Molitveno bdjenje za novorođeni život

U subotu 27. studenoga 2010. u predvečerje prve nedjelje došašća, na poticaaj i poziv pape Benedikta XVI. u našoj župi u 20h upriličeno je i održano molitveno bdjenje i molitva pred Presvetim sakramentom za novorođeni život. U molitvi je sudjelovalo 80-ak vjernika, koji su u zajedništvu sa sv. Ocem i svim drugim vjernicima u svijetu molili za novorođeni život.

"Vrijeme priprave za sveti Božić je povlašteni trenutak da se zazove Božju zaštitu na svako ljudsko biće pozvano na život, također kao zahvala Bogu za dar života primljen od naših roditelja" stoji u pozivu sv. Oca.

27. 11. 2010.

U posjetu bivšem vodičkom župniku don Frani Šimatu

Gotovo je prošlo dva i po mjeseca od smjene župnika u našoj župi. Naši osmaši – krizmanici, a ujedno i mladi novinari – suradnici portala infovodice.hr zajedno sa svojim novinarskim mentorom gosp. Perom Grgurevom i vjerouč. Valerijom, došli su do ideje da posjete bivšega župnika don Franu, a povodom dodjele nagrade za životno djelo – posebne časti koju je don Frane dobio za ovogodišnjem martinje od svojih Tišnjana. U petak, 26. studenoga, posjetili smo don Franu koji pozdravlja sve stanovnike naše vodičke župe, našega novoga župnika don Franju, svima nam zajedno poželjevši plodan i aktivan vjerski život. Pročitajmo razgovor novinara Josipe B. i Marijane M. sa don Franom Šimat:

1.  Poštovani don Frane, nekadašnji župniče, zanimalo bi nas kakve dojmove ste ponijeli sa sobom iz svojeg župnikovanja u Vodicama kroz dugih 20 godina?

- Najprije, zahvaljujem Vam na posjeti i pažnji koji ste mi učinili ovim intervjuom. Preko vas pozdravljam sve drage Vodičane, župljane, prijatelje i poznanike; napose mlade i djecu. Svima zahvaljujem na svemu!
Na vaše prvo pitanje teško je ukratko odgovoriti budući da se radi o dvadeset godina moga najzrelijeg svećeničkog života. Možda su na to pitanje najbolje dali odgovor priređivači akademije u Kulturnom centru u Vodicama, priređenoj uz moj odlazak, citirajući sv. Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao!“ Sa velikom zahvalnošću Bogu i župnoj zajednici otišao sam iz Vodica pun dragih uspomena na vjernike koji su godinama pod mojim vodstvom rasli i brojem i vjerom. A to je za svakog svećenika-župnika najutješnija i najradosnija činjenica.

2. Naša vodička župa s Vama se zaista velebno oprostila, što Vas se posebno dirnulo pri oproštaju u Kulturnom centru, župnoj crkvi?
 

– Zaista, bio sam ugodno iznenađen priređenim mi oproštajem. Otkrio sam privrženost Božjega puka i njegovu spontanu zahvalnost. Oproštajna akademija u Kulturnom centru, sa svim svojim sadržajem i mnogobrojni posjetiteljima, dali su mi do znanja da sam doista bio jedan od vas, a ja ću još  dodati, i jedan koji je sav pripadao vama. To se je očitovalo i na oproštajnoj župnoj nedjeljnoj misi. Bio sam duboko dirnut tolikim izrečenim srdačnim riječima, gestama i darovima. Osjetio sam da moj svećenički život nije prošao ututanj. Bio je sav posvećen služenju ljudima i Bogu. To su mi potvrdili i svi oni prigodno oproštajni, skupni i pojedinačni, sadržaji.

3. Je li Vam se bilo teško odvojiti od župe u koju ste uložili najplodnije godine svojega rada?

– Svaki je rastanak težak, a napose dugogodišnjeg župnika u jednoj župi. Ostavljamne samo pojedince nego mnogobrojnu i vjernu zajednicu s kojom sam se bio  stopio. S njom sam proživljavao radosne, ali i tužne trenutke. Ušli smo jedni drugima „pod kožu“, u srce i dušu. I zato čovjek u tim trenutcima rastanka osjeti kako se kida dio od njegova života, kako ostaje bez okoliša u kome je živio, radio i patio.

4. Kao iskusni svećenik i uzoran pastoralni radnik Vi ste mnogim mladim svećenicima uzor i poziv na ispit savjesti svojeg svećeničkog služenja. Što bi ste poručili današnjim, mlađim svećenicima naše biskupije?

-  Pitate me, što bih poručio braći svećenicima, posebno mlađima?  U prvom redu da s puno odgovornosti vrše svoje župničke dužnosti posebno u naviještanju evanđelja. O njihovom trudu i zalaganju sutra će ovisiti vjera pojedinaca i čitavih župnih zajednica. Poželio bi im da rastu u ljubavi prema Bogu, a iz te ljubavi i prema bratu čovjeku i zajednici koju im je majka Crkva povjerila. Osobito bih ih pozvao na ljubav prema Crkvi: voliti Crkvu, s Crkvom suosjećati, za Crkvu živjeti.
Trebamo moliti Gospodina da takvu vjeru i ljubav udijeli našim svećenicima. A odatle sve će drugo doći…

5. Naša biskupija oskudijeva brojem duhovnih zvanja, što Vi mislite, što je tomu uzrok?

– Zašto našoj  biskupiji nedostaje  duhovnih zvanja? Teško je to ukratko odgovoriti. Ipak, mislim da je temeljni problem u vjeri koja se živi ili ne živi u našim obiteljima. Kad slušate pojedine svećenike  o tome tko je zaslužan za njihovo svećeničko zvanja onda će vam oni nabrojiti  nekoliko osoba iz svoje najbliže okoline koji su svojim kršćanskim životom, vjerom i pobožnošću  označili njihovo djetinjstvo i omogućili im da Boga uzimaju ozbiljno. Obično su to roditelji ili bake i djedovi. Tako gdje obitelj skladno zajedno živi, zajedno moli i zajedno slavi nedjeljnu misu tu nastaju klice svećeničkog zvanja. Ako se k tome pridruži i živa vjera župne zajednice, jednostavno tu se moraju roditi novi Božji pozivi…   

6. Je li bilo lakše biti mladi svećenik u vrijeme u koje ste Vi to postali ili je to možda lakše danas? Koji su izazovi svećeniku nekada a koji sada?

-  Moja generacija svećenika započela je svoju daljnju pripravu za svećeništvo poslije Drugog svjetskog rata, u doba komunizma. Vlasti i čitav tadašnji sustav nije bio ni najmanje sklon Crkvi. Poći putem svećeničkog zvanja u to vrijeme bio je pravi herojski korak. Ništa niste mogli očekivati na tom putu svoga opredjeljenja doli poteškoće. Ja sam to također prošao. Ali zanimljivo, da smo onda imali veliki broj zvanja. To treba zahvaliti i hrabrosti i velikodušnosti naših kršćanskih roditelja koji su svjesno i odgovorno stali iza našeg izbora…
Danas nema takvih bojazni. Međutim, duhovna atmosfera u kojoj živimo, posebno ona u obiteljima kao i u društvu, puno je teža i nepogodnija za svećeničko opredjeljenje. Mladi su sve manje sposobni za žrtvu i odricanje. Okruženje u kojima mladi rastu ne pogoduje za jednu takvu „visoku“ odluku. I zato, i onaj broj mladih koji krene tim putem, nažalost, sustaju i odustaju. Uza sve to moramo vjernički vedro  gledati u budućnost čvrsto vjerujući da „Bog može od kamena stvoriti Abrahamovu djecu“.

7. U povodu ovogodišnje blagdana sv. Martina dobili ste od svoje općine Tisno nagradu za životno djelo. To je lijepa i rijetka nagrada koju dobivaju zaista posebni ljudi koji su cijeli svoj život predali i ugradili u ostvarenje jednog ideala. Koje su to vrijednosti koje su u Vama prepoznali svi koji su se sa Vama susretali?
Ispunja li Vas ta nagrada ponosom, jer ipak rijetko tko se može pohvaliti tako nečim?

– Moram priznati da sam se iznenadio obaviješću da sam imenovan od općine Tisno za „Nagradu  za životno djelo“. Vjerojatno su to predložili moji sumještani. Oni su pratili moj svećenički život i bilo im je drago posebno onda kad su slušali od Vodičana kako hvale svoga župnika, a također i prije toga, oni su me s ponosom pratili dok sam kroz 25 godina bio župnik katedrale.
U zahvalnoj riječi, nakon primljene nagrade, pred svečanim skupom u Tisnom, naglasio sam da ovo priznanje dijelim sa svojim pokojnim roditeljima i mojim sumještanima iz čijih sam korijena potekao. To su bili sveti ljudi, radišni, materijalno siromašni, pošteni i nadasve iskreni kršćani. Sve je to utjecalo na moju ljudsku i svećeničku osobnost. Također, naglasio sam u prigodnoj riječi, i ulogu koju su svećenici-župnici tijekom desetljeća odigrali u duhovnom i vjerskom odgoju Tišnjana, i ne samo njih. Spomenuo sam don Srećka Pavića, kanonika, i don Rafaela Benamatija i don Antu Marinova čiji posmrtni ostaci počivaju na Tišnjanskom groblju; oni, i ne samo oni, ugradili su svoje svećeničke živote u služenje Božjem puku. Bio sam radostan što sam mogao svima njima odati svoje priznanje i zahvalu.

8. Sad ste službeno u mirovini, a i nakon odlaska iz naše župe bili ste dva - tri puta aktivno prisutni, u blagoslovu jedne kapelice, u predstavljanju knjige, u proslavi 50.-godišnjice jednog pira, recite nam: jeste li doista u mirovini ili ste još aktivni?

– Ja sam naučio raditi i samo me bolest može u tome spriječiti. Uvijek sam volio knjigu i ona mi je bila najveća radost. Računao sam da ću se, ako ikad budem imao dovoljno vremena, posvetiti čitanju i studiranju. To sam došavši ovdje u svećenički dom i započeo.
Moram vam odati jednu tajnu: čim sam se, došavši u Šibenik, malo odmorio osjetio sam grižnju savjesti što ne sudjelujem u pastorizaciji i navještaju evanđelja. Iskreno sam molio Boga da mi pokaže što kani sa mnom. Tako sam preuzeo svečanu misu svake nedjelje u katedrali u 11 sati, svake subote držim na Šibenskom radiju u vjerskoj emisiji u 17h  meditaciju na evanđelje dotične nedjelje, odazovem se braći svećenicima kad im treba ispovijedati ili pomoći u nečem drugom; ovih dana preuzet ću tjedne pripreme svećenika za nedjeljnu propovijedi… I vidjet ćemo što još mogu… Ponavljam sa svojom pokojnom majkom: u ruke Božje!  

Poštovani don Frane, zahvaljujemo Vam se za interview i želimo plodonosnu mirovinu i dobro zdravlje!

26. 11. 2010.

Proslavili smo blagdan sv. Cecilije 22. 11.

I naš crkveni zbor pridružio se tolikim zborovima koji su u ponedjeljak 22. studenoga slavili svoju nebesku zaštitnicu. Crkveni zbor predvodio je pjevanje na večernjoj sv. misi na kojoj je župnik u prigodnoj propovijedi progovorio o ulozi crkvenog zbora i pjevanja u bogoslužuju, čestitavši našim zborašima njihov dan.

Poslije mise u velikoj dvorani pastorlanog centra uslijedila je večera  i druženje članova zbora uz pjesmu i razgovor.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE "NEBESKI ČUVARI"

 

U četvrtak, 21. listopada 2010. u Kulturnom centu u Vodicama predstavljena je knjiga "Nebeski čuvari" naše župljanke i sugrađanke gosp. Anke Vodanov. Knjiga "Nebeski čuvari" druga je zbirka pjesama koju je napisala gosp. Anka Vodanov.

 

 

 

U svojoj knjizi (zbirci pjesama) autorica kroz stihove i pjesnički izražaj govori: u prvom dijelu o stradanju mladih vatrogasaca u "kornatskoj tragediji" te u drugom djelu koji nosi naslov "Duhovne pjesme" o duhovnom iskustvu i osjećajima koje ima i osjeća prema Isusu i njegovoj majci Mariji.

 

 

Knjigu su predstavili i o njoj govorili: prof. Meri Juričev Dumpavlov i don Frane Šimat, svećenik u miru - dugogodišni i donedavni vodički župnik.

 

 

Predstavljajući knjigu don Frane Šimat međuostalim je istaknuo: "Dok pomno čitamo pojedine pjesme pred našim očima uskrsava ljudski i vjernički lik same autorice. Ona, „kroz godine mnoge“, živi svoje dane, označene križem, ne samo u sadašnjosti, već je križem označen čitav njezin  život. Međutim, ona se sa zahvalnošću ne zaboravlja prisjećati i toliko dobroga, lijepoga i ljudskoga, što ju je također ispunjalo i nosilo u životu. U ozračju takvog življenja, autorica se kao vjernica susreće sa svojim Bogom; iskreno s njim komunicira kroz prosnu i zahvalnu molitvu."

Na koncu ovog kratkog osvrta, pridružujemo se rijećima don Frane Šimata kojima je zaključio svoje predstavljanje: "Zahvalimo našoj Anki, autorici spomenutih pjesama.
Zahvalimo Bogu na njezinom pjesničkom daru kojim je obogatila i bogati naše živote.
Poželimo da i ova njezina zbirka pjesama doprinese porastu naše ljudske i kršćanske duhovnosti.

21. 10. 2010.

DANI KRUHA U VODICAMA

Zahvala Bogu za darovane plodove

Ove godine po prvi puta  izišli smo iz naše Osnovne Škole sa našim učenicima obilježiti Dane kruha i zahvalnosti ispod zvonika naše župne crkve sv. Križa. Već dan prije  osjetili smo „šušur“ nešto se sprema. Naš vrijedni Jole kao i uvijek  iznenađuje nas svojim dosjetkama pa se osjetio prošlogodišnji žar kada je trebala biti Državna smotra za tu prigodu u našim Vodicama. Svi smo dizali glave prema nebu i molili da se ne ponovi prošlogodišnja kiša. Bog nam se smilovao kako je to gospodin  ravnatelj i rekao u svom pozdravnom govoru.

Ispod kampanela naše vrijedne „Perlice“ s puno ljubavi uprizorile su nam kako se nekada mijesio kruh u našemu mistu. Zanimljivo je bilo vidjeti kako svoje unučiće uče kako se priprema i mijesi kruh. Što je sve potrebno da kruh bude mekan i ukusan a nadasve topao kada se vadi iz pećnice.

Nakon tog uprizorenja župnik don Franjo Glasnović  nam je rekao nekoliko poticajnih riječi o kruhu svagdašnjem, pročitao Riječ Božju iz Djela apostolskih, nakon čega je uslijedio blagoslov kruha i svih plodova. Perlice su blagoslovljeni kruh dijelile prisutnima, što je bilo vrlo znakovito. Malim zalogajem kruha i mi smo poslani biti blagoslov drugima.

Na koncu su naši učenici sa svojim učiteljicama imali humanitarnu akciju za jednog bolesnog dječaka u OŠ Tina Ujevića u Šibeniku. Naime prodavali su svoje radove kako bi pomogli pri liječenju dječaka. Bilo je ganutljivo vidjeti kako su mještani pokazali svoja velika srca kada je dječje zdravlje u pitanju. Svi lijepo posloženi štandovi bili su brzo rasprodani.

Bogu dragom hvala na ovom lijepom danu, bogatom iskustvu i trudu naših učenika.

LISTOPADSKA POBOŽNOST

S molitvom krunice pred nebeskom Majkom

BIBLIJSKA TRIBINA 2010/2011.

Katekizam ili što vjerujem?

„Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta! „ – reče Isus. Čovjek, dakle, živi od riječi, od naših ljudskih riječi, a čovjek vjernik na osobit način živi od Božje Riječi… Stoga je temeljna zadaća  Crkve navješćivati i tumačiti i čuvati Božju Riječ. Osobita zadaća i sveta dužnost svakoga vjernika je upoznati Božju Riječ, od nje živjeti, njome se hraniti; upoznati svoju vjeru kako bi smo mogli u svakom času objasniti razlog nade koja je u nama.

Potreba ozbiljnog uvođenja u vjeru i poznavanja vjere od strane odraslih vjernika jedan je od bitnih zadaća katehizacije i evangelizacije danas.  Pogotovo kada se u smjernicama naše biskupije naglašava tema: Evangelizacija odraslih.

Znao je to i prethodni vodički župnik, don Frane Šimat, koji je kao župnik šibenske katedrale organizirao biblijske tribine za grad Šibenik, a dolaskom u Vodice 1991. godine osjetio goruću potrebu za temeljnim  i sustavnim uvođenjem odraslih vjernika u poznavanje Biblije. Počeo je sam, svake srijede s jednom grupom vjernika. Naporan i zahtjevan rad, koji za jedan održani susret traži gotovo jednotjedno promišljanje, planiranje, sazrijevanje ideje koja se onda pretoči u konkretnu riječ, pouku, meditaciju, molitvu

Prije 12 godina u vođenju Tribine pridružila mu se i vjeroučiteljica Valerija. Izmjenjivale su se biblijske teme. U ritmu jedne školske godine tribina se održavala svake srijede u 20h, a teme su bile godišnje: jednom izabrana tema obrađivala se sustavnim i povezanim izlaganjima kroz 35 susreta čitavoga godišta. Donosimo neke od tema o kojima smo do sada razgovarali na Tribini:  čitanja liturgijskih godina A, B, C,  povijesna biblijska literatura,  proročka biblijska literatura, Otkrivenje –apokalipsa; Knjiga psalama, Mudrosna biblijska literatura, Pavlove poslanice,  Petoknjižje, Živo kamenje vjere – najvažniji biblijski tekstovi, Krist sa svojim narodom kroz povijest – povijest Crkve…

Ove godine u rujnu dogodila nam se i smjena dvojice župnika: pokretač i voditelj Tribine don F. Šimat prepustio je župu novom župniku don Franji Glasnoviću.  Moramo reći, da su se mnogi Tribinaši pitali što će sada biti s Tribinom…. no, Tribina nikad nije došla u pitanje. Dapače! Ona je ostala kao  velika i sveta zadaća i dužnost i novom župniku i vjeroučiteljici. Devetnaest godina rada nije malo! Kroz Tribinu je prošlo stotinjak odraslih vjernika, a ne zaboravimo da i u današnjem sastavu Tribinaša imamo one vjernike koji su joj članovi od osnutka – dugih 20 godina. Koliko li su oni otišli duboko u poniranju u Božju Riječ, a sigurno i u promišljanju njene poruke za našu životnu svakodnevicu, koliko li drugačije gledaju na zbivanja u svijetu i oko nas, a prožeti svjetlom Kristova evanđelja! Upravo nas je to zadužilo, da sad u novom sastavu, nastavljamo tamo gdje je prethodni Župnik don Frane stao, tražeći pri tom i nove izričaje i nove metode koje nam omogućuju i novi prostori pastoralnog cenra.

Ovogodišnju  Biblijsku – vjersku tribinu započeli smo 22. rujna, a posvetili smo Katekizmu katoličke Crkve tj. temi Što vjerujem?  Iz susreta u susret upoznajemo , kroz biblijske likove Abrahama, Mojsija, Kraljeve, Proroke, velike teme naše vjere: sam pojam vjere, kušnje i napasti, sumnje u vjeri, savez, pomazanje, očekivanje Mesije…. itd., nakon toga očekuje nas govor o sakramentima, te kršćanskom moralu.
Radujemo se svakom susretu s članovima Tribine, jer da bi se on dogodio, za nas voditelje prije se morao dogoditi i susret s Biblijom, i s Katekizmom katoličke Crkve, Novim katekizmom i brojnim priručnicima. Od takvih susreta i spremanja na njih i mi imamo obilate duhovne koristi.

Pozivamo  odrasle vjernike da nam se pridruže na susretima svake srijede u 20h. Točno je da ovakav vid rada doista traži i intelektualni napor, i dosta upornosti…. ali ima li išta kvalitetno, a da je po niskoj cijeni i da se dobiva bez truda i muke?

SUSRET ČLANOVA ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA

S NOVIM ŽUPNIKOM

U utorak, 28. runja 2010. u pastoralnom centru u „Bažani“ upriličen je susret župnog pastoralnog vijeća s novim župnikom. Na susretu se župnik predstavio članovima ŽPV-a i upoznao s njima. U razgovoru s njima istaknuo je važnost župnog pastoralnog vijeća koje pomaže župniku i surađuje s njim u radu i pastoralu župe. Na susretu su izrečeni prijedlozi i ideje koje bi trebalo ostvariti u pastoralu župne zajednice.  Susret je završio uz prigodno druženje.

SUSRET ČLANOVA ŽUPNOG cARITASA

S NOVIM ŽUPNIKOM

U ponedjeljak, 27. runja 2010. u pastoralnom centru u „Bažani“ upriličen je susret članova župnog caritasa s novim vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićem.  Na susretu se župnik upoznao s članovima župnog caritasa, njihovim radom i aktivnošću u župi. U razgovoru s njima istaknuo je važnost caritasa i njegove uloge u životu Crkve i župne zajednice. Predloženi su novi projekti za naredno razdoblje, kao i nove smjernice i ideje koje je moguće ostvariti u župi na karitativnom području. 

BLAGOSLOV KAPELICE SV. MIHOVILA

U nedjelju, 26. rujana 2010. pred blagdan sv. Mihovila arhanđela u našoj župi blagoslovljena je nova kapelica sv. Mihovila. Novoizgrađenu kapelicu posvećenu sv. Mihovilu koju je sagradila obitelj Ivice Strikomana  na svome obiteljskom imanju, na kraju Zatonske ulice, blagoslovio je don Frane Šimat, prethodni i dugogodišnji vodički župnik. Uz njega su blagoslovu prisustvovali don Franjo Glasnović, novi vodički župnik i don Ivan Čolak te skupina vodičkih vjernika. Nakon blagoslova uslijedilo je bratsko druženje i okrepa oko stola koju su pripremili domaćini - obitelj Strikoman.

kapelice u župi Vodice

 Don Franjo, dobro došli!

Novi župnik preuzeo službu

Nakon što smo se prošle nedjelje, 12. rujna, na izvanredan i veleban način oprostili on našeg župnika don Frane Šimata, ove nedjelje 19. rujna, srdačnu dobrodošlicu izrazili smo novom župniku don Franji Glasnoviću. Don Frane Šimat je uložio svojih dvadeset najplodnijih životnih godina u ovu župu, imao je dovoljno znanja, pastoralnog iskustva, duhovnosti… i počeo je sijati kao sijač neumorni… Iz dana u dan slavio je za oltarom ove župe označene sv. Križem, propovijedao je, katehizirao, veselio se i tugovao s nama, s narodom ove župe. Živio je s nama i za nas. Otišavši u zasluženu mirovinu, ostavio je jaku i zrelu vjerničku zajednicu, uređenu župu s konkretnim pastoralnim smjernicama za sadašnjost ali i za daljnju budućnost, sa zajednicama koje su žive i funkcionalne, ostavio je i marljive suradnike, koji nastavljaju rad na njivi moleći snagu Gospodina i iskajući blagoslov. Velikom Župniku cijeli tjedan od 6. rujna pa sve do vrhunca, 12. rujna pojedine zajednice Župe i Grada izrekle su veliko HVALA rekavši time da su prepoznale istinske vrijednosti koje se žive u skrovitosti, uporno, nenametljivo, u čistoći i jasnoći nakane i srca.

Šibenska biskupija poslala nam je novoga Župnika - don Franju Glasnovića.

Rođen prije 33 godine u pobožnoj katoličkoj obitelji duboko označen čvrstim karakterom, moralom, zahtjevnim odgojem i nadasve ljubavlju prema Bogu i čovjeku, rastao je i vjerski sazrijevao u okrilju šibenske katedrale. Ministrirajući kao dječarac uz tadašnjeg katedralnog župnika don Franu Šimata , u dubini duše osjetio je misterij poziva Božjega te se doskora odazvao i počeo pripremati za svećeničko zvanje. Studij Bogoslovije u Splitu marljivo učio u periodu od 1996. do 2003. godine kada je i diplomirao. Ozbiljno pripravljen na svećeničku službu, đakonsku godinu proveo je u katedralnoj župi sv. Jakova u Šibeniku nakon čega je uslijedio svećeničko ređenje po rukama mons. Ante Ivasa. Djelovao je od 2003.-2004.g. kao župni vikar u šibenskim župama sv. Jakova i sv. Križa u Docu. Župnikom Skradina i dekanom skradinskog dekanata postaje 2004. godine. Ista služba traje do rujna ove, 2010. godine, kada je imenovan župnikom župe Našašća sv. Križa u Vodicama i dekanom vodičkog dekanata. Aktivni je član Svećeničkog vijeća šibenske biskupije.

Don Franjo ovoj župi nije nepoznanica, ili mogli bi smo reći i drugačije: don Franji ova župa nije nepoznanica! Često puta je nesebično žrtvovao svoje vrijeme i stavljao se na raspolaganje dosadašnjem župniku pomažući u ispovijedanju naše školske djece i mladih, u božićnom blagoslovu kršćanskih domova i obitelji... Možda don Franjo tada nije ni slutio, ali to je sve bio Božji put, Božji providonosni plan za njega kao svećenika i za nas kao Božji narod potrebit svojeg novog pastira.

Danas, u nedjelju 19. rujna unatoč kišnom nevremenu, okupili smo se opet na nedjeljnu misu. Znali, smo da nas čeka novi Župnik s kojim smo dužni biti, kako nas je don Frane savjetovao opraštavši se s nama, "jedno srce i jedna duša". Na jutarnjoj misi, nakon što je don Franjo pročitao Biskupov dekret o imenovanju Župnikom župe Našašća sv. Križa u Vodicama, dobrodošlicu su mu izrazili najmlađi: prošlogodišnji prvopričesnik i buduća krizmanica - zaželivši mu sve darove Duha Svetoga koji će mu biti u obilatoj mjeri potrebiti za vođenje ove izazovne, velike i zahtjevne župe.

Na župnoj misi u 11 sati ponovio se isti postupak čitanja dekreta o imenovanju, nakon čega je Župnik u ime cijele zajednice pozdravljen od jednog člana Župnog ekonomskog vijeća, te predstavnika crkvenog zbora, uz prikladan, simboličan i rječit dar. Na večernjoj misi, Župnika su pozdravili naši mladi.

Našem novom Župniku doista želimo da živi ono što nam je u uvodnom slovu skupa s apostolom Pavlom i rekao: "A ja Bože sačuvaj da bi se ičim ponosio nego križem Gospodina našega Isusa Krista po kome je meni svijet razapet i ja svijetu!"

Želimo mu obilate darove Duha Svetoga, baš kao što naša krizmanica u pozdravnom govoru reče:

"Od srca Vam želimo da svi darovi Duha Svetoga djeluju po Vama i kroz Vas, želimo Vam MUDROST i RAZUMNOST u upravljanju župom, ZNANJE i vještinu u radu s djecom, mladima , odraslima, JAKOST u svakodnevnim križevima, SAVJET svakome tko Vam se kao duhovnom pastiru obrati, POBOŽNOST koja će Vas ispunjati STRAHOPOŠTOVANJEM PREMA BOGU od kojeg će doći svaki blagoslov za Vas kao župnik i za cijelu župu…"

Ova Vas župa treba, ova Vas župa pozdravlja! Krenimo zajedno već sada, nastavimo tamo gdje smo s našim don Franom stali, nastavimo u svakodnevici uprisutnjivati Krista koji je "Put istina i život", a da bi smo to mogli, da bi smo imali snage za život "po Kristu i s Kristom i u Kristu" u našim svakodnevnim životima, na našim radnim mjestima, u našim obiteljima, u našim Vodicama i kamo nas god život odnese, potreban nam je Pastir, posvetitelj naših duša i predvoditelj slavlja u našoj zajednici, potreban nam je sluga oltara, jer jedino oko oltara i uz oltar, Gospodinom nahranjeni, bit ćemo osnaženi za sve bure i nevere koje nam život donosi.

Don Franjo, dobro nam došli! S nama se smijali, radovali i tugovali, s nama rasli i živjeli!

Valerija B., vjerouč.

Nedjelja, 12.09.2010.
Na "velikoj" misi - oproštaj

Nakon oproštaja sa: živima i mrtvima Vatrogascima /groblje, 29.08./, sa Gradom u kulturnom centru /6.09./, sa "Okitom" na Malu Gospu, došao je centralni oproštaj u župnoj crkvi na "velikoj" misi, u nedjelju, 12.09. sa Božjim pukom.

Na početku misnog slavlja Župnik je pozdravio don Krešimira Matešu, župnika katedrale u Šibeniku, koji je započeo teološki studij 1992. i uspješno stigao do oltara. Također, Župnik je spomenuo brigu za zvanja koja je orodila plodom: don Krešimirom, č.s. Šteficom, fra Ivicom /uskoro franjevačkim mladomisnikom/, Nikolom sjemeništarcem...
Nakon toga pozdravio je među nazočnima svoju rodbinu istaknuvši kršćanske korjene iz kojih su ponikli. To je naveo riječi svoje pk. majke na samrti /1993./: "Sinko, pođi ti k svome narodu, on te treba. Velika je tvoja župa" i riječi oca koji je u vrijeme teških napada na Vodice rekao: "Sinko, ne daj Bože, da napustiš svoj narod kad je u nevolji i najviše te treba"!

Uslijedila je misno bogoslužje, kratka homilija...
A nakon pričesti, oproštajna riječ koju je u ime župne zajednice izrekao dr. Ante Pelajić, u ime pjevačkog zbora njegov predsjednik Ante Čorić pk. Filipa, zatim je izrekao prigodno krasnoslovlje Jole M. i Ljiljana J. Župniku su predali prigodne poklone: Šime Č.A., Anka I., Ivica S., Branimir S., i Marijana S.

Na kraju Župnik je izrekao slijedeće prigodno oproštajno slovo:

Oproštajna riječ Župnika
Vodice, nedjelja, 12. rujna 2010.

Braćo i sestre,
Nakon navršenih 75 godina života, 50 godina svećeništva, od toga  zadnjih 20 godina kao župnik ove vodičke župe, a i zbog narušenog zdravlja, došlo je vrijeme da se oprostim od vas, od ove drage župne zajednice i građana  Vodica.

Ovom prigodom, moja prva i zadnja riječ neka bude: Bogu hvala i slava!
Bogu hvala koji me je kroz život obasuo tolikim svojim darovima, a posebno na svećeničkom pozivu u kome sam ostvarivao svoj život kroz služenje Bogu i braći ljudima.
Hvala mu što me je kroz punih 50 godina podržavao, pratio i svojom svetom desnicom vodio na svetom i zahtjevnom svećeničkom putu.
Hvala mu što me je ispunjao svojom svetom radošću napose dok sam zajedno s vama slavio sveto misno nedjeljno bogoslužje te dok sam svoj svećenički život ugrađivao u služenje braći ljudima.
Hvala mu i slava na svem dobru kojim je pratio i ispunjao moj svećenički život.

Na ovo zahvaljivanje nadovezujem svoju zahvalu svima onima koje sam susretao u svom svećeničkom životu.  Ovom prilikom zaustavljam se na zadnjih 20 godine moga života i rada među vama.
Preuzeo sam kao župnik ovu drevnu vodičku župu u drugoj polovici kolovoza 1991. Ona se tada nalazila u teškim prilikama:  gotovo kroz pet godina u njezinoj zajednici bili su narušeni međuljudski i vjernički odnosi koji su je doveli u nemoguće duhovno i materijalno  stanje. Uz to, nakon petnaestak dana  od mog dolaska započeo je rat sa svim svojim opasnostima i posljedicama. Takvo je stanje trajalo do 5. kolovoza 1995. Međutim, sve te  nevolje i ratne opasnosti bile su blagoslovljeni poticaj i poziv da se približimo jedni drugima: u skloništima dijelili smo zajednički strah s molitvom krunice i podjelom hrane, otvarali smo se i oživljavali poljuljano međusobno povjerenje; sakupljali smo mlade i djecu, spremali ih na sakramente i upućivali u kršćanski život. I dogodilo se još jedno čudo: Naša Karmelska Gospa okupila nas je na zajedničkom djelu izgradnje njezine nove crkve na Okitu, na mjestu ratom porušene. Bili su to herojski poduhvati, koji su stvarali ono što je nemoguće bilo zamisliti. Dovozili smo kamene gromade, razbijali ih, pripremali i tesali kamenje ugrađujući ga u novo Gospino zdanje.  Tko može i kako izreći Hvalu onim mnogobrojnim graditeljima i darovateljima?! Gospa ih poznaje i prepuštamo ih u njezine majčinsko naručje!
Uslijedila je obnova župne crkve, zvonika, novog župnog stana, obnova „Bažane“ kao pastoralnog centra župe… Nicale su kapele po našim poljskim putovima i raskršćima…

Uz sve to materijalno, nismo zaboravljali rad na duhovnoj izgradnji pojedinaca i zajednice. O tome nam najbolje govore ovi podatci: kroz zadnjih 20 godina u našoj župi bilo je 1610 krštenja, 1909 prvopričesnika, 1849 krizmanika, 498 vjenčanja, 915 pogreba /bez svećenika 66/. Veliki broj vjernika i svećenika zajedno samnom  zdušno je bio zauzet na tom svetom Božjem djelu!  Hvala im!
Kao vaš župnik posebno sam nastojao usmjeravati i organizirati naš osobni i zajednički vjerski život oko nedjeljnog oltara. Bogoslužje – liturgija, službena molitva Crkve, uvijek mi je bila pred očima. Nikakva žrtva nije mi bila preteška kad se radilo da liturgijsko slavlje progovori u svoj svojoj ljepoti i da bude dostojno uzdavanje hvale i slave Bogu. Navještaj Riječi Božje – bila je prvotna briga i moja posebna radost, budući da je ona temelj naše vjere. Tko može zaboraviti one posvećene trenutke:  Ministranti oko oltara, čitači na ambonu, pjevači u zboru, Božji narod u stavu slušanja, s molitvom i pjesmom na usnama… Doista, bilo je to sveto zajedništvo bez kojeg ne može opstati ni jedna istinska kršćanska zajednica.
Uporni i strpljivi rad sa pojedinim grupama svih uzrasta zahvaćao je mnoge i doprinosio njihovom rastu u vjeri i međusobnoj povezanosti unutar Crkve.
Tko bi mogao izbrojio sve one vjernike koji su svaki na svoj način sudjelovali na tom svetom Božjem djelu?! Hvala im i Bog nek im obilno naplati!
Stoga, tek da spomenem, hvala svi članovima župnih tijela, pjevačkih zborova, pojedinih grupa, animatorima, vjeroučiteljima, časnim sestrama, članovima župnog Caritasa, pomagačima u župnom uredu i domaćinstvu …  
Zahvaljujem svim tijelima i članovima gradske uprave na suradnji koju smo ostvarivali na opće dobro svih žitelja ovoga grada.
Braćo, zajedno smo sijali, a sada prepustimo Gospodinu da sjeme raste i donosi plod.

I na koncu: svi znamo da život sa sobom nosi i međusobna neslaganja, nerazumijevanja, nutarnje ozlijede koje svjesno i manje svjesno jedni drugima nanosimo. To je pratilo i moj svećenički život među vama. Sa moje strane, ja odlazim oslobođen svih sjećanja na eventualne neugodne doživljaje, a vas molim da oprostite i zaboravite svaku riječ, gestu ili čin s kojim sam nekoga od vas povrijedio ili sablaznio.
Zajedno molimo oproštenje od Gospodina za sve ono što smo propustili, a bili smo dužni učiniti, i za sve ono što smo loše, grešno učinili! Bog neka nam bude milosrdan i milostiv!

Braćo i sestre, ja odlazim od vas, ali ostat ću s vama na jedan dublji način: sa svojim mislima, osjećajima, sa svojim sjećanjima, a ponajviše sa svojim molitvama i žrtvama. Znam da i s vaše strane ne će izostati ta sveta razmjena i  povezanost.
Crkva vam šalje novog Župnika. Prihvatite ga kao dragocjeni Božji dar; primite ga vjerničkim srcem i dušom i, u uskoj suradnji s njim, nastavite izgrađivati svetu vodičku Crkvu da ona sve više bude jedno srce i jedna duša.
I na koncu, srdačno pozdravljajući sve, završavam kako sam i započeo ovo oprosno slovo: Bogu hvala i slava. Amen. Aleluja!
                                                                                      

Nakon svečanog blagoslova Božji puk se okupio oko zemaljskog stola koji je bio pripremljen i prostrt na otvorenom prostoru ispod zvonika.
Zaista, kako je lijepo i kako je dobro kad se braća nađu zajedno!

11.09.2010

OPROŠTAJ NA OKITU

Mala Gospa 2010.

Milenijska fotografija
/Š.Strikoman/

POŠTOVANJE DON FRANE!

Kulturni centar Vodice 6.09.2010.

Prigodna priredba
za oproštaj sa Župnikom

Doista, bilo je izvanredno!
Svečani doček Župnika sa strane Gradonačelnice i okupljenog svijeta, uz sviranje Vodičke glazbe, ulaz u dvoranu prepunu gostiju... Započelo je sa bogatim kulturnim programom, nastupanjem pojedinih grupa na pozornici uređenoj od našeg Jole za ovu prigodu...

Uslijedila je riječ naše Gradonačelnice, zatim župnika Don Frane, te drugih čestitara. Uručeni su mu vrijedni i dragi pokloni!

Treba pripomenuti da Župnik odlazi nakon 20 godina župnikovanja u Vodicama, a tog dana je bio i njegov 75. rođendan; i k tome, slavio je 50. obljetnicu svoga svećeništva.

Nakon programa, uslijedio je domjenak za sudionike ovog prigodnog slavlja.

Donosimo prigodno slovo koje je Župnik uputio cijenjenom slušateljstvu.

Poštovana Gradonačelnice
braćo i sestre
dragi prijatelji!

Doista sam dirnut pažnjom koju mi iskazujete u ovom kuturnom centru Grada, a prigo-dom moga odlaska iz Vodica.

Dvadeset godina svoga života i rada bio sam među vama kao župnik ove župe sv. Križa  i kao  građanin naših Vodica! Ovih mi dana dolaze mnogi izvanjski poticaji na premišljanje o jednom tako dugom i važnog dijela moga života.

S radošću ustanovljujem kako su se kroz taj period Vodice neprestano preobražavale, uglavnom na bolje, posebno na materijalnom području.
Toliko novoizgrađenog stambenog prostora, sa tolikim brojem novonaseljenih žitelja, novorođenčadi; tolike obitelji, koji su svojim radom i trudom, podigli svoje domove i osigurali krov nad glavom za svoje najbliže. Tolika djeca i mladi pohađali su i pohađaju školu, rasli su i rastu u znanju. Uza sve to: Vodice i stanovnici Vodica  trebaju zahvaljivati Bogu na izvanredno povoljnom geografskom položaju koji im omogućuju razvoj posebno u turizmu… Sve sam to pratio, svakom se novom uspjehu s vama radovao, sve je to na svoj način postalo i dio mene.

Zajedno s vama od početka Domovinskog rata doživljavao sam radosne, ali i one tužne i bolne trenutke kad smo pokapali naše branitelje; kao i onda kad smo se na groblju opraštali od naših mladih tragično stradalih na našim cestama. Vrhunac takvih tragedija bila je pogibija naših mladih vatrogasaca Ante, Hrvoja, Gabriela i Karla.  
Uz to: s vama sam slavio i pobjede, i novoprobuđene nade u slobodniji i ljudskiji život za sve.

Bio sam među vama:  jedan od vas i jedan s vama.
S vama sam surađivao u stvaranju općeg dobra za ovu gradsku zajednicu i ovaj Grad. Izbjegavao sam sukobe i podjele; davao svoj  skromni doprinos zajedničkom rastu ljudskosti i međusobnom suživotu bez obzira na dob, uvjerenje ili političko opredjeljenje bilo koga. 
Zasigurno, i nadalje ću na svoj način biti s vama i s ovim Gradom.

Želim vam obilje Božjeg blagoslova u neprestanom rastu u svakom pogledu, a napose da zauzmete prvo mjesto među našim turističkim mjestima u kulturnog života, života duha, uma i srca, u civilizaciji ljubavi.
Od srca svima hvala, a napose na ovim lijepim trenutcima, riječima i poklonima.

Bog vas blagoslovio!

Bog neka blagoslovi VODICE! Aleluja!