bila vrlo laka za prezentirati, ali kako smo dublje uranjali u otajstva Crkve i Duha koji je vodi kroz bure i oluje povijesti, to je postajalo sve teže. Novovjeka povijest stavila nas je gotovo pred pripremanje koje je trajalo od srijede do srijede, kroz cijeli tjedan.

Vidjeli smo kako je Crkva – Majka kroz povijest doživljavala i mnoge udarce od vanjskih neprijatelja, ali i od svojih sinova i kćeri.  Sve su to ogrebotine na licu Crkve ali sanirane Kristovom žrtvom i melemom Duha Svetoga koji je njezina duša. Isus je prihvatio rizik stavivši u slabašne i grješne ljudske ruke božansku baštinu svoga evanđelja. trib2
Nekoliko  zadnjih susreta razmatrali smo povijest svijeta i Crkve 20. stoljeća, ali kroz prizmu velikih papa koji su označili taj period. Na završnom susretu Župnik je sudionicima prezentirao Dokumente drugog vatikanskog koncila, Novi crkveni zakonik, Kompendijum socijalnog nauka Crkve te Katekizam katoličke Crkve.  Oboje voditelja, zaključivši ovaj tematski krug Tribine, bacili su panoramski pogled na proteklu godinu, izrazili su zahvalnost i divljenje slušateljima koji su ustrajali od početka do kraja na najizazovnijoj tematici do sada obrađivanoj na Tribini kroz petnaestak i više godina.

I naši sudionici osjetili su zahvalnost prema voditeljima darovavši ih prikladnim vrijednim darovima i pripravivši te večeri pravu gozbu s puno kolača i slastica.
Ono što smo posebno osjetili i doživjeli bila je radost zajedništva u Crkvi i to ne samo na ovom zadnjem susretu već kroz sve naše tjedne susrete srijedom. I na tome smo posebno Bogu zahvalni.

10.06.2010

 

si1
SRCE KOJE LJUBI

Vodice, 6.lipnja 2010.


Ove nedjelje, 6. lipnja,  zajednica od 50-tak vjernika svih dobnih skupina okupila se ispred kapele Srca Isusova, koja se nalazi na izlazu na magistralu iz Vodica prema Zadru.
Svake godine u nedjelju pred blagdan Srca Isusova pred lijepim drvenim kipom ispred kapelice obavi se pobožnost Presvetom Srcu, a potom se kip odnose u župnu crkvu  i postavi na oltar Srca Isusova. Tu ostaje kroz cijeli mjesec lipanj – mjesec Srca Isusova.
Mnogo toga u našoj župi svjedoči o našim pobožnosti našim pređa i njihovoj vjernosti Presvetomu Srcu: oltar u župnoj crkvi s umjetničkom oltarnom palom, stara bratovština 1882. g., barjak Presvetog Srca, spomenuta kapelica kao i drveni kip.  Valja pridodati i himan: „Pjevajmo braćo kršćani“, koji se pjeva po starom vodičkom napjevu. 
Oko kapelice smo se, unatoč vrućem danu i suncu koje neumoljivo peče, okupili si3u 18 sati. Uslijedilo je ugodno iznenađenje: naš Jole u samom dvorištu kapelice podigao je veliki križ od starih kamenih blokova i postavio kameno postolje za kip. Na početku pobožnosti otkrio nam je i motiv i inspiraciju za podizanje križa: na tu ga ideju ponukaše neprijatelji križa i oni koji se bore protiv nazočnosti tog svetog znaka u javnim ustanovama, školama, bolnicama.  Uslijedio je blagoslov križa, a potom smo molili zlatnu krunicu, u dva kora, spontano izmjenjujući zaziv:  „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome“, dopunjujući svaku deseticu sa po jednom kiticom himna: „Pjevajmo braćo kršćani…“  Završismo s litanijama i posvetnom molitvom Presvetom Srca. 
Zaista, Srce i križ imaju mnogo toga zajedničkoga: Srce je odvelo Isusa na križ, a križ je izgleda i sudbina svakoga srca koje ljubi na Kristov način…

si5

 

MI TREBA DA SE HVALIMO KRIŽEM

 

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

 

U KOJEMU JE SPAS, ŽIVOT I USKRSNUĆE NAŠE,

 

PO KOJEMU SMO SPAŠENI I OSLOBOĐENI.

/Gal 6,14/

 

07.06.2010

tij1
Slavili smo svete divote Tijelova


Vodice, 3. lipnja 2010.

 

I naša Vodička župna zajednica pridružila se svim katoličkim vjernicima diljem svijeta u proslavi svetkovina Tijela i Krvi Kristove - Tijelova.
 Već od jutra zauzeti vjernici  pripravljali su stolove - oltare za dvije postaje procesije: kod bunara i u parku; ministranti su dupkom ispunili sakristiju želeći po svaku cijenu dobiti neku od službi u procesiji; uskoro su stigle i predstavnice naših prvopričesnica još u odjeku raspoloženja slavlja Prve pričesti; dođe i zaista velik broj naših starijih vjeroučenika- krizmanici, pa žudiji i toliki vjerni narod…
I misno je slavlje moglo početi. Izmjenjivalo se skladna pjesma, služba Riječi, Župnikova jezgrovita i značajna propovijed o ljudskom životu kao „biti na putu“, o potrebi putnika za hranom, za pićem i za okrjepom. Zato smo usrdno molili s cijelom Crkvom:
tij3

“Silni Bože, što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog.“

Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija urešena bogatim koloritom: Župni barjak, barjak Bratovštine Gospe od Karmela, Srca Isusova, Prvopričesnički, a onda i novina: Krizmanički barjak.

Zahvaljujući trudu i vještim rukama gđe Jelke Srdarev kojoj je vjerouč. Valerija prije par dana tek usput pripomenula želju kako svoju, tako i krizmanika, da bi imali svoj barjak, isti je ubrzo osvanuo u svoj svojoj ljepoti i jednostavnosti, a naš Jole Mateša izradio mu je i prikladan nosač. Naši krizmanici, i nešto mlađi sedmaši, njih oko 70-tak, radosno su i ponosno koračali pod svojom zastavom.
Druga postaja bila je u parku, gdje smo nastavili pobožnu molitvu i pjesmu, a mnogi  su pod hladnom drveća malo i odahnuli. Produžismo do župne crkve gdje je procesija završila, a potom ponijesmo svojim kućama radost svetog slavlja.
Još jednom javno posvjedočismo svoju vjeru u Gospodina koji je ostao s nama kao  naš prijatelj i brat u Presvetom oltarskom sakramentu.

03.06.2010

 

 

glazba1Gosti iz Njemačke

na nedjeljnoj Euharistiji

i u polju

Prošle nedjelje, na svetkovinu Presvetog Trojstva, na župnoj misi u 11h s nama su bili gosti iz Kolne sa svojim gudačkim instrumentima. Oni su na kraju misnog slavlja odsvirali četiri melodije kojima u Njemačkoj poprate pjesme na nedjeljnim euharistijama. Srdačno smo im zahvalili oduševljenim pljeskom.glazba2

Naš pjevački zbor priredio je u polju, na imanju Dinka Šprljan, prigodni ručak, na koji su pozvali i naše goste. Oni su, oduševljeni našim prijemom i gostoprimstvom, nastavili izvoditi pojedine komade na svojim instrumentima. Očekujemo ih u četvrtak na Tijelovskoj procesiji kroz Vodice..

Članovi ovog spontanog gudačkog orketra nalaze se u Vodicama na odmoru i zaželili su da doprinesu našem nedjeljom misnom slavlju, što smo mi velikodušno prihvatili. Hvala im na dobrom primjeru i svjedočenju vjere koje nam je poticaj da znamo uvijek i svugdje dati svoj vjernički obol bogoslužju Crkve.

31.05.2010

 

vis1Hodočašće

GOSPI VISOVAČKOJ

U subotu, 29. svibnja, dva autobusa vjernika iz naše župe pod i č.s. Marija, hodočastili su na Gospin otok Visovac. Među hodočasnicima je bila i grupa vjernica koja se brine o uređenju naše župne crkve kao i članovi iz raznih malih župnih zajednica.
Pridružio im se fra Miroslava Bustruca i uz misno slavlje održao nagovor.

vis2

U prekrasnom okruženju Marijinog otoka,
i u svetoj tišini,
naši hodočasnici našli su svete trenutke duhovnog mira i radosti.

31.05.2010


prva4



PRVOPRIČESNICI NA

OKITU


Misa zahvalnica

U utorak, 25. 05. naši ovogodišnji prvopričesnici zahvalili su našoj Karmelskoj Gospi na neizrecivom daru Prve pričesti, i to s misnim slavljem na Okitu.
Bio je običaj da to učine u nedjelju iza prvopričesničkog slavlja popodne s roditeljima. Ove godine č.s. Marija organizirala je naše slavljenike u spomenuti utorak izjutra.
prvo2

U 9h našli su se podno Okita s jednim brojem roditelja, s krunicom u rukama i na usnama, popeli su se na brdo. Pridružio im se naš don Ivan Č. i pred-vodio misno slavlje.
Bio je to posebni doživljaj za njih. Bila je to posebno doživljena misa, upravo njihova. Njih 55-torica zdušno su molili i pjevali sudjelujući u najsvetije činu Crkve primajući, pod svetim pogledom naše Gospe, Tijelo njezina Sina.

Nakon slavlja u Gospinom svetištu prvopričesnici su izišli ispred crkve i uživali u pogledu na Vodice i okolicu.

26.05.2010

 

Tisno, 24. svibnja 2010.

JOŠ JEDAN SVETI SUSRET


karavaj

U SVETIŠTU GOSPE OD KARAVAJA

U ponedjeljak, 24.05., sedamdesetak vjernika iz naše vodičke zajednice našlo se je u Tisnome, na hodočašću našoj Gospi od Karavaja. Bila je to druga večer trodnevnice za Gospin blagdan koji se slavi 26. svibnja svake godine.
Krenuli smo jednim autobusom, a pridružio nam se jedan broj vjernika svojim osobnim automobilima. Stigavši koju minutu poslije 17h, naišli smo na otvaranje tišnjanskog mosta i, čekajući pola sata da pređemo na drugu stranu Tisnoga, znatiželjno smo promatrali kako manji i veći brodovi prelaze s jedne i druge strane. Na putu prema brdu - Gospinom svetištu, posjetili smo nakratko župnu crkvu i zazvali Duha Svetoga kome je crkva posvećena. Kroz mjesno groblje, koje je na tom istom pravcu, zaustavili su se na svećeničkom grobu i molitvom se sjetili dva velika župnika: don Rafe B. i don Ante M.

Stigavši uz napor pred Gospino svetište doživjeli smo nešto od "komadić raja na zemlji". Molitva krunice unutar svetišta pred Gospinim likom odzvanjala je srdačnom pobožnošću. Vrhunac je bilo euharistijsko slavlje pred crkvom. Naš župni zbor zdušno je započeo "Zdravo zvijezdo mora..." Župnik je već na početku naglasio da u duhovski ponedjeljak slavimo BDM Majku i sliku Crkve. U prigodnoj homiliji povezao je svetu majku Ckvu sa BDM majkom Crkve. Nema Krista bez Crkve i nema Crkve bez Krista. Nema kršćanina bez ispovijesti "Vjerujem u svetu Crkvu", ali i bez "suosjećanja" sa svojom majkom Crkvom... Pozvao je sudionike ovog slavlja da obnove svoju privrženost Crkvi uz čvrstu vjeru da BDM Majka Crkve neće ostaviti svoj narod na hodočasničkom putu prema vječnosti, kako nam to pokazuju Gospina ukazanja u Karavaggi, Lurdu, Fatimi...

Nakon misnog slavlja, uslijedio je pobožan molitveni nastup našeg zbora. Otpjevali su nekoliko Gospinih pjesama popraćenih prigodnim recitalom našeg Jole.

Ispunjeni svetom radošću i dubokim vjerničkim iskustvom Majčina doma spustili smo se skalinama u Selo. U dvorištu župnog dvora našli smo se za zajedničkim stolom poprativši blagovanje s oduševljenom pjesmom. Oko 22h povratili smo se "bogatiji" u Vodice.

25.05.2010


Subota, 22.05. - u 21h - Vodički Okit

bdj2

IŠČEKIVANJE

DUHA

SVETOGA

 

S GOSPOM

NA OKITU

U subotu, 22. svibnja, u 20h, krenut će od župne crkve u Vodicama, jedna grupa vjernika, pješice, sa zapaljenim bakljama, prema Gospinom svetištu na Okitu. Naknadno ćemo zapisati koliko ih je hodočastilo i kakav je bio sastav. Oni će tako nastaviti već više godina uobičajnu praksu da Duhovsko bdjenje provedu s Gospom. Pridružit će im se, i č. Marija i don Ivan Č. koji će na svršetku predvoditi misno slavlje.bdj1

Najveći dar Uskrsloga Crkvi i svijetu je Duh Sveti. On preuzima vodstvo u ostavrenju djela spasenja. On je duša Crkve, koju neprestano "korigira" dok putuje ljudskom poviješću na putovima evanđelja. On nevidljivo djeluje kroz svu uzburkanu povijest Crkve i svijeta dovršavajući Isusovo djelo na zemlji.

Večernje hodočašće od jednog sata, uspon na Okit, ozračje mira i osjećaj visine, dragi pogled sa Gospina majčina lika, zajedništvo molitve, pjesme, meditacije... sve samo da poželiš za iskustvo duhovskog događaja.

Bez božanstva tvojega,
Čovjek je bez ičega,
Tone sav u crnom zlu.

Pokušaj im se pridružiti i doživjeti nebeske radosti!

P.S.
Gotovo stotinjak vjernika okupilo se je na duhovskom noćnom bdjenju na Okitu. Bili su to uglavnom odrasli mlađi vjernici. Od 20.30h pa sve do poslije pola noći oni su su se radovali i klicali u Gospodinu. "Treba to doživjeti", reče jedan sudionik.

21.05.2010

pprid

 

"KAO ŠTO KOŠUTA ŽUDI..."


Nedjelja, 16. svibnja 2010.

PRVOPRIČESNIČKO SLAVLJE

 

Konačno su naši prvopričesnici stigli k svome cilju: Prva pričest! Oni vam ne bi znali s puno riječi izraziti ono najdublje što sadrži ovo neizrecivo otajstvo, ali to najsvetije naslućuje njihovo nevino srce. Mi koji smo pratili djecu na ovom svetom putu mogli smo to vidljivo doživjeti s njihova lica, pogleda, smiješka... Isus dolazi, a s njim i Otac i Duh Oca i Sina! Isus s nama, u nama, mi u Isusu... Sve samo kratke natuknice, ali u njihovim srcima nailaze na nutarnji odaziv čežnje, sreće i blaženstva. Župnik je u prigodnoj kratkoj homiliji pozvao naše slavljenike upravo na takvo iskustvo preko divnog psalma: "Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom." Sva traženja našeg srca za ljubavlju vode nas do pravog i trajnog izvora: našeg Stvoritelja i Spasitelja. "Stvorio si nas, Bože, za sebe, i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri!" /Sv. Augustin/. Eto, to smo slavili, i to na samom izvorištu svake sreće i punine.

ppric
Skladna pjesma naših mladih i samih prvopričesnika samo je produbljivala ovo temeljno vjerničko iskustvo. Djeca su bila opuštena u radosti, ponašali su se i osjećali "kao kod kuće". Nešto od svetosti njihovog doživljaja zahvaćalo je i nas odrasle koji smo crkvu ispunili do zadnjeg mjesta; jedan broj morao je stajati pred crkvom.


Nakon slavlja uslijedilo je druženje za zajedničkim stolom, slikanje, čestitatanje... Radost je prelazila od prvopričesnika na nas odrasle, a radost roditelja povećavala se s radošću djece...prv2

 

Zahvaljujemo Bogu za sve one koji su neumorno ulagali svoj trud u ozbiljnu pripravu naših slavljenika, a napose č.s. Mariji koja ih je pratila sa puno zauzetosti i ljubavi.

Prvopričesnici! ČESTITAMO!

16.05.2010

 

Susret obitelji

sa 4-ero i više djece

obitelj

U nedjelju, 16. svibnja, u prostorijama Katoličke škole u Šibeniku, organizira se zajedničko druženje za obitelji 4+ na razini naše biskupiji. U susretu će sudjelovati i o. Biskup.
U prošlu nedjelju oglasio sam tu vijest na svim misama i pozvao takve kršćanske obitelji da se prijave u naš župni ured da možemo organizitari njihovo sudjelovanje na tom skupu. Međutim, do danas /12.05./ još se nitko nije prijavio.
Poslao sam popis petnaestak naših obitelji od kojih se može očekivati da će pozitivno odgovoriti. Te će obitelji ovih dana biti telefonski pozvane iz Šibenika i obaviještene o susretu. Ukoliko dobijete poziv nemojte se iznenaditi.

Dragi roditelji! Čovjek je slab kad je osamljen, a jak kad je s drugima, a osobito s onima s kojim dijeli sličnu životnu sudbinu. Iskoristite i ovu prigodu koja je za vaše i naše dobro, a napose za dobro vaše djece.

12.05.2010

USUSRETobnova

PRVOPRIČESNIČKOM SLAVLJU /16.05./

 

Nalazimo se u tjednu pred slavlje Prve pričesti u našoj župi.
Šezdesetdevet naših trećaša, nakon uporne priprave, stižu do svetog cilja: otajstva svoje Prve pričesti. Kad vjernički ulazimo u tu najveću tajnu naše vjere zastaje nam dah i srce nam jače zakuca:
Gospodin Isus dolazi u moj život! On i ja jedno! Bože, koje radosti!

Ovaj posljednji tjedan ima za cilj da sve nas pripremi na taj milosni dar, ponajprije naše prvopričesnike, zatim njihove roditelje, a i čitavu našu župnu zajednicu.
U utorak, 4.05., održali smo susret s roditeljima. Bio je to poticajni sastanak kojem se odazvao najveći broj roditelja.
U četvrtak, 6.05., slavili smo prvu ispovijed naših slavljenika. Četvorica svećenika strpljivo je vršila svoju svećenčku službu izgovarajući nad svakim djetetom Isusove riječi: "Ja te odriješujem..."
U ponedjeljak, 10.05., preko večernje mise naši prvopričesnici obnavljaju sa zapaljenim krsnim svijećama u rukama svoja krsna obećanja uz dječji odlučni: odričem i vjerujem!
Svake večeri kroz tjedan zajedno sa roditeljima i krunicom u rukama pozdravljat će Majku Isusovu i svoju, jer po njoj nam je sve darovano. Iza toga slavit će misno slavlje uz kratku župnikovu homiliju da bi što više produbili u svojoj dječjom pobožnosti ovo središnje otajstvo naše vjere i kršćanskog života.
U subotu, još jedna sv. ispovijed. I onda:
NEDJELJA i PRVOPRIČESNIČKO SLAVLJE na misi u 8.30h.

Usklik jedne velike duše neka bude njihov i naš usklik:

Radost! Radost! Kličem od radosti!

10.05.2010

Vidi ARHIVA